Prošlo je točno deset godina otkako je svijet 21. travnja 2016. ostao bez Princea Rogersa Nelsona, no njegova prisutnost u popularnoj kulturi ne samo da ne blijedi, već postaje sve snažnija. Dok obožavatelji preslušavaju novootkrivenu baladu "With This Tear", snimljenu još 1991. godine, postaje jasno da Princeova priča nije završena. Njegova ostavština nije samo nostalgija; ona je aktivni projekt koji se još uvijek slaže, dio po dio, a pokreće ga misteriozni trezor u Paisley Parku, golemom imanju u Minnesoti koje je bilo epicentar njegova kreativnog svemira. Taj trezor, prema procjenama, sadrži dovoljno materijala da bi se posthumno mogao objavljivati novi album svake godine tijekom idućeg stoljeća, pretvarajući glazbenu povijest u živu sadašnjost.
Njegova nadljudska produktivnost bila je legendarna. Oni koji su s njim radili opisuju ga kao čovjeka koji nikad nije spavao, funkcionirajući na svega tri do četiri sata sna noću. Snimanja su redovito trajala od 15 do 24 sata bez prekida, a njegovi inženjeri zvuka morali su neprestano nositi pagere kako bi im u svako doba noći mogao narediti da dođu u studio. Svi su na kraju odlazili zbog potpune iscrpljenosti. Zvukovna inženjerka Susan Rogers, koja je radila na kultnim albumima poput "Purple Rain", opisala ga je kao "vrlo rijetku pticu", umjetnika koji je živio i disao isključivo za glazbu. Ta opsesivna kreativnost rezultirala je s 39 studijskih albuma za života, no to je, čini se, tek djelić onoga što je stvorio.
Prije više od 15 godina glumila je Sašku u 'Najboljim godinama', a sada živi daleko od gradske vreve
Ipak, iza blještave scenske persone, odvažnog stila i sirove seksualne energije krio se čovjek potpuno drugačije naravi. Teško je zamisliti da je ikona poznata po ekstatičnim vriskovima koji lede krv u žilama nekoć bila patološki sramežljiva. U školi su ga zlostavljali, a tijekom snimanja prve pjesme bio je toliko povučen da su svi morali napustiti studio. Vokale je, kažu, snimio ležeći na podu ispod deke, s ugašenim svjetlima. Ta ranjivost provlačila se i kroz njegove stihove. Iako je postao globalna superzvijezda, nikada nije zaboravio početke, kada je bio toliko siromašan da je kao tinejdžer stajao ispred restorana samo kako bi mirisao hranu koju si nije mogao priuštiti. Nije slučajno da je svoj prvi hit "I Wanna Be Your Lover" započeo stihom: "Nemam novca".
Osim glazbe, Prince je vodio i drugi, tajni život - onaj filantropski. Tek nakon njegove smrti otkriveni su razmjeri njegova često anonimnog dobrotvornog rada. Podržavao je pokret Black Lives Matter, donirao je novac organizacijama koje su stvarale "zelene" poslove u siromašnim zajednicama i poticao program koji je mlade iz urbanih sredina učio programiranju. U tajnosti je slao novac obitelji Trayvona Martina, mladića čije je ubojstvo potreslo Ameriku, i donirao tisuće dolara udruzi za pomoć ugroženim ženama i djeci u Afganistanu. Dok je svijet u njemu vidio ekscentričnu zvijezdu, on je u tišini radio na tome da svijet postane bolje mjesto.
Danas, desetljeće kasnije, Princeov utjecaj osjeća se posvuda. Njegova glazba doživljava renesansu na platformama poput TikToka, gdje nove generacije s čuđenjem otkrivaju koliko moderno zvuče produkcije starije od njih samih. Svaka obljetnica, poput one za film "Purple Rain" ili za legendarni nastup na Super Bowlu 2007. godine, kada je usred pljuska izveo "Purple Rain", zapali društvene mreže kao da se radi o novom izdanju. Ta kulturna relevantnost drži njegovu ostavštinu živom, ali istovremeno pokreće i etičke rasprave. Prince je bio opsjednut kontrolom nad svojim djelom, pa se s svakim novim izdanjem iz trezora postavlja pitanje: slavimo li njegov rad ili izdajemo njegove želje?
U središtu njegove kompleksne osobnosti bila je i duboka, tiha bol. Godine 1996. Prince i njegova tadašnja supruga Mayte Garcia dobili su sina Amiira, koji je rođen s rijetkim genetskim poremećajem i preminuo samo šest dana kasnije. Umjesto da se povuče i tuguje, Prince je nastavio s promocijom albuma "Emancipation", na kojem su se nalazile i pjesme o očinstvu. U jednom od najpotresnijih detalja iz njegova opusa, kao dio perkusija u pjesmi "Sex in the Summer" uvrstio je snimku otkucaja srca svoga nerođenog sina. Bio je to njegov način nošenja s tragedijom - kroz umjetnost, čak i kad je bol bila neizreciva.
Njegova veza s rodnim Minneapolisom ostala je neraskidiva do samog kraja. I danas, grad je ispunjen muralima i posvetama koje služe kao mjesta okupljanja za obožavatelje. Kako je rekao Elliott Powell, profesor na Sveučilištu u Minnesoti: "Prince i Minneapolis zauvijek su povezani". Deset godina nakon što je pronađen mrtav u dizalu svog Paisley Parka, Prince nije samo povijesna ličnost. On je živi dokaz da prava umjetnost nadilazi vrijeme, a svakim novim otkrićem iz njegova trezora, njegova legenda samo raste. Priča o Princeu daleko je od završetka; čini se da smo tek počeli shvaćati puni opseg njegova genija.
Otvori KEKS Pay
