U osvrtima na HBO-ovu seriju “Černobil” možda ste primijetili pomalo čudnu činjenicu da nitko ne spominje glazbu? Ili to možda ja nisam primijetio u službenim kritikama ili po internetskim forumima i društvenim mrežama, ali s obzirom na količinu postova i napisa o “Černobilu”, očito je da je glazba ostala u drugom planu reakcija publike.
A kad biste sad morali reći kakva vam je glazba u “Černobilu”, biste li je se sjetili? I jeste li je uopće zapazili? Jer čuli je sigurno jeste. Jedan poznati skladatelj filmske glazbe, ne sjećam se više koji, svojedobno je rekao da je najbolja filmska glazba ona koju uopće ne primijetite dok gledate film.
Upravo u tu visoku klasu sugestivne pozadinske glazbe spada i “Chernobyl (Music from the Original TV Series)”, kao ugođajna kulisa stravičnih događaja jezovitih samih po sebi. No, islandska čelistica i skladateljica Hildur Gudnadottir uspjela je minimalističkim konceptom i dizajnom zvuka još više podcrtati mučnu priču.
“Černobil” se od prve epizode činio kao grozomorna znanstveno-fantastična priča, ali ona koja se zaista dogodila, pri čemu se opet pokazalo da jezovitost stvarnog života i događaja nema premca.
Za razliku od izmišljenih likova i priča suvremene produkcije, “Černobil” je bio uvjerljiviji od većine namještenih horora koji u usporedbi s njim djeluju, a to i jesu, poput hollywoodskih dječjih fantazija. Hildur Gudnadottir uspjela je u 13 tema (primjeren broj za nesreću) koje na CD-u ukupno traju manje od 40 minuta, napraviti glazbu primjerenu starinskom štihu serije čija su scenografija i kostimografija odlično pogođena replika sivog socijalizma i crne černobilske stvarnosti nakon havarije nuklearke. Da bi to postigla, koristila se podjednako “starinskim” sredstvima koja nikad ne zastarijevaju, na tragu ambijentalne glazbe Briana Enoa, kombinirajući elektronički zvuk, gudačke instrumente i vokalne zborove.
Koristila je i snimljene zvukove iz drugih nuklearnih elektrana i stvorila jedan od najsugestivnijih ovogodišnjih soundtrackova. Već i sami naslovi tema konkretni su opisi mjesta nesreće kojima nisu potrebna dodatna objašnjenja (“Vrata”, “Most smrti”, “Soba s pumpom”, “Dvorana turbine”, “Čišćenje”, “Susret s destrukcijom”, “12 sati ranije”, “Hodnici”, “Evakuacija”). Taktikom “manje je više” zvuk “Černobila” postao je najjezovitija glazbena podloga nekog filma ili serije ove godine, ali funkcionira i kad ga slušate samostalno. Mogla bi mu se staviti i naljepnica upozorenja – “uznemirujuće djelovanje”. Hildur Gudnadottir do sada je uz samostalne albume potpisala nekoliko filmskih i kazališnih glazba, a kao dijelu alternativne scene upravo su joj glazba iz “Černobila” i novog filma “Joker”, redatelja Todda Phillipsa s Joaquinom Phoenixom, prvi izlaz pred najširu svjetsku televizijsku i kinopubliku.
Molim te, Hrvoje, otiđi u reaktor. Za dobrobit društva i civilizacije.