Nije dugo trajala hajka na HDZ-ovog nasilnika Alojza Tomaševića, a šute i malobrojni koji su prozvali novi HDZ-ov zakon o „lokalnim šerifima“ koji ne samo da štiti nasilnike, nego dugoročno omogućava bujanje javne uprave i uhljebljivanja bez kontrole. No, zato je u intervjuu za Slobodnu Dalmaciju jedan drugi župan pokazao pravo lice naših moćnika te nebuloznosti i štetnosti ovako osmišljenih županija. A to sa županijama preslikava se do najmanjih općina u državi...
Šibensko-kninski župan Goran Pauk (HDZ) izgovorio je nekoliko iskrenih, ali za javnost i one koji ga plaćaju – vrlo pogubnih i skandaloznih činjenica.
Naime, Pauk je opisao na koji način obavlja posao župana, kako se u županiji zapošljava te na koji način toliko dugo ostaje na čelu te županije.
- Znam da mi mnogi neće povjerovati, ali za mene je dužnost župana sadržajnija, pa i veći izazov od zastupničke. A takav je i moj osobni habitus: kod kuće sam, s obitelji, nema stalnih putovanja, hotela, autocesta, a plaća je gotovo ista. Osim toga, sam sam sebi šef, nitko ti dnevno ne visi nad glavom, sam organiziraš svoj posao i, sasvim ljudski govoreći, nekako mi je komotnije biti župan. Uostalom, u Hrvatskoj nas je samo 20, a zastupnika je k'o u priči, čak 151. Imaš status kao "mali ministar", a ljudi te kod kuće percipiraju kao da si važniji negoli to tvoje ovlasti kažu, rekao je Pauk.
Da u Hrvatskoj imamo iole ozbiljnu oporbenu stranku, na ovakve izjave bi alarmirali sva zvona, aktivirali sve svoje civilne udruge koje godinama pune svojim kadrovima i prosvjedovali pred zgradom županije, ali i na Markovom trgu u Zagrebu.
Zahvaljujem Pauku na iskrenosti, ali i upozoravam da su njegove riječi opasnost za sve porezne obveznike.
On se bezobrazno pohvalio kako mu je bolje biti župan jer mora manje raditi, putovati i što je još gore, da nema nikoga „nad glavom“?!
Doista je skandalozno da se netko tko siše novac poreznih obveznika hvali time da nema nekog prevelikog pritiska jer nikome ne odgovara. Župana bi trebalo podsjetiti da odgovara onima koji ga plaćaju. A to se pretače i na ogromnu većinu javnih i državnih službenika, bilo da se radilo o lijenim i ideologijom zaslijepljenim učiteljima kojima nitko ne može dati otkaz, ili šalterušama koje odlaze na pauzu dok oni koji ih plaćaju stoje u redu ili im daju ono klasično „dođite sutra“.
Dalje, Paukovo hvalisanje da „ima status kao mali ministar“ na rubu su osnovnih etičkih i ljudskih minimalnih vrijednosti koje bi svaki žderač novca trebao imati.
Na novinarsku opasku kako ga se tereti da je uhljebio puno ljudi, on nije niti pokušao dati opravdanje nego je ponovno, očito iskreno, sve potvrdio.
- Uhljebio sam puno znanih i neznanih. Kad bismo gledali klasično zapošljavanje, u smislu natječaja, prijave, referenci, onda biamo mogli zaključiti za svakog da se zaposlio preko veze. Nema onog tko se javio za neki posao a da nije imao neku preporuku. Volio bih da sam ih puno više uhljebio. Dnevno bar pola radnog vremena potrošim na rješavanje egzistencijalnih problema ljudi i zbrinjavanje. Kad bih svima išao pomoći, ništa drugo ne bih stigao odraditi, rekao je Pauk.
Ovome nije niti potreban komentar, ali treba reći da takvih župana ima još puno, a gradonačelnika i načelnika još puno više, točnije puno previše...
Hrebak najavio prvi tax-free grad, šteta što je iznimka
Pauk i njemu slični bez problema mogu i dalje vladati i uživati u svim privilegijama kojima se iskreni župan pohvalio jer ih Veliki vođa Plenković svesrdno podržava. Premijer je tako izjavio da imamo „najuspješniju javnu upravu jer njemu nije važno razgovara li s Paukom ili s Kolarom, Komadinom i Kožićem“ te dodao da taj dijalog sa županima poboljšava rad cijelog sustava.
Odlično, imamo premijera kojem nije važno s čijim uhljebom razgovara i sve će ih podržati!
No, u nakaradnoj javnoj upravi imamo i pozitivne primjere.
Velika je šteta što su kod nas ti pozitivni primjeri – iznimke. A jedan takav za svaku pohvalu jest bjelovarski gradonačelnik Dario Hrebak (HSLS). On je najavio prvi „tax-free“ grad koji bi nove poduzetnike oslobodio gradskih davanja.
– Kad već ne možemo dovesti neke velike investicije u Bjelovar, bilo bi dovoljno da 20 malih poduzetnika zaposli po deset osoba, rekao je Hrebak i pokazao da nisu baš svi čelnici poput Pauka i ostalih.
No, Hrebak vjerojatno još nije svjestan na koliki će otpor naići i koliko će gladnih usta dići svoj glas protiv takve inicijative. A njegov potez je svakako melem na ranu porezno preopterećenih malih i srednjih poduzetnika koji državu mole da im dopusti da zapošljavaju ljude.
Inače, Dario Hrebak je i mogući nasljednik Darinka Kosora na čelu HSLS-a i ovim potezom podsjetio je na dašak pravog, klasičnog liberalizma koji je ta stranka nekad davno nagrizla, ali vrlo brzo napustila i postala primjer klasičnog klijentelizma poput HNS-a, HSS-a i ostalih HDZ-ovih i SDP-ovih priljepaka...
Paradoksalno je da jedna zemlja s brojem stanovnika koji stane u srednje veliki europski grad uopće ima "županije" (a da ne govorim o 500+ općina). Slovenija ima samo općine i sasvim normalno funkcionira. A kod nas se uvijek sve mora zakomplicirati pa se čak i pri kojekakvim pokušajima "reformi" licitira brojem "regija", umjesto da se sve to ukine. Župan koji se ovdje u tekstu navodi samo je malo osebujniji primjer takvih šerifa kakvih ima na tisuće u ovoj zemlji. Tu nisu samo župani u pitanju, ima tu i dožupana, županijskih vijećnika, pročenika, zamjenika, općinskih načelnika, gradonačelnika, direktora javnih poduzeća itd. Zajedničko im je obilježje plaća koja naravno potječe od sredstava prikupljenih od poreznih obveznika. I zato smo skupi i zato smo porezna noćna mora za svakog investitora. A narod to gleda i loži se na raspravi radi li se o HDZ-ovcima, SDP-ovcima, HNS-u, IDS-u kao na nekoj utakmici. A svi su oni isti jer rasipaju naše novce. Nikako da tome kažemo dosta.