Jedan od najkreativnijih parova glazbene scene, Damir Martinović Mrle i Ivanka Mazurkijević odlučili su se nakon deset godina veze na vjenčanje. Otkako su to objavili u prosincu, paru i dalje pristižu čestitke sa svih strana, a oni neumorno rade na projektima – od glazbenih do kozmetičkih.
Početak ove godine za vas je obilježilo sudjelovanje na međunarodnom umjetničkom projektu “Rođendan umjetnosti”. Između ostalog, vi ste bili prvi hrvatski predstavnici na toj manifestaciji. Kako je došlo do toga? I kako je bilo?
Mrle i Ivanka: Robert Filliou (1926. – 1987.) umjetnik je koji je “izumio” rođendan smatrajući 17. siječnja 1963. početnim datumom rođendana umjetnosti. I tako, umjetnost i umjetnici razmjenjuju darove umjetnosti na europskoj razini i super da su na Hrvatskom radiju to prepoznali. Bili smo jako uzbuđeni jer je to bio prvi koncert Mr.Lee&IvaneSky pred petnaest ljudi, koliko je bilo dopušteno u Bajsiću. A dogodio se i potres dok smo izvodili “Sailor”. Potres je bio umjeren, no nadamo se i zadnji. Volimo glasnu glazbu, no potrese ne.
U prosincu ste objelodanili da ćete se nakon deset godina veze vjenčati. Čestitamo! Kako teku pripreme za vjenčanje?
Mrle i Ivanka: S ekipom “Wedding2book” i redateljem/art direktorom Sašom Hessom snimamo treći singl s albuma “Sailor” te je u pripremi i dokumentarac o putovanju kroz album “Sailor” od “A good Actora” i “Seagulla” (naš drugi divni redatelj Romano Grozić) pa do spota za “Sailor” koji uskoro izlazi. Sve to s ekipom koja radi vjenčanja. Naravno, nagovorili su nas da i mi napravimo taj “duhovni korak”. Kako se to dogodilo i kako smo u ovim potres-COVID vremenima radili “umjetnost”, bit će moguće vidjeti uskoro. Uza sav optimizam zovemo vas 19. lipnja na trsatsku Gradinu na “Sailorovo vjenčanje”! Bit će na tom vjenčanju gomila umjetnika prijatelja i kolega, bit će promocija iznenađenja, gosti, kumovi, Mrletova alterega, akrobacije, vatrene instalacije, čudo. Mislim da će čudo broj 1 biti ako nam sve to uspije i ako se nađemo na koncertu.
Kako epidemiološke prilike utječu na sve to? Koliko ste puta mijenjali planove?
Mrle i Ivanka: Vjenčanje se trebalo održati prije godinu dana. Točno toliko koliko sve stoji. Dijelimo se na dva tipa ljudi. Oni koji rade i oni koji ne rade. Mi smo ljudi koji imaju poziv, a ne posao. Mi ćemo i neuspješno raditi sve što smo uvijek radili, s tim da smo prvi put u povijesti zabranjeni. Umjetnici su skrenuli pozornost javnosti na tu činjenicu da ne možemo raditi, “solidarno” (sarkazam namjeran jer smo plaćali i plaćamo poreze u “uređenom društvu”) nam je dodijeljeno za prošlu godinu da preživimo 10 tisuća kuna, svakome. Ja sam prošle godine dobila trudom HGU-a 13 tisuća. Ispada da sam i veća faca od Mrleta! (Smije se.) Za plaćanje autoceste ima se iz proračuna toliko puta osam i za mafiju puta 100, no ako bi za glazbenika s obzirom na okolnosti trebalo solidarno za račune izdvojiti onda je problem. No, nismo u čudu. Ja sam oduvijek znala da ima svakakvih ljudi i da se empatiji ne treba nadati. Glazbenici i kulturnjaci općenito jedina su ograda prema provaliji barbarizma. Ako tu ogradu nemate kao društvo nećete postojati. Bit ćete samo prazna stranica po kojoj će turisti pisati svoje dojmove o čistoći i ljepoti zemlje bez sadržaja. Što nisu najljepše noći one kada smo promukli od pjesme? Što nisu sve slike iz gradova pored nekih pjesnika i slikara te dostignuća nekih velikih kipara? Nisu pokraj smeća ili odvoda kanalizacije? Nekad i to? Nema veze. Koliko smo sitni pokazao je potres. A koliko krupni pomoć običnog čovjeka koji nas uvijek iznenadi, osim kad uđe na biralište. Tu kao da mu muha pojede olovku.
