Temeljem prethodnih pet nastavaka ove serije o znanosti 21. stoljeća, trebali bismo prepoznati “uspješnu” znanost i razumjeti njezina dostignuća. Nevjerojatno je koliko su znanost i tehnologija promijenili ljudske živote tijekom proteklih nekoliko stoljeća. Iako nismo evoluirali u ovom, ljudskom obliku kako bismo obavljali fundamentalna znanstvena istraživanja, upravo nam je znanost omogućila da se gotovo sasvim zaštitimo od utjecaja drugih oblika života i prirodnih pojava na naše, ljudske živote; da produljimo naš životni vijek, povećamo svoju prosječnu visinu i inteligenciju; te da zadovoljimo sve svoje osnovne životne potrebe na znatno lakši način no što su to naši preci činili u prošlosti.
Naučili smo kako izgraditi topla i sigurna skloništa, osvijetliti svoj neposredni okoliš bez obzira na doba dana i vremenske prilike, izgradili smo velike gradove u koje divlje i opasne zvijeri nemaju pristup, dopremili smo u svoje zgrade pitku vodu, ugradili sanitarne čvorove, učinili smo hranu lako dostupnom, kao i opće obrazovanje i zdravstvenu zaštitu. Tehnologija nam je omogućila kretati se površinom svoga svijeta mnogo brže i jednostavnije, koristeći automobile, brodove i zrakoplove. Omogućila nam je da komuniciranje i pristup svim informacijama i cjelokupnom ljudskom znanju kroz razvoj računala i interneta. Zahvaljujući znanstvenim postignućima, danas živimo u vremenu gdje je većina ljudi sigurnija, zdravija, obrazovanija i duljeg životnog vijeka no što su naši preci bili, još od same zore civilizacije.
U ovom, šestom nastavku serije, vidjet ćemo kako je povijesno znanost napredovala testiranjem hipoteza i naizmjeničnim nizanjem vrlo velikih pomaka u razumijevanju pojava u prirodi, koje bi zatim slijedili manji, ufinjujući koraci. Ti brojni sitniji koraci dovodili bi do prikupljanja dodatnog znanja, koje je bilo potrebno kako bi se, nakon dosezanja neke kritične točke, stvorili čvrsti temelji za nove velike prodore. Napredak je često bivao postignut putem predlaganja novih hipoteza, koje bi se temeljile na postojećim znanjima, a zatim na testiranju tih hipoteza. Kada bi se dokazala točnost hipoteza, ili kada bi ih se odbacilo kao pogrešne, bilo je u oba slučaja potrebno opet prikupljati dodatne informacije. One bi ovisile o elegantno dizajniranim pokusima i vjerodostojnim mjerenjima, koje je trebalo izvoditi izrazito precizno, u skladu s načelima etičnosti i znanstvene čestitosti.
Tijekom povijesti, mnogi su se članovi akademske zajednice istakli tako što bi se oslonili na postojeće ljudsko znanje te predložili originalne, pronicljive, i često neintuitivne hipoteze. One bi pomogle objasniti prirodu u kojoj živimo na sveobuhvatniji i precizniji način u usporedbi s prethodnim uvriježenim vjerovanjima. Originalna ideja, zanimljivo pitanje i posljedična znanstvena hipoteza tradicionalno su se nalazili u srži znanstvenog napretka i predstavljali su tek prvi korak.
Taj je korak zahtijevao od znanstvenika prikupljanje velikog znanja o pitanjima koja su do tada već bila dobro istražena, te osobnu radoznalost i maštu uz pomoć kojih bi ponudio daljnja nova objašnjenja za prirodne pojave. Povijesno, mogućnost stjecanja potrebnih znanja bila je dostupna tek užim, izabranim slojevima društva, a pritom su muškarci bili u neusporedivo povoljnijem položaju od žena. Međutim, tek puko prikupljanje znanja ne bi nikoga učinilo znanstvenikom – nije imao i kreativnu osobnost. Vrijedi i obrat: biti znatiželjan, maštovit i kreativan nije bilo dostatno da bi se postalo znanstvenikom, jer to bi rijetko moglo nadomjestiti nedostatak znanja o svemu onome što je već bilo poznato, te dovesti do hipoteza koje bi imale prepoznatljivu vrijednost među znanstvenicima.
Stoga se čini kako je tijekom velikog dijela ljudske povijesti tek djelić svih ljudi bio u mogućnosti baviti se znanošću i stvarati kolektivno ljudsko znanje. – su spomenuta dva preduvjeta – pristup znanju i kreativnost – bila zadovoljena, tada su postojala i dodatna poželjna svojstva osobnosti uspješnog znanstvenika. Trebalo je dizajnirati i provesti eksperimente kako bi se proizvele potrebne informacije koje bi mogle govoriti u prilog hipotezi, ili je pak odbaciti. To je često uključivalo dizajniranje elegantnih pokusa i mnoge godine precizno usmjerenog i predanog rada. Pokusi i eksperimenti često su bivali ometani nizom nepredvidivih problema, što je zahtijevalo upornost kako bi se proveli na način kako su bili izvorno planirani.
Pokuse je trebalo provesti u skladu s načelima etike, bez ugrožavanja drugih osoba u društvu ili izazivanja bilo kakve štete. Nakon mnogih godina predanog rada, rezultati bi rijetko podržavali predloženu novu hipotezu. To bi zahtijevalo poštenje i prihvaćanje negativnog rezultata. Znanstvenici trebaju prihvatiti već u samom početku svoje karijere – baš kao i poduzetnici, književnici ili tragači za zlatom – da je karijera u znanosti izrazito nesigurna i neizvjesna, te da ona u sebi uključuje i prilično veliku količinu sreće, a ne samo osobne sposobnosti znanstvenika.
U golemu većinu eksperimenata koji su ikada provedeni znanstvenici bi uložili veliku količinu truda, no na kraju ne bi dobili pozitivne rezultate. Tada su početno obećavajuću hipotezu morali odbaciti u svjetlu prikupljenih činjenica. Zato svako novo znanstveno otkriće neposredno nakon objavljivanja treba prihvatiti s određenim stupnjem opreza. Tek će nezavisna ponavljanja i potvrđivanja pokusa, koje će zatim provesti druge skupine istraživača, povećati tijekom vremena vjerodostojnost bilo kojeg pozitivnog rezultata.
Zbog toga stvarni znanstveni napredak često je moguće procijeniti tek pogledom unatrag u vremenu, s udaljenosti od više godina, desetljeća, ili čak stoljeća. Povijesni razvoj znanosti bio je, stoga, određen prije svega razvojem hipoteza temeljenih na postojećem znanju, te njihovim testiranjem putem mjerenja prirode kroz pažljivo dizajnirane pokuse. Najcjenjenije nagrade u znanosti dodjeljuju se onim prodorima i otkrićima koja su preživjela sud vremena i dokazala svoju vrijednost cijelom čovječanstvu.
VIDEO Danas su se saborski zastupnici cijepili protiv korone: Neki su odbili, cijepit će se nakon onih kojima to najviše treba.
