Spletke su i u drugoj sezoni “Zore dubrovačke” najsnažnije oružje kojim Jana Leko ostvaruje svoje ciljeve. Njezine karakterne osobine u seriji Nove TV odlično je dočarala zagrebačka glumica Ivana Horvat.
Prijateljicama tepa: kravice
Kako ste se pripremali za ulogu u “Zori dubrovačkoj” i koliko se Jana razlikuje od likova koje ste prije igrali u kazalištu i serijama?
Imala sam razgovor s Jelenom Veljačom o tome kako ona vidi taj lik, zatim probe s Helenom Buljan i Barbarom Bilić. Na snimanju bi redatelj dao neku uputu, i to je bilo to. Jana se od likova koje sam dosad igrala razlikuje po tvrdoglavosti i upornosti.
Koliko vam se svakodnevni ritam promijenio otkako snimate “Zoru dubrovačku”?
Svakodnevni ritam se dosta promijenio, ali nisam se puno toga odrekla, osim možda jutarnjih izležavanja i ispijanja kava do podne.
U seriji Jana zbog ostvarenja svojih ciljeva okreće leđa prijateljici, pokušava joj i oteti dečka, jeste li privatno imali takvu prijateljicu poput Jane i kako biste vi reagirali u takvoj situaciji?
To mi se nikad nije dogodilo. Ne znam kako bih reagirala u takvoj situaciji, vjerojatno bih prvo jako dugo plakala, a onda “poduzimala” mjere. Iako moram priznati da bi bilo veoma zabavno imati prijateljicu poput Jane.
Je li vam bio problem ošišati se na kratko zbog uloge?
Nije. Veselila sam se šišanju na kratko jer znam da nikad to ne bih učinila da nije za ulogu.
Na kakve redateljske zahtjeve ne biste nikada pristali?
Ne bih pristala na sve što mi stvara nelagodu. Ali ako redatelj ima talenta, šarma i povjerenja u glumca, nema tog zahtjeva koji bi mu bio odbijen.
Do gole kože
S Petrom Kurtelom, Dunjom Fajdić i Amandom Prenkaj osnovali ste umjetničku organizaciju “Kravice”. Zašto baš “Kravice”?
Zato što je čovjek čovjeku vuk, a žena je ženi – krava! U to vrijeme izašla je hit-predstava “Kauboji” i mi smo strašno žudjele za takvim uspjehom, drugim riječima htjele smo biti “cowgirls”. S vremenom smo se toliko zbližile da smo si počele tepati: kravice moja...
S curama ste napravili hvaljenu predstavu “Glumice i to”. Kako ste došli na ideju za predstavu koja razotkriva svaku od vas pojedinačno?
Ideja je nastala iz naših druženja, krenule smo improvizirati, napisale tekst i shvatile da imamo predstavu u rukama. Znale smo da moramo biti iskrene i hrabre. Ponekad je razotkrivanje toliko oslobađajuće da ne postoji drugi put nego “do gole kože”.
Za predstavu ste dobili i nagradu Hrvatskog glumišta. Je li vas iznenadilo to priznanje?
Predstavu smo radile jer smo tada osjećale potrebu reći svijetu sve što nas muči, a i obračunati se same sa sobom. Nama je bilo predivno biti svaki dan na probi zajedno. Nagrada nas je iznenadila, ali i utješila. Jako je lijep osjećaj priznanja.
Od koga ste dobili najkorisniji savjet za opstanak u glumačkom svijetu?
Najbolji glumački savjet je onaj iz filma “Tropic thunde”: never go full retard!
Kojeg glumca zamišljate kao idealnog partnera na kazališnim daskama i filmskom platnu?
Pokojnog Zlatka Crnkovića.
Slatka je!