Zašto se s nostalgijom prisjećamo lošijih vremena

Ma čekaj malo! Ako umirovljenici i radnici u Hrvatskoj s nostalgijom gledaju na Jugu, tko su onda oni ostali kojima Juga ne fali. Umirovljenika je više od milijun, radnika oko 2,5 milijuna. Tko pripada onom ostatku i kako to da su na vlasti oni koji su sretni da Juge više nema?

Čovjek je društveno biće, a ranije je bez obzira na uredenje bilo više vremena i mogućnosti za druženja, razgovore, ples, izlete... Danas je tehnološki razvoj uz dobre strane donio i otuđenost. Gledam cure i dečke u kafićima, svatko gleda u svoj mob i ne razgovaraju. Kada kažem da je prije bilo bolje, ne mislim na društveno uređenje, nego isključivo na kvalitetu međusobne komunikacije.

... već odavno u dokumentarcima istočni nijemci, i ne samo stariji, đivot u istočnoj njemačkoj opisuju - dobrim i lijepim ... a komentator ovdje, samo tako, nečiji život u nekom vremenu naziva životom u lošem vremenu, besmisleno uspoređuje yugu i istočnu njemačku, glumi experta za nostalgiju ... za čitatelje bi bilo korisnije da je -- prenio osjećaje i mišljenja istočnih nijemaca ... pa makar kopirajući ih iz dokumentaraca ... meni na pamet ne pada ocjenjivati osjećaje, mišljenja o svom životu, nostalgičnost itd. komentatora ...

Socijalne razlike, klasno drustvo i to je to nezadovoljstvo. Nekada su svi bili podjednako isti, svi imali ili svi nemali npr. benzina. Danas neki ga imaju da ne mogu potroziti a neki nikada ni vidjeti ni natociti pa ni kruhaa se najesti a tek vise od toga.

Zašto se s nostalgijom prisjećamo lošijih vremena..................Jer onda smo bili mladi i spremni osvojiti svijet, sad smo stari i gledamo stvari sa puno vise cinicizma i bez nade za bolje dane.

Vecini ljudi ne fali Juga kao tvorevina vec jednostavno zivot koji su imali kao djeca i mladi a vecina nas mladih uopce se nismo umarali s politikom u to doba. Meni fale neka rana vremena jedostavno zbog mene same II naravno fali mi obitelj koja je pomrla I prijatelji. A da je bilo savrseno, nije. Ali s tim se nismo umarali.

glede pokojne JUgo tvorevine, tamo su stanovite firme (recimo Jugoturbina -iz javno obznjanenih radova o istoj ) otisle u "stecaj" 1970. i neke..tada je doticnoj firmi prvi puta "blokiran " racun. takodjer sjecam se vala stecaja 1989. dakle jos prije HDZ-a i nove Hrvatske drzave. Radna knjizica moje stare je jasan dokaz -di joj pise : firma u stecaju , 1989. Na kraju cijela Juga je otisla u "stecaj" vec tamo 1980.ih ( nemogucnost servisiranja rata kredita, nestasice i redukcije osnovnih stvari, inflacija ).Sjecam se kako sam u Kim Jong Titovu raju kao mladji pionir sa zeljom u ocima cekao novi BMX i molio roditelje da mi kupe taj bick. Roditelji - proletarijat ,kukavelj. A bicikl : jedan dan 5 dinara, za para dan 32 dinara, za tjedan dana 5000 dinara itd. Inflacija i jugo dinar kojim si mogao vrit obrisat. Sredina 80.ih. DA - fizicki nismo bili nakon 48. IZA zeljezne zavjese ali mentalno i gospodarski ITEKEKO sa krive strane zeljezne zavjese .Bar Slovenci i Hrvati. i tu je Kolinda u pravu 150%.

Smatram da ste izostaviil još nešto - bitno iz kapitalističkog aspekta, a to je nostalgija brandova ec DDR. Drugim riječima, zapadni proizvođači su shvatili da je najlakši način za prodor u exDDR prostor da kupe "dobar" brand, s prešutnim kontinuitetom proizvodnje, iako je DDR tvornica ugašena u zbilji. Tako su nastali zapadni, a istočni brandovi sladoleda, deterdženata, salama, slatkiša itd. itd. Ukratko, navade potrošača su pokazale tamo da su donekle otporni na globalizaciju, kako je to sada pomodno izreći - da ostaju vjerni okusima djetinjstva, makar to bili i realno lošiji proizvodi nego oni multinacionalnih kompanija danas.