Tužna vijest o odlasku Đorđe Balaševića jučer je potresla cijelu regiju. Iako se činilo da njegovo zdravstveno stanje ide na bolje Balaševiću se stanje iznenada pogoršalo u četvrtak, a unatoč svim liječničkim naporima njegovo tijelo nije izdržalo.
Dan nakon njegove smrti brojni obožavatelji prisjećaju se omiljenog kantautora i autora knjige 'Knjiga koje nema' koju je izdao 2018. godine. U njoj na humorističan način prepričava brojne anegdote iz svog života, a sjeća se i jednog od najtežih perioda svog života - prometne nesreće koja je njegovu kći Jelenu Bebu Balašević prikovala za krevet.
Beba je tada ispričala da je to ‘bajka’ koju su joj pričali kad je nakon teške prometne nesreće 1999., u kojoj je ozlijedila kičmu, ležala nepokretna u bolnici i prolazila kroz pakao. Govorila je da je to priča koja joj je pomogla da ponovo stane na noge.
- Bila sam na odijelu intenzivne njege u Novom Sadu. Vratna kralježnica mi je stradala u prometnoj nesreći i i ležala sam nepokretna, bez osjećaja u čitavom tijelu - rekla je tada.
Povodom izlaska knjige koja je postala hit na beogradskom Sajmu knjiga Beba je napisala je svoj osvrt na knjigu za koju je tada rekla kako je sigurna da je to knjiga koja će 'povezati sve nas'.
'Ne bi bilo točno reći da je ovo prva Đoletova bajka. OK, prva tatina bajka. Neću kriti da ovu vijest pišem ja, Beba, srednje dijete i jedan od urednika (smijem se malo folirati). Dakle, bilo bi to nefer prema Lepoj protinoj, Boži Pubu, prema Uspavanki za dečaka, prema, na kraju krajeva pjesmi koju najviše izbjegavam: Naopakoj bajci. Spomenuti likovi su (vjerojatno) izmišljeni, oni žive i dalje u fantastičnom pejzažu vrbaka pod mjesečinom, u birtiji okruženi kibicerima u transu, negdje tamo gdje im je zauvijek lijepo. No, Naopaka bajka nažalost nije izmišljena.
U njoj su stvarni i bolnički suteren kao tunel ka nebesima i hladni čelik skalpela i onaj prvi snijeg koji u ovoj priči ne donosi čudnu pjesmu, praporce i svatove. Čekaj, to je on o tebi pisao? Ono kad si imala nesreću? Je l’ ti stvarno pričao bajku, pitali bi radoznalci. Nisam je ja imala. Imali smo je svi. I nije tema za ovu priliku. Ali da, je, pričao mi je puno. I tata i mama i Lola i Aleksa, pričali su mi bajku o tome da ću izaći pješice iz bolničke sobe i ta bajka se na sreću obistinila. Mislim o tome upravo sada, dvadeset godina poslije Naopake, dok sjedim i kucam malu vijest da je tata napisao bajku koju neću izbjegavati. Naprotiv.U međuvremenu sam diplomirala književnost pa imam pravo čak i malo da se foliram u ulozi književnog kritičara, a što bolje definira pravog knjiškog moljca od parafraziranja Shakespearea? Dakle, Knjiga Koje Nema je građa od koje se prave snovi, a čitav naš život je snom zaokružen. To je bajka koja te rastuži kada se završi… Ne zato što nije sretan kraj, jer onda baš i ne bi bila prava bajka, već zato što je kraj. Kao urednik, morala sam je pročitati nekoliko puta. I moram priznati da je biti urednik ove knjige također posao iz bajke. Ovo je knjiga o Knjizi koja povezuje prijatelje… I sasvim sam sigurna da će povezati sve nas'.
