Naslovnica Premium Kultura premium

Željko Koprolčec i Mirko Ilić grafički dizajn razgolitili od glave do pete

”Od glave do pete: golotinja u grafičkom dizajnu” knjiga je koja izlazi u travnju, tiska se u Hong Kongu, objavit će je Rizzoli, a pečat joj daju dva domaća dečka
09. veljače 2018. u 18:48 0 komentara 456 prikaza
Foto: Željko Koprolčec Photography
Pogledajte galeriju 1/3

Projekt je svjetski važan, a zapravo je lijepa priča o dugogodišnjem prijateljstvu i velikom profesionalizmu dvojice Zagrepčana, sada razdvojenih oceanom.

Otvorenje u petak Prošetali smo izložbom Likovni vremeplov kroz 120 godina Umjetničkog paviljona

Najprije je Mirko Ilić, naš proslavljeni dizajner u New Yorku, na svom blogu objavio informaciju da zajedno s velikim Stevenom Hellerom, kojeg se smatra guruom svjetskog grafičkog dizajna, radi novu zajedničku knjigu “Od glave do pete: golotinja u grafičkom dizajnu”, koju će objaviti veliki izdavač Rizzoli, a trenutačno je u tisku u Hong Kongu i izaći će u travnju. Knjigu je već najavio i Amazon.

Tvrdu kartonsku kutiju, kao i omot i knjigu, navodi se, dizajnirao je studio Mirka Ilića. Fotografije na kutiji i omotu knjige snimio je zagrebački fotograf Željko Koprolčec . Tipografija korištene u knjizi je “fedra bez” Nikole Djureka (Typonine). Uskoro se oglasio i Željko Koprolčec i na svom Facebook profilu prenio tu informaciju. Bilo je jasno da je napravljeno nešto veliko i da su naši autori ponovo u biranom svjetskom društvu i eliti... Tako smo se Željko i ja našli na čestitarskoj kavici i odjednom se otvorio čarobni svijet reklamne fotografije u kojoj već desetljećima, praktično cijelu karijeru, Koprolčec uopće nema prave konkurencije ne samo u Zagrebu i Hrvatskoj nego ni na prostoru bivše zemlje, a i šire...

Kad se 1965. učenik drugog razreda gimnazije u Zagrebu, javio na poziv “Plavog vjesnika” za suradnju i počeo pisati, ubrzo se pokazalo da “Plavcu” nedostaju dobri fotografi, pa mu je legendarni glavni urednik Nenad Brixi predložio da se više prihvati fotografiranja, uz bržu mogućnost zaposlenja... Tako Željko i danas ima svoju prvu pressicu s potpisom velikog Nenada Brixija. Ni idući glavni urednik nije bio ništa manji format – Pero Zlatar, a i treći glavni urednik, ali tad već u “Tini” i “Studiju”, bio je Mario Bošnjak! Iz tog vremena legendarne su Željkove fotografije Grupe 220 i Drage Mlinarca, Ibrice Jusića, Buce i Srđana i mnogih drugih velikih faca domaće estrade i glazbe općenito. Tada i poslije snimio je stotine Jugotonovih naslovnica ploča, i ukrasio naslovnice magazina za koje je radio.

U Vjesnikovu neboderu Koprolčec se družio s velikanima profesije, rado se sjeća Pavla Cajzeka i drugih majstora hrvatske fotografije, radio s Markom Čolićem i drugima, ali tamo je stjecao i naviku čitanja ili barem detaljnog prelistavanja hrpetine svjetskih magazina i novina, koje nisu bile dostupne ostalim smrtnicima. Tu je uočio predivne fotografije u nas još nepostojećih reklama i to ga je privuklo i odredilo mu životni put. Bio je Koprolčec već i student treće godine Pravnog fakulteta u Zagrebu kad se dogodilo ono što ga je konačno usmjerilo i odredilo. Bio je to Modefest, genijalna modna priredba usred socijalističkog okružja, a u prelijepome ambijentu Hvara i Trogira gostovali su razvikani svjetski kreatori iz 25 zemalja. Koprolčec je, zahvaljujući svojim novinskim i “pjevačkim” referencama iz Jugotona, nekoliko godina bio službeni fotograf Modefesta i Modefest Internationala, a 1973. mu se dogodilo da je fotografski dokumentirao reviju uglednog talijanskog kreatora Renata Balestre i ujutro mu nakon zamolbe donio set fotografija te mu ih darovao! To je dizajnera toliko impresioniralo da je obećao svaku pomoć Željku ako mu bude trebala u Rimu.
– Već sam mislio da me se samo želi riješiti jeftinim obećanjem, ali mi je dao i posjetnicu... Nije trebalo dugo i ja sam se našao u Rimu na rečenoj adresi – kaže Željko.

