Nekoliko podmetnutih eksplozija pod kombajnom u kukuruzištu Miroslava Šulca u Prespi kod Bjelovara, još jedna, neaktivirana bomba u dvorištu obitelji najvećeg hrvatskog proizvođača češnjaka Marijana Balića, fizički sukob načelnika općine Drenovci Jakše Šestića i jednog od većih lokalnih poljoprivrednika, prosvjed dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Vukovarsko-srijemske županije koje, kao i njihove obitelji upošljavaju PIK Vinkovci koji ostaju bez 1100 hektara…, samo su neki od alarmantnih slučajeva proizašlih iz 15. Zakona o poljoprivrednom zemljištu od osamostaljenja RH, za kojega su, 20 mjeseci od donošenja, tek raspisani prvi natječaji.
– Na svu sreću nema mrtvih, no kako je krenulo, bit će ih sigurno – kaže Jakša Lović iz Gornje Brebrine, kojega bi Općina Klara, nakon što je Vlada vrući krumpir zakupa državne zemlje prebacila na jedinice lokalne samouprave, mogla „opelješiti“ za najmanje polovinu od sadašnjih 70 hektara koje obrađuje. I nije jedini. Sva zemlja kojoj ističe zakup opet će, naime, na natječaje, o kojima će ovoga puta odlučivati nadležne općine, a kako je zemlje malo, a birača koje treba zadovoljiti puno, lokalne su samouprave drastično smanjile limite hektara za koje je moguće aplicirati na njihovom terenu. A svi ih niti nemaju jednako pa neki tako nude svega nekoliko, neki po nekoliko desetaka hektara, što znači da će mnogi poput Lovića, a i puno veći sustavi ne krene li se opet u izmjene i dopune spornoga zakona, ostati bez desetaka pa i stotina hektara koje su obrađivali godinama.
– Možda ostanu i bez svih – objašnjava Lović, budući da i na 30-35 hektara, koliki će biti limit u njegovoj općini, prvenstvo na natječaju imaju stočari. Umjesto da se okrupnjava poljoprivredna zemlja, došli smo tako u fazu njezina ponovnog usitnjavanja. On svojih 70 hektara obrađuje od 1997., kad u Hrvatskoj još nije bilo ‘besplatnog’ europskog novca i zemlju su tada rijetki tražili na obradu. A danas je zbog potpora žele svi, što, tvrdi on, vodi u novu tragediju hrvatske poljoprivrede.
Potpore bez uvjeta
– Umjesto da 1100 ljudi u Ministarstvu poljoprivrede konačno nešto učini kako bi hrvatska poljoprivreda napredovala i hrvatski građani jeli hrvatske proizvode, odluku o zemlji spuštaju na lokalni nivo. Vijećnici u mojoj općini otvoreno kažu kako moraju biti socijalno osjetljivi, da svi dobiju zemlju. Kako? Nisam ja socijalno neosjetljiv, no država već sad ima 65.000 poljoprivrednika koji primaju potpore između 10 i 12 tisuća kuna, što najbolje govori o ozbiljnosti njihove proizvodnje. Na njih se godišnje baci 700 do 800 milijuna kuna potpora, a nisu uvjetovane ni kilogramom bilo kakvih proizvoda. To nije ozbiljna poljoprivreda kakvu trebamo poticati – tvrdi Lović, ističući kako je on u protekle 22 godine sve posložio. Na zemlji 5.– 6. kategorije, koja je dijelom bila neobradiva, danas ima proizvodnju od 7-8 tona pšenice po hektaru i 12 tona kukuruza čime konkurira europskim poljoprivrednicima. Dobivene potpore ulagao je u opremu, navodnjavanje, mehanizaciju… pa danas ima proizvodnju od polja do stola. Ima i mlin, silos, dvije pekare i pet trgovina te 21 zaposlenog.
– Moji radnici ne odlaze. Nikada nisu radili nedjeljom i blagdanom, što znači da s godišnjim imaju više od 60 slobodnih dana u godini. Zemlju sam održavao kao dobar gospodar, plaćao zakupninu i poreze na vrijeme, nisam nikome dužan ni kunu - i sad kad moja obitelj i ja dobro živimo, sinu koji je ovih dana napunio 18 moram objašnjavati zašto se ne isplati pošteni rad, da je politika nemilosrdna i da zemlju gubimo samo zato što ljudi koji će sutra dizati ruku da se nekome da 5, 10 ili 15 hektara ničim ne odgovaraju, a imaju ogromnu količinu moći u rukama. Ministrica poljoprivrede Marija Vučković svjesna je da to nije dobro te je najavila i kako će se zakon najvjerojatnije mijenjati u prvom kvartalu iduće godine, no sadašnji natječaji svejedno nisu stopirani – kaže Lović.
