Ljudi moji, pa je li to moguće. Da balet u Hrvatskoj dođe na naslovnu stranicu dnevnih novina i to zbog uspješnog nastupa na stranom gostovanju!? A da svoje povlašteno mjesto na naslovnici novina nije dobio, primjerice, zbog raketiranja Zagreba, kao što mu se to dogodilo u svibnju 1995. godine. Tada su za život opasni zvončići kazetne bombe Mile Martića, upućeni valjda s Banije, pali na povijesnu pokusnu dvoranu Baleta zagrebačkog Hrvatskog narodnog kazališta i teško ozlijedili sedamnaest baletnih umjetnika koji su tog ranog poslijepodneva radili na međunarodnom projektu Donauballet.
Ranjen je tom prilikom i strani koreograf Krzysztof Pastor. I zagrebački se balet tako silom prilika našao na naslovnim stranicama hrvatskog, ali i ne samo hrvatskog tiska, ali zbog divljaštva, a ne zbog umjetnosti. Onda se o baletu naširoko raspravljalo, pa i na naslovnicama hrvatskog, ali i regionalnog tiska kada je gotovo tridesetak članica i članova baleta zagrebačkog HNK u prosincu 2002. godine napisalo pismo tadašnjem intendantu Mladenu Tarbuku u kojem su izrazili čuđenje i nevjericu da se priprema njihovo gostovanje u Narodnom pozorištu u Beogradu, s predstavom “Romeo i Julija”. “Pustite da prođe vrijeme i da neke stvari dođu spontano”, poučili su baletni umjetnici našem kulturnom i političkom vodstvu. U međuvremenu, vrijeme je prošlo, i neke su stvari sjele na mjesto pa je zagrebački Balet gostovao i u Beogradu, i to bez tenzija, a onda i bez naslovnica. Pa se tamo negdje 2003. godine dogodio incident tadašnjeg ravnatelja zagrebačkog Baleta Dinka Bogdanića i balerine Nikoline Bosnar koji je završio na sudu zbog vrijeđanja i fizičkog maltretiranja i godinama punio novinske stupce i temeljito podijelio zagrebački baletni ansambl. Pa je onda pri dolasku nove intendantice u zagrebački HNK Ane Lederer 2005. Bogdanić poštom dobio otkaz te se morao iseliti iz prostorija Baleta što je i učinio pred kamerama fotoreportera.
Kada je u zagrebačkom baletnom ansamblu nedavno premijerno izvedeno “Labuđe jezero” u koreografiji svjetske baletne zvijezde Vladimira Malakhova, na poklonu pred publikom nepozvana se našla i predsjednica Republike i eto ti malograđanske frke.
A onda je 7. svibnja navečer u raskošnom Aleksandrinskom teatru u Sankt Peterburgu, smještenom uz zgradu Nacionalne biblioteke i čuvene baletne akademije Vaganova zagrebački Balet nadahnuto i strastveno izveo “Anu Karenjinu”, predstavu koreografa Lea Mujića baziranu na Tolstojevu romanu i glazbi Petra Iljiča Čajkovskog. I s pravom završio na naslovnoj stranici Večernjeg lista zbog umjetnosti, a ne zbog bombardiranja, nasilja, politiziranja, klanovskih obračuna, nepristojnosti ili bahatosti. Na naslovnoj stranici Večernjaka zagrebački su se baletni umjetnici našli zbog svog talenta, truda, sposobnosti i međunarodne reprezentativnosti. Možda za ovu Hrvatsku još ima nade.
