Nedjelja, 28. prosinca
Nisam od onih koji će Ivana Sinčića nazvati šarenom lažom, lunatikom, osobom koja se okoristila iracionalizmom povelikog broja hrvatskih birača, ali nisam ni slavitelj njegova uspjeha, jer toga uspjeha nema. Dobio je 16,42 posto glasova, što je za gotovo potpuno nepoznatog drznika koji se usudio kandidirati za predsjednika države jako puno. Ali jako je puno glasova 2005. dobio i “lunatik” Boris Mikšić, nešto više nego sada Sinčić, pa je iz politike nestao pošto je na idućim izborima 2009. godine doživio katastrofu. Gotovo 76 posto, ili više od tri četvrtine, dobili su Ivo Josipović i Kolinda Grabar Kitarović, kandidati najvećih stranaka, SDP-a i HDZ-a. Da vakuum nastao zbog nedostatka dobrih kandidata nije 2000. godine usisao Mesića i da Mesiću na idućim izborima kandidiranjem Jadranke Kosor nije drugi mandat poklonio Ivo Sanader, prekida u vladavini dviju najvećih stranaka na Pantovčaku ne bi ni bilo. A zapravo je Sanader mandat poklonio i Josipoviću 2009. godine kad su njegovi favoriti Primorac i Vidošević presudne glasove uzeli Hebrangu. Još da se nije kandidirao Miroslav Tuđman, Hebrang bi s velikom prednošću pred ostalima ušao u drugi krug i, za razliku od nejakog Bandića, hametice bi Josipovića pobijedio.
Kad sada Milanović upozorava birače da ne glasuju za kandidata “zločinačke organizacije”, treba mu reći da je upravo Sanader, koji je HDZ-u donio tu stigmu, ljevici dvaput izrežirao pobjedu na predsjedničkim izborima, pa je više njezina baština nego baština HDZ-a. Prema tome, dolazak na Pantovčak Kolinde Grabar Kitarović, koja u svemu nadmašuje Josipovića, pogotovo sada kad je zbog rezultata u prvom krugu pun zlobe, bila bi svojevrsna korekcija povijesne nepravde i izdaje učinjene HDZ-u. Stoga i povijesnu težinu ima jedan od glavnih naglasaka u njezinu govoru poslije priopćenja izbornih rezultata: “Obnovit ćemo zajedništvo iz devedesetih godina i povest ćemo Hrvatsku u blagostanje”. Očito zgranuti činjenicom da, unatoč anketama po kojima je Josipović bio u velikoj prednosti, Kolinda Grabar Kitarović u drugi krug ulazi izjednačena s protukandidatom, i Josipović i Milanović su panično spominjali “kriminalni HDZ”, “one koji su do jučer krali”, pa čak i u ratu “prolivenu krv” prisvajujući tako bitku za Hrvatsku kojoj su u presudnom trenutku odlučivanja o njezinoj nevisnosti u Hrvatskom saboru okrenuli leđa! Panika je obuzela i druge u SDP-u, pa je tako, zacijelo srdita zbog neočekivano male Josipovićeve prednosti, ministrica Milanka Opačić opalila po “šarenoj laži” Ivana Vilibora Sinčića, misleći kako je on dio glasova oteo njezinu favoritu. Iz Sinčićeva stožera joj je uzvraćeno: “Sam SDP je šarena laža u koju vjeruje sve manje ljudi”. Ali vjeruje Ivo Josipović koji je tu šarenu lažu pet godina uglavnom podupirao, i sam je bogateći, da bi tu stranputicu vladajuće stranke i svoju vlastitu pretvorio u predizborni slogan – To je pravi put. Hoće li to biti pravi put u poraz ili u još jednu uspjelu obmanu kojom se ljevičari već 15 godina održavaju na Pantovčaku?
Subota, 27. prosinca
Političari se oduprli primitivnom stilu
Sinoćno sučeljavanje predsjedničkih kandidata na HTV-u uoči predizborne šutnje bilo je – u stilu. U primitivnom stilu koji je tu televiziju doveo do dna gledanosti među nacionalnim dalekovidnicama. Isticao se morbidni Aleksandar Stanković, rodonačelnik udbaškog novinarstva na HTV-u, čiju je bolesnu isljedničku maštu zanimalo jesu li kandidati skloni saomoubojstvu i koliko o njemu razmišljaju. Pri tome je spomenuo Camusa, zloporabiši jednu njegovu egzistencijalističku raspravu kao test za pacijente koji se kandidiraju za Pantovčak. Danijela Trbović, unatoč općoj pobuni sudionika sučeljavanja, ustrajavala je na odgovorima “da” ili “ne” na neka pitanja na koja se samo u njezinu krajnje poravnanom zabavljačkom mozgu može tako poravnano odgovoriti. Riječju, zahtjev gomile ispitivača kandidatima da budu glupi kao i HTV naišao je na prilično jak otpor sugovornika, koji se, poslovično, od političara i ne očekuje.
Ako je i za čiju duša potrebna misa i molitva, potrebna je za dušu poglavnika i sličnih
Ponedjeljak, 29. prosinca
Ured se može ukinuti, ali kako ukinuti zlo
U romanu “Mentalni komunist” Ivan Aralica citira Aleksandra Vasiljevića, šefa KOS-a, zloglasne obavještajne službe JNA, koji je u razgovoru za beogradski NIN kazao kako je na početku rata “imao dvadesetak sastanaka” sa Stjepanom Mesićem. “Mnogo smo upravo od Mesića doznali o ustrojavanju paravojnih jedinica u Hrvatskoj, naoružavanju HDZ-ovaca”, kaže Vasiljević. “Mesić nam je poslužio kao hadezeovski insajder i informator. Mnogo su nam koristile tih dana informacije i podatci koje sam dobivao od Mesića”. Ima li išta besramnije od činjenice da je “domoljubna” vlast Ive Sanadera tom Vasiljevićevu sugovorniku nakon isteka drugog predsjedničkog mandata dala ured s dva službenika, automobil, vozača, čuvara...? Sada neke udruge pokreću peticiju za ukidanje Mesićeva ureda, što treba poduprijeti, no kako ukinuti zlo koje je taj “mentalni komunist” desetljećima činio Hrvatskoj i u komunizmu i u demokraciji!?
