Počeo je Advent u Zagrebu, čuo sam jučer na radiju, iako advent u Crkvi počinje tek sutra. Na drugoj stanici spikerica oduševljeno izvješćuje kako je ujutro svjedočila “svečanom podizanju jele na Trgu bana Jelačića”. Advent je doista počeo, a možda su već došli i Božić i Nova godina: već nekoliko dana adventske kućice u centru Zagreba prodaju hranu i piće, a prekjučer sam se mimoišao i s pravim Djedom Mrazom.
Advent u Zagrebu neprimjetno se začeo u 21. stoljeću, s nekoliko neambiciozno raspoređenih kućica po centru koje su nudile čestitke i fritule. Polako se širio u vremenu i prostoru: godine 2002. počeo je 4. prosinca i trajao samo do 15., a već 2006. počeo je 3. prosinca i trajao čak do 23. Tada se još držao Božića kao neprelazne prepreke jer Advent nije ništa drugo nego katoličko došašće, četverotjedna priprava za Božić, pa je logično da s Božićem i završava. Potom je uvedeno Fuliranje kod Uspinjače koje je trajalo do 1. siječnja, a Advent se 2013. protegnuo i na Zrinjevac i na Cvjetni trg. Klizalište na Tomislavovu trgu uvedeno je 2014. i bilo tada u pogonu čak do 14. siječnja. Advent je 2015. okupirao i Europski trg te trajao ondje do 6. siječnja, a Božićni sajam na Zrinjevcu otegnuo se do 10. siječnja, iako božićno vrijeme tradicionalno završava na Tri kralja. Potom je tri godine zaredom zagrebački Advent bio proglašen za “Best Christmas Market”, što mu je dalo snage za ofenzivu na HNK i Maksimir. Njegove motorne divizije ove godine imaju čak 228 teško naoružanih kućica.
U ovom zastrašujućem obliku Advent u Zagrebu nije stariji od desetljeća, ali se predstavlja kao “tradicija blagdana”, što ne može nikako biti. Blagdanska tradicija traži, ponajprije, da se blagdani slave na onaj dan na koji padaju, a Božić je 25. prosinca.
Zbog uzbuđenja koje Božić donosi, blagdansko ozračje uobičajeno se prenosi i na sljedeći dan, blagdan svetog Stjepana, kada se čestita prijateljima i svima izvan obiteljskog kruga. Blagdanski ugođaj traje – to jest trajao je – još onih famoznih 12 dana nakon Božića, sve do blagdana Tri kralja, i to je više-manje to. Advent u Zagrebu potpuna je inverzija tradicije. Došašće je načelno pokorničko vrijeme, ne tako strogo kao korizma, ali svakako je period bez buke i slavlja. Ako je išta tada karakteristično, onda su to zornice – stvar nimalo ugodna, jer se po mraku i hladnoći treba u 6 ujutro odvući iz toplog kreveta u crkvu. Advent u Zagrebu – kao “Best Christmas Market” – čista je suprotnost Došašću.
Koliko uopće može dati svjetla ona prva svijeća na Manduševcu kad je zasjenjena milijunski vrijednom gradskom ukrasnom iluminacijom? Istodobno se stotine kućica stavlja u puni pogon, s glazbom, vatrom i dimom, hamburgerima, kobasicama, rakijama i kuhanim vinom. Da bi takav Advent mogao uspješno startati, za nj su potrebne dugotrajne pripreme. Električni uresi vješaju se po gradu još od prije Halloweena, kućice moraju biti na vrijeme postavljene i spojene na struju i vodu, dovoze se i uspravljaju kemijski zahodi, jele i smreke, a ove je godine i prava najezda orašara.
Advent više nije priprava za dolazak božanskog Djeteta, nego događaj za sebe za koji je također potrebna priprava. Božić mu može samo smetati jer ga ograničava, pa ga Advent u Zagrebu ignorira i proteže se preko njega, koliko god duže može. Na taj način ekstaza počinje s Došašćem, a potiho i par dana prije, a Božić je antiklimaks Adventa, okončanje zabave i druženja. Zato je zagrebački Advent Božić bez Božića, čekanje koje se iscrpljuje samo u sebi, a njegov svršetak nije veseo nego zapravo tužan: zatvaranje kućica pretvara centar Zagreba u grad duhova pa je prirodno da se raspuštanje adventskog cirkusa odgađa sve više i više.
Ljubavni filmovi i romani imaju uvijek istu shemu: razne peripetije okončavaju se poljupcem iza kojeg slijedi brak, o kojem se dalje ne govori. Suočeni s neminovnim okončanjem bezbrižnih mladenačkih godina, tinejdžeri imaju dvije mogućnosti: jedna je pomaknuti ulazak u svijet odraslih što više unaprijed, i ući što ranije u svijet zabave; druga je produžiti unedogled ono kobno “da” i tako adolescenciju protegnuti što dalje u budućnost.
Advent u Zagrebu, koji gura svoj početak sve ranije i odgađa svoj završetak da bude što kasnije, nije slučajno kičast poput herc-romana. On i jest herc-roman koji pokazuje obje te infantilne težnje – istovremeno postati odrastao što prije i biti dijete što duže. Zato se početak Adventa u Zagrebu opasno približava Halloweenu, i vjerojatno će ga jednom doseći, a s druge će se Advent produžavati, sve dok se prirodno ne stopi s Valentinovim. Advent u Zagrebu zato je najsličniji nekom zimskom Zrću.
Osim što adventske kućice odgovaraju infantilnom mentalitetu, one ispunjavaju i duboku potrebu čovjeka da “ode u grad”. Grad je takva vrsta zajednice gdje su stanovnici specijalizirani za određene poslove i stoga upućeni jedni na druge – za razliku od sela gdje se svatko razumije u sve što mu treba pa je samodostatan.
Moderni gradovi, međutim, gube bit grada. Iz njihovih središta nestaju obrtnici i novinari, liječnici i sportaši, kolporteri i glumci, manekenke i trgovci, političari i vojnici. Sve se to preselilo na Internet, prepustivši centar grada buticima i kafićima.
Centar grada više nije mjesto ljudi koji se nadopunjuju, koji mogu i moraju razmjenjivati znanja i usluge, nego jednodimenzionalno društvo potrošača i prodavača. Grad više nije mjesto gdje ćete susresti nekoga koga poznajete, to je mjesto kojim bauljaju usamljene gomile, slično kako su nekad krda bizona tumarala američkim prerijama.
Adventske kućice, ma kako grozne bile, omogućuju upravo susret ljudi i druženje, i zato nije čudo da ih ima sve više, da se sve ranije postavljaju i sve kasnije rasklapaju. Od grada trebaju samo pročelja za svoju kulisu, od građana samo kupce. Advent u Zagrebu uprizorenje je života ljudi koji ne očekuju ništa. Glazba bi zaglušila poruku božićnog anđela, ali nitko joj se ne nada.
"zimsko zrće".....narativ miljama daleko od malog isuseka, svijet je na kvasinu otišao...