Sportski tjednik Max! donosi intervju s Oliverom Zelenikom.
Tko je Oliver Zelenika (20), odakle je?
– Iz Zagreba, iz Španskog, rođeni sam Zagrepčanin.
A otkud u nogometu?
– Klasična priča, počeo sam igrati u parku sa starijim dečkima iz kvarta. Kako sam bio najmlađi, odmah sam morao na gol.
Svidjelo vam se na golu?
– Pa je, kad sam i došao trenirati u moj lokalni klub Špansko, bio sam najmlađi. Ostali su bili rođeni 1990., a ja tri godine kasnije, i u njemu sam počeo braniti i svidjelo mi se.
I onda iz Španskog u Dinamo...
– Da, došao sam s 13 godina i odmah otišao u kadete, iako sam bio stariji pionir. I onda je išlo redom, tri godine u kadetima, dvije u juniorima pa na posudbu u Rudeš. I eto me sad opet u Dinamu.
No, s plavima ste već iskusili nekoliko priprema.
– Jesam, troje, s Jurčićem, Vahom i opet s Jurčićem.
Kakva je razlika između Jurčića i Halilhodžića?
– Ne bih govorio o tome, svatko ima svoj način, a ja sam uvijek radio s Miralemom Ibrahimović, tako da postoji ta golmanska konstanta.
Je li vam koji put žao što ste golman?
– Nije, jer u današnjem nogometu cijeni se ako golman zna igrati nogom. A igrati nogom naučio sam igrajući na livadi, ali i na treninzima. Zapravo, draže mi je što sam golman, nisam baš za trčanje.
Ali vratarski su treninzi teži od treninga ostalih igrača.
– Istina je da su teži, bacate se, dižete, ali ne morate trčati. A meni je “suho” trčanje katastrofa. Iako se danas ne trči na treninzima kao nekad, ipak ima još i toga, a to ne volim.
Vratili ste se na mjesto prvog golmana. Koliko vam je to povlačenje s vrata pa ponovno uvođenje poremetilo ritam?
– Mislim da nije puno, i kad sam branio i kad sam bio na klupi, trenirao sam potpuno isto.
Ljudi vole ziheraše
Ne mislimo fizički, nego psihički, jer za vratara je ipak važno imati i mir, sigurnost i kontinuitet.
– Sve je to važno, ali, kako sam preko noći došao, tako su me preko noći i maknuli pa sad vratili. Takva je situacija i počeo sam se navikavati na to da mi se status preko noći promijeni. Malo sam heroj, malo nisam.
Gol u igri s bečkom Austrijom u Zagrebu ide na vašu dušu. No, pokazali ste i hrabrost, mogli ste ići na zatvaranje prvog kuta i ne biste bili krivi, no niste se odlučili za tu “ziherašku” varijantu.
– I veći golmani prime takve golove, mislim da to nije tako veliki kiks kao kad vam ispadne lopta ili slično. Ali, većina ljudi, pogotovu u Hrvatskoj, više voli golmane koji obrane ono što moraju obraniti. No, još imam dojam da bi od deset udaraca, samo jedan ponovo išao u taj prvi kut, tamo gdje sam ga ja primio.
Što ćete ubuduće, zatvarati prvi kut ili se kockati?
– Zatvarat ću prvi kut, pa ćemo vidjeti što će biti.
Jeste li razočarani startom Dinama ove sezone, ostali ste bez Lige prvaka, izgubili derbi u Splitu, u Europskoj ligi izgubili ste od Černomoreca?
– Naravno da su navijači, a tako i mi igrači i ljudi u klubu, očekivali više. Sami start i nije bio loš, jer u prvenstvu smo krenuli dobro, pa i u kvalifikacijama za Ligu prvaka. Očekivano lako izbacili smo Folu, ali i puno jači Sheriff. Mislim da smo puno bolji od Austrije i poraz od nje bio je prijeloman, gurnulo nas je to u negativnije tokove. Slijedio je remi s Hrvatskim dragovoljcem, pa poraz na Poljudu. Ni jedan od tih suparnika nije bolji od nas, uključujući i Černomorec. Pa 80 minuta nas nisu napadali, nije objektivna slika njihove kvalitete tih 10-12 minuta u kojima su nam zabili dva gola.