Utorak, 30. prosinca
Zašto anketari zaobilaze ruralne ispitanike?
Već danima nas “analitičari” Rimac, Gjenero, Puhovski... uvjeravaju kako su agencije za ispitivanje javnog mnijenja, kao što su Promocija plus i Ipsos plus – nedužne. Desetak dana uoči izbora Josipoviću su davale prednost pred Kolindom i do dvanaest posto, a i Sinčića su “krale”. No nije, kažu, ta pristranost namjerna, nego je krivo ovo – ankete su neozbiljne zbog malog uzorka, konzervativni birači u njima nerado sudjeluju, anketiraju se uglavnom urbani birači. Ali kako to da je taj mali uzorak uvijek pristran? Gdje su dokazi da konzervativni birači u njima nerado sudjeluju? Zašto se ne uravnoteži broj urbanih i ruralnih ispitanika? I kako to da je agencija “2x1 komunikacije” pogodila ishod izbora? Ta su pitanja bez odgovora. Objašnjenje je jednostavno – lijevi urednici naručuju ankete od lijevih agencija koje krivotvore opredjeljenja birača u korist lijevih političara i stranaka, zatim ih objavljuju lijevi mediji a drugi prenose te ih na kraju od pristranosti brane lijevi analitičari. Živio drug Tito!
Srijeda, 31. prosinca
Neka Bog oprosti i poglavniku i pravedniku
Zbog genocida nad potomcima Maja bivši diktator Gvatemale Montt lani je osuđen na 80 godina zatvora, ali je zbog proceduralnih razloga naređeno novo suđenje. Taj pokolj desetaka tisuća urođenika zbog navodnog pomaganja lijevim pobunjenicima često spominje Židov Noam Chomsky. Jedan drugi Židov, Norman Finkelstein, autor “Industrije holokausta”, piše kako se jedna židovska ustanova držala prema tom genocidu: “Kako bi nagradio Jeane Kirkpatrick što je u ime Reaganove administracije branila zločin koji se širio Srednjom Amerikom, Centar Simon Wiesenthal joj je dodijelio priznanje Humanitarian of the Year.” To je samo jedna od niza optužbi protiv toga Centra koji jedne zločine – izraelske, američke, gvatemalske... – prešućuje ili brani, dok druge progoni. Sada čitamo kako prosvjeduje i protiv mise za Pavelića u Zagrebu. Ako je i za čiju duša potrebna misa i molitva, potrebna je za dušu poglavnika i sličnih. Ali i za duše pravednika iz Wiesenthalova Centra. Bog da im oprosti..
Četvrtak, 1. siječnja
Ne morate tako otvoreno najaljivati svoj odlazak
Na prvi dan 2015. evo malo poruka, preporuka i želja. Kukurikavcima želim još jedan mandat da zaposle svu preostalu rodbinu, kumove, prijatelje, SDP-ovce i HNS-ovce. Zoranu Milanoviću – istrebljivačka strast iz vaše partizanske izjave “ili mi ili oni” neke je prestravila, ali ne morate tako otvoreno najaljivati svoj odlazak. Ivi Josipoviću – ako vas ugrize ustaška zmija, isisajte si otrov kao novac iz Komercijalne banke. Mladenu Bajiću – ako vam Vesna Balenović želi doživotni zatvor, ja vam u njemu želim dug život. Bojanu Glavaševiću – to se zove peh: naslijediš očevu slavu, a prezireš njegove ideale! Predragu Matiću Fredu – ne dajte se iz Vlade, ne ponavljajte dezerterstvo iz rata. Ranku Ostojiću – ova će godina biti vaša, jedini među ministrima imate program: hapšenja sve do izbora! Vesni Pusić – Josipović vas je istaknuo kao svoju miljenicu među ministrima, ne cijeni vas samo Vojislav Šešelj. Crvenim sve najbolje u 2015., ali dabogda 2016. ne dočekali tamo gdje jeste.
Petak, 2. siječnja
Blagdani kao povijest bijega od gladi
Petak, 2. siječnja, napokon normalan dan. Nemam na stolu u dnevnom boravku raskupusani ni trobroj ni dvobroj nego običan broj dnevnih novina, za ručak ću pojesti nekoliko prženih papalina kupljenih u “Konzumu”, u kuhinji nema gomile lonaca, tepsija i zdjela niti će zujati napa, a povlače se i mirisi, kao što su se povukli i bližnji kojih sam se u posljednjih desetak dana nagledao i naslušao. I Božić i Nova godina potrebni su nam da se napunimo hranom, pićem, prijateljima, rodbinom, bezbrižnošću i veseljem, ali i da se iz te zasićenosti vratimo u svakidašnjicu. A za nju vrijedi ista motiviranost kao i za povijest čovječanstva koja je, kako ju je otprilike definirao Hendrik van Loon, povijest bijega od gladi. Uslast!
baš zgodna slika koja govori više nego stotinu tisuća riječi: nasmiješeni Bundesligaš Zoky, a iza Predsjednika u odlasku stoji njegova savjetnica koja je do nedavno bila savjetnica Dačića u Srbiji..... i kutija sa natpisom To je pravi put.... Trebali se se ovome išta više dodati ?