Darko Celovec, predsjednik Udruge Baby Beef, zadovoljan je što zakon daje prednost stočarima, ali nezadovoljan uplitanjem JLS-a „koji neće odraditi taj posao kako treba“. Stočari mogu aplicirati za jedan hektar po jednom uvjetnom grlu (jedna krava/govedo starije od 24 mjeseca) jer stočarstvo višestruko multiplicira dodanu vrijednost. No lokalna samouprava ograničila je zemlju po subjektu, najčešće na površinu od 20 do 50 hektara.
– Imate tako situaciju da neka lokalna samouprava daje u najam 2000 hektara, prijavi se 20 stočara koji imaju po 100 uvjetnih grla i prioritet na tu zemlju, ali ne, ograničenje po gospodarstvu je 20 hektara pa će svaki od tih 20 stočara, bez obzira na to što imaju po 100 grla, dobiti tek po 20 hektara, ukupno 400 hektara, dok se preostalih 1600 hektara dodjeljuje drugim subjektima. Ako od 2000 hektara svega petinu dobiju stočari, gdje je tu prioritet, gdje je tu jedan hektar po jednom uvjetnom grlu? Na taj način lokalna samouprava može manipulirati dodjelom zemljišta, a još gore je kada imate stočara koji sada ima 500 ha u najmu koji mu izlazi, raspisuje se novi natječaj i on bez obzira na to što ima uvjetna grla (i više od 500) i što ima prioritet, može dobiti samo 20 hektara, oduzima mu se ostala zemlja te mu preostaje jedino da smanjuje proizvodnju – napominje Celovec.
Ističe kako zakon, kao i prijedlog hrvatske poljoprivredne strategije u prvi plan stavlja mala gospodarstva koja nisu nosioci poljoprivredne proizvodnje u Hrvatskoj. Međutim, najveći dio proizvodnje u RH nose srednja i velika gospodarstva koja ovakvim zakonom ne samo da neće moći doći do potrebnih hektara, već će izgubiti i one koja sada imaju. Drugi veliki problem je situacija da na području nekog JLS-a ima puno stočara, ali nema zemlje za zakup, dok je, primjerice, već u susjednom JLS-u situacija obrnuta.
– Po zakonu zemlja se dodjeljuje samo na području JLS-a gdje se nalazi vaš proizvodni objekt ili sjedište subjekta. Predlagali smo da se omogući dodjeljivanje zemljišta u susjednim JLS-ima, odnosno da ta udaljenost bude u krugu od 50 kilometara, ali bezuspješno. A problem su i neriješeni imovinsko-pravni odnosi kod velike većine poljoprivrednih zemljišta – rekao je Celovec.
Matija Brlošić, potpredsjednik HPK, kaže da nije rješenje da se nekome, samo zato što je stočar i nema zemlje u njegovoj općini, da zemlja u 19. selu, 100 km dalje. Ako nema zemlje, nema je. No bez obzira, proizvodio netko stoku, mlijeko, šećernu repu, kukuruz…, čak i pod uvjetom da je stoka prioritet, zemlju treba dati aktivnim poljoprivrednicima koji od zemlje žive i to im je primarni posao, plaćaju poreze, mirovinsko, socijalno…, a ne onima koji se zemljom nikada neće baviti i žele samo poticaje.
– Puno je onih koji su otišli u mirovinu i ne bi se više smjeli smatrati posjednicima koji mogu obrađivati 100, 200 hektara zemlje, kao ni oni koji su otišli vani, a dobili su državnu zemlju. Znam barem 10 takvih, čiju zemlju danas nitko ne obrađuje, a tu su i državni službenici koji imaju siguran državni posao, pa i u Ministarstvu poljoprivrede, a usto i desetke hektara državne zemlje. I eto, kad se to raščisti, bit će zemlje i za stočare, i za mlade… Umjesto da nekome tko godinama radi uzmu zemlju i daju je nekoj bitangi koja je neće raditi – kaže Brlošić i dodaje:
Načelnika nije briga
– Uvijek pojedinci profitiraju, no nakon donošenja ovoga zakona te revalorizacije početne cijene zakupa, koja je također sporna jer skače dvostruko od onoga što piše u ugovoru proisteklom iz natječaja, postavlja se pitanje sigurnosti proizvodnje u RH. Umjesto da je država ograničila maksimum zemlje, dala je tu moć lokalnim čelnicima, općinskom vijeću čiju odluku nitko ne može suspendirati, a resorno ministarstvo tako može oprati ruke. Ako se negdje može dobiti 25 ha, negdje pet, a negdje 30 ha na rok od 25 godina, a radi se o istoj zemlji koja je u vlasništvu Republike Hrvatske, nije li tu riječ i o ustavnoj nejednakosti?