Poznavajući vas prosidba vjerojatno nije uopće bila klasična. Kako se i kada to odvilo?
Ivanka: To je bilo na Učki, donijeli su stolice i zastor, obukli smo se finjak i pili poslije vinjak. Ništa mi obećao nije jer zna da znam da od toga ionako ništa, hahahahah.
Smatrate li da će brak kao “institucija”, odnosno sljedeći korak u vašem odnosu, nešto bitno promijeniti?
Mrle i Ivanka: Naravno, bit će to jedna luda noć puna glazbe i druženja. Mi smo ljudi od promocija i premijera tako da svečanost je bitna stavka u svemu što radimo. Svečanost nema veze s bogatstvom. Ona je u pripremi i prezentaciji onog što već posjeduješ na poseban način. A to da će se život promijeniti? Naravno da ne. Bit će bogatiji za jednu uspomenu. Nadajmo se posebnu.
Kako su na tu odluku reagirali vaši bližnji? Je li im to bilo iznenađenje?
Mrle i Ivanka: Naši su prijatelji i rodbina oduševljeni. Svi će doći i bit će nam ludo.
Kada surađujete i krene kreativni diskurs, čija je zadnja u tom slučaju? Događaju li vam se kreativni konflikti i kako ih rješavate?
Mrle i Ivanka: Stalno smo u konfliktu, preispitivanja i dodatne promjene su konstanta. Mislim da drukčije i ne znamo. Ljudi oko nas brinu svoje brige tako da moramo biti iskreni i brutalni ako želimo nastaviti raditi iskrene stvari zajedno. Zašto je to bitno? Jer ako radiš iz duše, srca, a glava ti je samo aparat za transformaciju u prostor, koja samo smeta, kad situacija ne postigne uspjeh ti si i dalje sretan jer si radio to što i nije rad nego ono što je ljubav.
U spotu za pjesmu “Seagull” glavnu ulogu ima vaša Eva. Pokazuje li ona ili vaša djeca sklonost prema umjetnosti?
Mrle i Ivanka: Naravno, otkad je na kisiku, ona prirodom naše dinamike posjećuje sve aspekte našeg djelovanja. To su snimanja, koncerti, probe kazališta, emisije, filmovi. Ona je već na CD-u kao pjevačica u “Kišnim razdragancima” te naš suradnik za sve dječje programe koje pripremamo. Uskoro više o pilotu “Kišnih razdraganaca” kao dječje emisije. Ali sad ćemo krenuti s nekim novim zanimanjima za Evu jer ova naša više ne postoje.
Čini mi se da ste kreativni tempo iz 2020. godine nastavili i 2021. Na čemu trenutačno radite? Čime se bavi Mrle, čime Ivanka, a što radite zajedno kao Mr.Lee & IvaneSky?
Ivanka: Mrle je strašan sa svojim Kaluđericama te Čupačem. Radi na glazbi filma “Po tamburi”. Mrle i Let3 ponovno kreću u finaliziranje albuma hitova koje su posljednje dvije godine snimali s raznim gostima. Nadamo se novoj suradnji krajem mjeseca s Magellijem i Željkom za ZKM, tekst Mate Matišića pisan baš za njih… Zajedno s ekipom, Saša Hess i Andrea Matić, snimamo treći spot i pripremamo se za pilot gore navedene dječje emisije koju sam raspisala s Ledom Festini Jensen. Nadajmo se i novim glazbenim uradcima. A možda nas netko i pozove na koncert ili nas puste na radiju. Sve će to biti velika sreća. Samo neka je zdravlja. I fizičkog i psihičkog.
