Premium Povodom lansiranja novog portala, Vecernji.hr svim čitateljima daruje mjesec dana besplatnog Premium sadržaja!
Naslovnica Premium Kolumne

Zašto hrvatsku ne zanima njezina filmska baština?

Neprocjenjivo vrijedna filmska baština je u iritantnom procesu privatizacije filmskih poduzeća dospjela u privatne ruke
13. veljače 2017. u 13:30 0 komentara 451 prikaza
Ilustracija
Foto: Boris Ščitar/Večernji list/PIXSELL

U crnom moru teza i antiteza o Hrvatskom audiovizualnom centru u kojem su gotovo svi postali državni odvjetnici i uskočki tužitelji, nekako je preskromno zabilježena činjenica da je HAVC nakon dvije godine kašnjenja objavio prijedlog Nacionalnog programa razvoja audiovizualne djelatnosti u periodu od 2017. do 2021. godine.

U tom se dokumentu HAVC pohvalio da je u proteklim godinama odradio sve strateške ciljeve osim jednog i to adekvatne zaštite, restauracije i prezentacije hrvatske audiovizualne baštine. U prvom redu to se odnosi na filmove snimljene do 1991. godine, među kojima se nalaze i potvrđena i, mora se priznati, za sada nedostižna remek-djela hrvatske kinematografije.

Igor Zidić Denis Derk I to je u nas moguće: umjetninu prvi put prodao u 97. godini!? Predstavljene knjige Davora Velnića Denis Derk Obračun s establišmentom koji i dalje prešućuje Grgu Gamulina kao vrhunskog pisca

U HAVC-u tako navode da od ukupno 300 hrvatskih dugometražnih naslova koji su pohranjeni u Hrvatskom filmskom arhivu za samo 25 postoji digitalno restaurirani arhivski primjerak (9%). Digitalno su restaurirana tek 2 srednjometražna igrana, 76 kratkometražnih igranih i dokumentarnih i 33 animirana filma. Od spomenutih 25 digitalno restauriranih primjeraka, 23 je prilagođeno prikazivanju u digitaliziranoj kinodvorani (DCP). Iz HAVC-a domoljubnoj javnosti priopćuju i da sustavno prikazivanje svjetske, europske i hrvatske filmske klasike u Hrvatskoj ne postoji i to zato što Hrvatska nema dvoranu Kinoteke. Ti se klasici ne prikazuju niti u redovitoj kinodistribuciji, ali niti na javnoj televiziji, što zbog neadekvatnog tehničkog stanja kopija, što zbog sporenja oko vlasništva i autorskih prava.

Hrvatska kinoteka tj. Hrvatski filmski arhiv i dalje je nekakav podstanar u Hrvatskom državnom arhivu koji ima i važnijih briga od brige za hrvatsku filmsku baštinu. No, prava tema za istraživačke novinare, intelektualce opće prakse i udruge koje su zainteresirane za hrvatska uljudbena bogatstva su neriješena pitanja vlasničkih prava nad klasičnim hrvatskih filmom. Zbog tih neriješenih prava koja frustriraju i danas još živuće hrvatske filmaše koji su djelovali prije devedesetih, ali i nasljednike mrtvih sineasta, Hrvatska ne može koristiti izdašne EU fondove kako bi obnovila i digitalizirala filmsku baštinu.

U HAVC-u ističu da su bivše socijalističke države poput Mađarske, Češke, Poljske, Albanije, Bugarske, Slovenije, a odnedavno čak i Srbije, riješile pitanje vlasništva nad filmskim djelima nastalim prije 1991. No, u Hrvatskoj je, kao što bi to svima trebalo biti poznato, neprocjenjivo vrijedna filmska baština u iritantnom procesu privatizacije filmskih poduzeća dospjela u privatne ruke. U, kako ističu u strateškom dokumentu HAVC-a, nedovoljno dokumentiran i ne posve transparentan posjed novih uprava starih poduzeća postavljenih od novih vlasnika. S filmskim blagom postupili smo zločinački. Zar bi javnost mrtva-hladna gledala kada bi netko prodao fundus Meštrovićeve galerije ili Hrvatskog povijesnog muzeja?

A zašto se onda gotovo nitko ne bori za kapitalna djela hrvatskog filma?

>> Hoće li novi Upravni odbor na slučaj 'HAVC' staviti točku?

>> Zašto nitko ne brine o instituciji koja ima 106 milijuna kuna?

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Message