U dramatici koja se iz sata u sat podizala zbog situacije u Agrokoru, posve ispod reflektora probija se informacija da državni i vojni vrh Hrvatske za idući tjedan saziva sjednicu Vijeća za obranu. Zadnji takav sastanak održan je prije dvije godine, a teme ovog najjednostavnije je sažeti u tvrdnju da Hrvatska mora u kratkom roku ojačati vojsku i obrambenu sposobnost.
Sastanak, na kojem će biti predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, premijer Andrej Plenković, predsjednik Sabora Božo Petrov te ministri obrane, financija i vanjskih poslova Damir Krstičević, Zdravko Marić i Davor Stier, sazvan je odmah nakon što je američki državni tajnik Rex Tillerson na sastanku ministarstva vanjskih poslova NATO saveznica u Bruxellesu zadnji put pozvao članice koje zaostaju u izdvajanju 2 posto BDP-a za obranu da do kraja godine prezentiraju detaljan plan kako će to zadovoljiti. Hrvatska je u ovoj godini za obranu izdvojila na jedvite jade 4,4 milijarde kuna, a kako bi ispunila ultimativni zahtjev, trebala bi na tu svotu još godišnje dodati 2,8 milijardi kuna. To je u ovom trenutku, naravno, nemoguće, no taj zahtjev NATO-a nije neostvariv jer taj iznos trebamo doseći u idućih 7 godina. Činjenica je da Hrvatska zahtjev ne dočekuje nepripremljena jer je Krstičević već dovršio nacionalni plan kako da to RH ostvari do 2024. I upravo će o tom Krstičevićevu planu biti riječi na sjednici Vijeća obrane. Pokazuje se dobrim što je taj agilni ministar već dobro protresao umrtvljeni sustav Oružanih snaga RH, koji je samo u zadnjih deset godina bio prepolovljen.
No nije samo zahtjev iz NATO-a razlog zašto Hrvatska mora jačati vojne snage, nego to što su se potpuno promijenile sigurnosne okolnosti u Europi. I ako zanemarimo da sve NATO-ove članice od baltičkih država preko Poljske do Rumunjske i Bugarske već opipljivo jačaju vojne snage i udomljuju tisuće američkih vojnika, koji se ubrzano sa svojim naoružanjem vraćaju na tlo Europe duž granice s Rusijom, Hrvatska nikako ne može zanemariti bitne promjene koje se događaju u njezinu okruženju na jugoistoku Europe. Kako Hrvatska uvijek jednim okom prati situaciju u Srbiji, nije nam moglo promaknuti da je naš istočni susjed krenuo u značajno poboljšanje svojih vojnih sposobnosti premda je ovdje manje važno kada srpski lider Aleksandar Vučić ponosno kaže kako će s novim oružjem Srbija biti vojno jača od Hrvatske. Vučić je bio u predizbornoj kampanji pa mu treba dopustiti da se tu malo ispuše. Više, međutim, zabrinjava istup britanske premijerke Therese May, koja je zaprijetila EU da će povući Britaniju iz sigurnosne suradnje, što će destabilizirati zapadni Balkan. Krstičević je u međuvremenu najavio povratak HV-a u vojarne u Sinju, Pločama, Vukovaru i Varaždinu. Zove to novim operativnim rasporedom, no činjenica je da unutar godinu dana premješta više od tisuću hrvatskih profesionalnih vojnika u pogranično područje. Uz to, formirat će i nekoliko bojni vojne pričuve, što je još nekoliko tisuća vojno obučenih osoba. Na Vijeću za obranu bit će prezentiran i ažurirani strateški pregled obrane (SPO), kao i dugoročni plan razvoja (DPR). Jednostavnije rečeno, MORH će iskazati zahtjev za jače naoružavanje zemlje.
Primarno se to odnosi na zahtjev za dozvolu vrha zemlje da MORH krene u nabavu eskadrile borbenih zrakoplova koja bi, s obzirom na godišnje rate otplate od 400 do 500 mil. kuna, državu više približila obvezi izdvajanja 2 posto BDP-a. Cijeli taj proces će, naravno, potaknuti kritike o militarizaciji Hrvatske, no ovdje se radi o odgovornosti za sigurnost države, kao što su to već shvatili mnogi, od Šveđana do naših Varaždinaca koji su pozdravili povratak vojske jer, kažu, to pomaže gospodarskom razvoju.
> > Pogledajte kako izgleda simulacijski sustav koji je Hrvatska vojska dobila od Amerikanaca!