Ja sam kao svaki drugi dečko
A što se vama dogodilo u tim minutama?
– Ne znam što bih vam rekao. Pokušavamo analizirati što se dogodilo. U tih desetak minuta nije se znalo tko kamo ide, tko što radi, neobjašnjivo.
Možete li vi, iako ste mladi, podviknuti, potjerati nekoga da se pomakne, da reagira? Jer golman ima dobar pregled gdje tko stoji i odakle bi mogla doći opasnost.
– U Osijeku sam više pazio na to da stalno komuniciram sa suigračima, mislim da se time može puno napraviti. Moramo dizati jedni druge, ali i svatko od nas mora preuzeti odgovornost. To je ključno, ne možemo misliti da će netko nešto odraditi za nas, moramo biti odgovorni i uvjeren sam da će se to promijeniti.
Tko je Oliver Zelenika privatno?
– Kao i bilo tko drugi. Živim s roditeljima u Španskom. Nema razlike između mene i nekog dečka iz kvarta koji ide u srednju školu ili na fakultet.
Završili ste srednju ekonomsku školu.
– Da, u Selskoj, ali to je sve od mene vezano uz ekonomiju. Tata i starija sestra bave se ekonomijom, možda bih se i ja mogao time baviti, ali nisam baš za bilo što drugo osim za nogomet. No, znam upaliti i ugasiti TV.
Imate i mlađeg brata.
– Imam, ali on nema veze s nogometom, upisao je fakultet, strojarstvo, intelektualac je. Tako sam u obitelji ja crna ovca.
Prijatelji su vam iz kvarta?
– Jesu, ali i iz srednje škole.
Dinamov vozni park pun je “nabrijanih” automobila, mercedesa, BMW-a, porschea..., a vi vozite malenu opel corsu. Ne zanimaju li vas “pile”?
– Pa koga ne zanimaju “pile”! Naravno da volim dobre automobile, ali sad imam auto koji je u skladu s mojim mogućnostima. Pokušat ću se prvo stambeno situirati. Da mi je netko prije rekao da ću s 20 godina kupovati stan, rekao bih mu da nije normalan. Želim se osamostaliti.
Možete li sami živjeti?
– Mogu. Uostalom, često sam sâm jer smo stalno na pripremama, u karanteni...
Ali tada ne kuhate?
– Ne kuham ni inače, ali imamo u klubu tete koje nam odlično kuhaju. Tako da mi u stanu zasad kuhinja i ne treba.
S kime ste najbliži u svlačionici?
– Sa Šimunovićem, Ćalušićem, a dosta se družim i s našim Dalmatincima, Ademijem, Čopom, Rukavinom, dobra su ekipa. Od starijih, kao što su Šimunić i Leko, upijam što mogu, imam što naučiti.
Kakav je Sandomierski?
– Vrlo dobar dečko, dosta razgovaramo, ima iskustva, stariji je, bio je mnogo vani, vidio puno toga i može mi pomoći. A iznimno je korektan.
Najbolji svjetski golman je...
– Teško je reći, meni se najviše sviđa Joe Hart, prvi je golman Engleske i Cityja, sviđa mi se jer je također mlad počeo braniti i nosio se s pritiskom. A nekakvog uzora baš i nemam, volio bih biti svoj, i ne volim kad me se uspoređuje s drugima. Ako baš treba, onda bih najviše toga uzeo od Harta.
A što vam još nedostaje, što biste ispravili?
– Svi potenciraju nedostatak nekakve agresivnosti. No, to nije moj stil, ali potrudit ću se i to podići jer su se svi naviknuli na golmane-razbijače. Osobno, iako svi kažu da jako dobro igram nogomet, još bih poboljšao igru desnom nogom. Ali, kako sam mlad, sigurno ima još puno toga što bih trebao ispraviti. Kažu da su golmani najbolji s 30 godina. Daj bože da budem najbolji s 30, to bi značilo da ću dugo braniti i da ću jednom biti najbolji – zaključio je Zelenika.
>> Ivković: Zelenika je morao ostati prvi golman plavih
>> Zelenika: Visio sam na istoku, volim kazalište i vozim 'ferrari'