– I doista, bio sam upućen u jedan ugledni studio i započeo posao koji i danas radim. Normalno, poslodavcu se svidjela moja rečenica da mi ne treba platiti jer sam došao učiti! To me je nešto poslije preko Milana, odvelo u Švicarsku, gdje sam snimao puno nakita, a potom i u Njemačku. U Parizu sam dobio i ponudu za vlastiti atelijer. Na tim sam mjestima doista naučio posao i tajne zanata, kako se kaže. I tada sam se odlučio vratiti doma, jer je trebalo završiti faks i početi zarađivati, a polje je bilo totalno prazno i posla u izobilju – prisjeća se. U to vrijeme kompletan domaći marketing držali su zagrebačka “Ozeha” i “Interpublic”, a ne treba ni isticati da im je Koprolčec bio glavni autor. Tako se dogodilo da smo svi nosili “njegova” odijela iz “Varteksa, ali isto tako i ona iz Alkosa” (Sarajevo), Mure (Murska Sobota) i Rio (iz Rijeke), košulje “Kamensko”, “Standard konfekciju”, i druge brendove, poput “Philipea Vartena”, Varteksove robne marke u Americi i Zapadnoj Europi, a doma smo sjedili na “njegovu” namještaju “Šavrić”, “Jadran”, “Tvin”, “Slavonija” ili “Krivaja”, koristili “Digotrone” iz Buja, jeli “Kraševe” griotte, bajadere i čokolade, pili Badelove konjake i “Franckovu” kavu i jeli “Podravkina” jela. Ina i druge velike tvrtke bile su njegovi stalni klijenti. Za Kraš je punih 25 godina radio autentične fotografije i na kraju je Nadan Vidošević prekinuo tu suradnju koja je donijela i više nagrada autorima Kraševa dizajna pa i fotografu Koprolčecu.

Najvažnije je u cijeloj priči da je Koprolčec kao vrhunski profesionalac sačuvao praktično sve originale i sve realizirane radove, što će jednog dana sigurno biti vrlo bogata zbirka svakog muzeja koji je dobije, a i jedinstvena arhiva svakoj velikoj tvrtki koja drži do svoje povijesti. Istodobno je radio nizove plakata i scenske fotografije za različita kazališta, najviše za “Komediju”, a i prvi hrvatski jumbo plakati snimljeni su u njegovu atelijeru. Radio je s Dušanom Džamonjom i Borisom Bućanom i drugim umjetnicima. Tada je puno surađivao sa svim velikim dizajnerima u Zagrebu, od Željka Borčića, Borisa Ljubičića i Ivana Dorogija do Danijela Popovića i Mirka Ilića, a radili su naslovnice knjiga, plakate, filmske plakate. S Ilićem je radio omotnice za više od pedeset longplejki i, ono što je posebno vrijedno – fotoilustracije i fotokomentirane naslovnice za tada novi politički tjednik Danas, po mnogočemu izniman u povijesti hrvatskog izdavaštva novina i magazina. Uz, a uz njih je tamo grafički urednik bio Danijel Popović. Ekipa snova. Na žalost, baš kad su napravili prvih i odličnih desetak naslovnica Danasa, Koprolčec je dobio unosnu poslovnu ponudu iz Pariza i odlučio je iskoristiti, pa poslije nakon povratka zaradu uložio u kupnju vlastitog atelijera na Krešimirovu trgu. Poslije je Mirko Ilić s drugim suradnicima bio i nagrađen za taj slavni posao.

Priča Koprolčec kako mu je zbog unosne reklamne fotografije jedan zavidni kolega rekao da zna slikati kekse, ali ne i žive ljude, a on je odgovorio na najjednostavniji način: osim estrade i glumaca, njegove su stalne muze bile primjerice ekstravagantna Josipa Lisac, prelijepa Ena Begović ili Arsen Dedić za kojeg je, uz ostalo, napravio i posljednju ploču u životu. Prije pet godina zajedno s dizajnerom Goranom Martinom Štimcem njihov autorski plakat (kukuruzne kokice koje formiraju atomsku gljivu, a tema je mogući rat i trokut Irak, Iran Izrael), biva uvršten u godišnji izbor časopisa Graphis, koji je biblija grafičkog dizajna, a dvije godine poslije dobiva i plaketu tog lista! Kao što vidimo, taj je plakat i danas autentičan i suvremen!

Majstor Koprolčec i dalje je iznimno aktivan i vitalan i u životnom i u autorskom smislu. Ima objavljenu divot-monografiju svojih reklamnih fotografija, a već neko vrijeme radi na stilskim retro fotografijama slikajući balerine i druge ugledne prvakinje HNK; već je dogovorena izložba njegovih aktova tijekom ove godine u muzeju Mimara... Vrlo je kvalitetna i njegova je suradnja s glumicom Matijom Prskalo. Neke od tih novijih radova vidio je na Facebooku Mirko Ilić, koji strastveno prati sva zbivanja i objave svojih starih prijatelja i suradnika. Kako mu je naslovnica knjige posebno osjetljiva jer se “mora vidjeti” golotinja, a “ne smije se vidjeti previše” da ne bude pornografija, pozvao je svog starog frenda na suradnju, poslao mu svoj zahtjev, mjere i ideju i iznenadio se kad je dva dana poslije dobio gotov materijal s kojim je bio zadovoljan i on i Heller i izdavač! Tako se na svjetskoj sceni potvrdilo da su njegovi aktovi slatki baš poput Kraševih bajadera... 

17.05.2014., Rovinj - Brojni predavaci nastupili na ovogodisnjim Danima komunikacija. Mirko Ilic odrzao je predavanje newyorška senzacija Poslije 40 godina MoMA se naklonila poletovcima Slon kod HNK 1978. Djelatnici Zooloskog vrta vode slona gradom radi popularizacije Zoo-a. Snimio Pavao Cajzek GODIŠNJICA SMRTI Zgode i nezgode našeg grada kroz objektiv Pavla Cajzeka Ljepota lažnog sjaja Ljepota lažnog sjaja Imamo Dalija, Renoira, Džamonju... Ali ništa iz Sanaderove ili Vidoševićeve zbirke

VIP izdvaja za Vas

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.