Ako se pita ugledni hrvatski pravnik, bivši ministar pravosuđa i bivši predsjednik Vrhovnog suda Ivica Crnić, Zakonom o poljoprivrednom zemljištu povrijeđene su temeljne odredbe vladavine prava. Na okruglom stolu Društva agrarnih novinara Hrvatske na tu temu Crnić je rekao kako bi u slučaju pokretanja postupka utvrđivanja ustavnosti Zakona postojala velika vjerojatnost da padne na Ustavnom sudu. Zakonskim rješenjem jedinice lokalne samouprave dobile su diskrecijsko pravo na neograničenu moć, što je suprotno zahtjevima Ustavnog suda i Europskog suda za ljudska prava, kazao je Crnić.
– Tako se ugrožavaju ukupna poljoprivredna proizvodnja i sve dosadašnje investicije u proizvodnju – rekao je Crnić, upozoravajući i na mogući sukob interesa budući da su neki načelnici općina kao i brojni članovi općinskih vijeća i sami poljoprivredni proizvođači.
Prema nekim procjenama, samo u dvjema općinama, Gorjanima u Osječko-baranjskoj i Markušici u Vukovarsko-srijemskoj županiji, zbog novih bi pravila moglo biti otpušteno 500 zaposlenih, pri čemu će stradati i više od 10% domaće proizvodnje odojaka, 20% proizvodnje luka, 90% stakleničke proizvodnje krastavaca, 7% proizvodnje mlijeka i nekoliko tisuća junadi, čija ukupna proizvodnja prelazi 200 milijuna kuna. PIK Vinkovci, primjerice, ostat će bez 1100 ha zemljišta u Općini Markušica na kojemu je organizirana proizvodnja povrća te ratarska i stočarska proizvodnja. U njega su od 1999. investirali 10 milijuna eura, a posao će izgubiti 110 radnika, koji će se zbog toga morati iseliti u Irsku, kazao je ovih dana predsjednik uprave Vladimir Džaja. Zbog primjene Zakona o poljoprivrednom zemljištu u spomenutoj općini, jednoj od čak 555 općina u RH, ostat će im maksimalno 25 ha zemljišta, iako su platili razminiranje zemljišta i uveli navodnjavanje te godišnje proizvedu 40.000 odojaka, 10% ukupne domaće proizvodnje u Hrvatskoj. Općinski načelnik izjavio je kako ga uopće nije briga što će ljudi tamo ostati bez posla jer su tamo zaposlena samo tri radnika iz njihove općine. Nezavisna konzultantica i stručnjakinja za poljoprivredu i prehrambenu industriju Zvjezdana Blažić kaže da je poljoprivrednim proizvođačima potrebna sigurnost njihovih resursa. Hoće li tako i ogromna sredstva koja su povukli iz EU fondova u konačnici biti bačena u vjetar, pita ona.
– Najuspješnije zemlje EU imaju vrlo dobre primjere okrupnjavanja poljoprivrednih posjeda, a mi se i dalje borimo i glavna nam je tema kako uzeti zemlju velikima i dati je malima – kazala je Blažić uz napomenu kako bi u trenutku kad se u EU raspravlja o novom programskom razdoblju ZPP-a država trebala dobro promisliti zašto bez ikakve ekonomske računice želi uzeti zemlju kvalitetnim proizvođačima s europskim prinosima i dati je ekonomski nedokazano održivim gospodarstvima. Čelnik HPK Mladen Jakopović upozorava kako proizvođačima kojima prijeti smanjenje poljoprivrednih površina koje posjeduju slijede zastoj i veliki problemi u poslovanju. To se posebice odnosi na obveze vraćanja kredita za razvoj poslovanja koje su uzeli na temelju postojeće proizvodnje (i na tim površinama), kao i sredstava koja su dobili kroz različite mjere Programa ruralnog razvoja, dok iz HGK u pismu poslanom Ministarstvu poljoprivrede podsjećaju na to da 200 pravnih subjekata u RH obrađuje više od 280 hektara, ostvaruje čak 72% ukupne poljoprivredne proizvodnje, zapošljava gotovo 13 tisuća radnika te da su u nekoliko posljednjih godina samo u dugotrajnu materijalnu imovinu investirali gotovo 12 milijardi kuna. Osam tvrtki u ovom trenutku koristi oko 63 tisuće hektara, što je četvrtina korištenog državnog zemljišta, a iduće 2-3 godine prijeti im da ostanu bez 13 tisuća hektara, za koje se natječu i novoregistrirani OPG-ovi. Treba naglasiti i to da tih 8 tvrtki s 10% populacije mliječnih krava proizvodi četvrtinu hrvatske proizvodnje mlijeka, petinu junadi, više od polovice domaće proizvodnje tovljenih svinja…
VIDEO Hrvatska kakvu trebamo - Poljoprivreda za 21. stoljeće:
pa normalno ,nije kradezzeu u interesu da ljudi rade i stvaraju ,,teze ce im biti iscijediti i zadnju lipu da im mogu ovrhom uzeti sve