Zašto 1968. nema svoje pokajnike i otpadnike?

pa ljevica i nema refleksivni moment pa otuda i nedostatak samorefleksivnosti,oni su sekta koja je napustila mišljenje kao pojam,čak štoviše anatemizirala mišljenje:praksa,direktna akcija proletera...zato i jesu tako bauljali

Ljevičari nemaju savjest, to je razlog što izostaje autorefleksija na koju Ristić, opravdano, poziva.

Ljevica ne poznaje pojam morala kao nepromjenjive datosti nego je duboko uronjena u relativističku filozofiju koja, u osnovi, briše svaku mogućnost autorefleksije. Jer, kada se izbriše čvrsto ishodište, onda se trajno i nepovratno gubi svaka moralna orjentacija i jedino što im preostaje je refleks samoopravdavanja. Iliti, skraćeno, ljevica je kuga modernog društva.

Ristićeva konstatacija odgovara i našoj sceni: Lijevi su nas pokorili iznutra, kroz studijske programe na fakultetima, kroz uredničke politike u medijima, kroz industriju zabave, kroz sustav obrazovanja.

Lijevi nemaju pokajnike jer nemaju savjest. Jer je kod njih sve lažno pa i njihov "revolucionarizam". Primjer: njemački tzv. zeleni Joschka Fischer. S petom ženom živi u luksuznoj vili pod zaštitom spomenika kulture. A prodavao se pod lijeve egalitariste.

Šezdesetosma u Jugoslaviji nema blage veze sa šezdesetosmom na zapadu, pogotovo ne sa onom u SAD-u. Uspoređivati Lennona ili hipy kulturu sa Praxisom ili šuvarizmom je blasfemija, i to malo jača.

Užitak je čitati Ristićeve kolumne. Još jedna kirurški precizna analiza.

Ristic kao i uostalom t.zv. komentatori poput Ivkosica, Raspudica ili Tomasevica jednostavno kaki i jos jedamput dokazuje koliko su ti t.zv. komentatori blesavi i podmukli. Dobro je jedino da Plenkovica jos nije optuzio za Krizni put ili za neki potres na Pacifiku.