Kolone vozila klize europskim autocestama sa sjevera prema jugu. Jednu takvu, 10-kilometarsku kolonu vidio sam u subotu na obilaznici belgijskog grada Antwerpena. Svi su stajali u smjeru sjever-jug, dok sam ja jezdio u suprotnom smjeru prema sjeveru. Moj godišnji odmor još je daleko, pa sam pošao na jednodnevni radni izlet na plažu. Iz Bruxellesa u Scheveningen, najpoznatiju plažu Nizozemske, koja slučajno udomljuje i najzloglasniji zatvor Balkana. Prije nekoliko tjedana jedan vikend proveo sam u San Sebastianu na španjolskoj obali Biskajskog zaljeva.
Često se u raspravama o tome što je ekonomska kriza učinila Europi može čuti argument da se umjesto nekadašnje podjele istok-zapad stvara nova podjela Europe na liniji sjever-jug. Jesu li onda te razlike manje ili više vidljive u ovo ljetno godišnje doba kad se sjevernjaci masovno sele u južne krajeve, gdje ih južnjaci ugošćuju, poslužuju, zabavljaju, hrane i poje, u nadi da će količina eura koja ostane na kraju ljeta biti dostatna za život do sljedeće sezone? Iz svog skromnog iskustva rekao bih da ljeto te razlike čini još vidljivijima. U San Sebastianu, primjerice, nisam se mogao toliko koncentrirati ni na sunce, ni na more, ni na dobro vino, ni na slasne delicije u obliku poznatih tapasa koje ovdje zovu “pintxo”, koliko na – blagajne u restoranima. U većini popularnih pintxo-barova račun ne bih ni dobio, a u ostalima bih dobio račun koji nije otkrivao što sam zapravo konzumirao.
Ponekad bi mi konobar na šanku samo pokazao na zaslon svog udaljenog računala, gdje je pisala brojka koju trebam platiti. A u jednom pintxo-baru koristili su 40 ili 50 godina staru mehaničku blagajnu, model Sweda 46. Nakon 24 sata u San Sebastianu činilo mi se da sam otkrio veliku, prljavu tajnu: višemilijunska restoranska scena počiva na sustavu u kojemu gost ne zna što mu je naplaćeno, poreznici ne znaju što je konzumirano, a stvarno prikazivanje prometa je, očito, slobodna kategorija. Ako vam se osobno ne gadi trošiti svoj teško zarađeni novac u takvom okruženju, San Sebastian je inače divan, hrana je zaista vrlo ukusna, a ulice pune života.
Problem turističkih destinacija koje su izgradile svoj poslovni model na toleriranju sive ekonomije je dvojak. Prvo, u vremenu krize svaka ozbiljna država pokušavat će sve više stati na kraj sivoj ekonomiji. Drugo, u vremenu krize vaši će najbogatiji gosti, oni koji dolaze iz zemalja u kojima nema sive ekonomije, s vremenom možda prestati dolaziti.
U usporedbi s blagajnom Sweda 46 koju sam imao nesreću vidjeti kako radi u San Sebastianu, fiskalne blagajne koje su postale obvezna oprema u Hrvatskoj doimaju se kao švicarski sat naspram raštimane stare budilice. Svakome bih savjetovao da radije ostavi svoj novac u Hrvatskoj: more je ljepše, otoci brojniji, maslinovo ulje punijeg okusa i veća je mogućnost da ćete dobiti račun.
To ne znači, naravno, da treba diskreditirati španjolsku ekonomiju, od koje Hrvatska ima što naučiti. Španjolska jest pogođena rekordnom nezaposlenošću, koja trenutačno iznosi 27,2 posto i u 2015. prijeći će 30 posto. Ali ne treba zaboraviti golemu snagu španjolske ekonomije. Najveća kompanija u svjetskoj tekstilnoj industriji je Inditex, čiji najpoznatiji brand Zara nema tvornice u Kini, nego većinom u Španjolskoj. U Hrvatskoj takvo što ne postoji.
Proširenje Panamskog kanala, jedan od najvećih građevinskih pothvata u svijetu, radi konzorcij koji predvodi španjolska tvrtka. Postoje još stotine takvih impresivnih podataka. Španjolska je, prema nominalnom BDP-u, peta najsnažnija ekonomija EU. Prema istom kriteriju, Hrvatska je deveta, ali odostraga. Uvođenje fiskalnih blagajni u Hrvatskoj jedna je od strukturnih reformi koje su zaista potrebne. Ta reforma u početku može biti vrlo bolna, ali s vremenom ima šanse postaviti hrvatsko gospodarstvo na zdrave noge.
Ako želi izbjeći pad s ekonomske litice, Hrvatska mora smisliti i provesti i druge strukturne reforme, među ostalima i neke koje će se pobrinuti da potaknu proizvodnju i rast, a ne samo da ubiru porez od postojećih gospodarskih aktivnosti. Prema podacima Eurostata, udio računa izdanih u turizmu, uspoređen s ukupnim BDP-om, u Španjolskoj iznosi 4 posto, a u Hrvatskoj 14,7 posto. To ne znači nužno da u Hrvatskoj vlada veća porezna disciplina u turizmu, nego da Španjolska, iako je turistička velesila, ima gospodarstvo koje nije toliko ovisno o turizmu kao što je hrvatsko.
