Od glumca su se na komemoraciji u Jugoslavenskom dramskom pozorištu oprostili brojni kolege. Govore su održali Žarkov kum Mima Karadžić, Dragan Bjelogrlić, Svetozar Cvetković, Milan Marić, Voja Brajović, Irfan Mensur, Tamara Vučković Manojlović, Vida Ognjenović, Ceca Bojković i Petar Božović, pišu srpski mediji.
"Kad odu najveći, svijet zastane, zvijezde se uskomešaju, disanje se zaustavi, srce se stegne, a nebo se otvori da primi velikana. Postajemo zbunjeni s ogromnom prazninom. Žarka sam volio gledati na sceni i platnu, volio sam ga čitati, njegove slike i crteže, volio sam raditi s njim. A najviše sam volio pričati s njim. Pričao sam s njim o glumi, vjeri, nacijama, povijesti... O svemu.
Svaki taj razgovor, nebitno kad i gdje se događao, svi ti topli ljudski razgovori odisali su njegovom gospodskom diskrecijom bez zadiranja u sugovornikovu intimu. Posljednji bijaše na terasi tvoje bolničke sobe, prije mjesec dana. Bio je topao, jesenji dan", rekao je redatelj.
"Bio je talentiran, imao je jedinstven žar, neprestano se saplićući o njegovu krhku i tananu dušu. Kao da je zlo izabrao junaka suvremene antičke drame. Kroz takav život Žarko je suvereno nosio ulogu tragičnog junaka jednog zlog vremena. Radio je sve to dostojanstveno, zrelo i muški. Ipak, njegova krhka i ranjena duša to nije mogla izdržati. Podlegla je ranama", dodao je.
Na Novom groblju glumci su kolegi nosili crvene i bijele ruže, a neutješni su bili i članovi Lauševićeve obitelji - djeca Asja, Jana i Dušan i supruga Anita.