Vaš projekt Zvučni karburator kao živa skulptura od soli izgleda impresivno. Jeste li zadovoljni dojmovima publike i jeste li postigli što ste htjeli?
Ivanka: On je kao projekt postigao puno, no nije fizički živ. Nije bilo novca ni prave podrške za njega u sklopu EPK, no ja ću, u nadi da će stati ova tišina, vratiti se i završiti skulpturu svoga grada.
Ivanka, vaš brat Rene radi na COVID-odjelu u Grazu. Jeste li se uspjeli vidjeti s njim otkako je počela pandemija?
Ivanka: Bio je samo dva puta. Na žalost, pristup Austrije COVID-krizi jedan je od najstrožih. Nemaju dvostruke kriterije za plemstvo i kmetove kao kod nas, no ipak smo nezadovoljni što se ne viđamo. Na njegovu odjelu, na sreću, mjesecima nema uopće puno pacijenata tako da bi mogli malo popustiti, no eto! Kurz ima svoj program. Nadam se da ćemo jednog dana prodisati. Posebno mu je bilo teško kad smo bili u potresu, a on nije mogao doći. Vremena su kao filmovi Tom Cruisea. Samo bez Tom Cruisea.
Kada ste posljednji put održali koncert? Kako je to izgledalo?
Mrle: Posljednji je bio za Art’s Birthday iz vašeg prvog pitanja. Dakle, davno.
Ivanka: Ja sam s Almom Pricom pjevala u pjesničkom performansu “Ne čitaš žene” u HNK. Našu staru pjesmu Mitje Smrekara iz “Babe Jage” Ivice Buljana otprije 10 godina. Divno iskustvo jer su mi dali i da izvedem svoju pjesmu u takvom društvu. Uglavnom, sreća.
A kako će to, prema vašem mišljenju, izgledati u ovo doba iduće godine? Čemu se nadate?
Mrle: Jao, ne znam. Na samom početku sam znao da slijedi jedan dugačak proces reprogramiranja kompletnog života; nakon ovog više ništa neće biti isto. Začin su i potresi. Svaki put kad dodjem u Goricu me strese. Imam i fantomske tako da se nadam da ćemo nagodinu moći odahnuti i vratiti se nesavršenom životu klijentelističke bespravne dosadne bivstvenosti u Hrvatskoj. Najljepšoj zemlji unatoč i stoga.
Od početka ožujka možemo sjediti na terasama i ispijati svoja omiljena pića. Jeste li vi bili među onima koji su to jedva dočekali?
Mrle i Ivanka: Naravno, jer je to korak za pomoć ljudima koji su mjesecima bez prihoda. Samo oni koji ne znaju čitati ili uopće ne čitaju nisu informirani koliko smo u krizi i zašto. A sad čekamo mi koji smo prvi nestali i zadnji se vraćamo. A to su braća glazbenici.
Kad čujete riječ "lockdown" – kako reagirate?
Mrle i Ivanka: Različito. No nije lijepo za gledati ni čuti, ali u biti mi ne pada teško; najgore su ove faze između, kad se čini da će se konačno sve pokrenuti, kad ono: kurčina.
Možete li nam za kraj otkriti vaš recept za optimizam tijekom ovih nepredvidivih vremena?
Mrle i Ivanka: Humor. Makar krivi. Stav ubačen u konstantno analiziranje povijesti i ljudskog uma. Svi odgovori nalaze se u starim povijesnim udžbenicima. Istina je negdje između svih svjedočanstava. No nije lijepa tako da je moramo zapapriti humorom. Čaplinovskim jer ću kuhati špagete od “žnjiranaca“ (“šprigeta” ako čitaju Mediteranci).
