Kad god se o nekom mladom košarkašu počne govoriti o velikom talentu, u toj priči pojavljuju se i NBA skauti, donosi sportski tjednik Max. Njihov broj na nekoj utakmici postao je mjerilo nečijeg talenta, dokaz da taj klinac doista obećava.
Kad se na nekoj utakmici hrvatskog prvenstva ili ABA lige pojave NBA skauti, o njima se govori kao o poslanicima nekog sanjanog carstva, izaslanicima Eldorada. No, oni su doista neka vrsta izravnog doticaja domaće košarke i najjače lige svijeta. Svih ovih godina, u Draženovu domu, pa i u Domu sportova i Trnskom, NBA skauti nisu bili rijetka pojava, no rijetko ih je bilo toliko koliko ih je dolazilo gledati Darija Šarića. A on će, to je sada već gotovo izvjesno, biti dosad najbolje plasirani Hrvat na draftu.
Na putu po 180 dana u godini
Ako na jednom mjestu u Europi želite vidjeti skaute svih 30 NBA klubova onda se uputite u Treviso. Jer ondje se svakog lipnja, već 12 godina, održava kamp internacionalnih kandidata za NBA draft. A svi oni su pod povećalima NBA izviđača kojima je to obično posljednja prilika da uoči drafta zaokruže (pr)ocjene.
Za one koji vole košarku i putovanja, posao NBA skauta čini se poslom iz snova. No, je li to doista tako?
– Posao je zahtjevan s aspekta putovanja jer ste na putu godišnje od 160 do 180 dana. Preko ljeta ste pak na prvenstvima za mlađe uzraste i morate pogledati oko 70-tak utakmica uživo. Tada ste u dvorani svakodnevno i po 10 sati – objašnjava Marin Sedlaček, skaut Philadelphia Sixersa.
Marin je jedan od onih koji je u skaute unovačen iz redova trenera, i to nakon 25 godina staža.
– Za taj posao ne postoji nikakva škola, već morate poznavati košarku, ponajprije onu po NBA standardima, a potom i lokalnu jer morate imati informacije koga treba početi pratiti što postižete organizacijom mreže ljudi koji će vas na talente upozoriti. Kada dođete nekoga gledati onda morate imati uzorak po kojem ćete raditi usporedbe i procjene – dodaje Sedlaček (55), procjenitelj talenta kluba koji će na ovogodišnjem draftu imati najviše “pickova”.
Nitko poput Philadelphije neće imati dva izbora u prvoj rundi i čak pet u drugoj što će reći da će u “ratnoj sobi” Sixersa u noći drafta biti napeto i prometno. “War Room” je stožerna soba u kojoj se okupe glavni menadžer, treneri i skauti i odlučuju koga će izabrati, a s kim i kada će trgovati za što se ima malo vremena. Samo je pet minuta za razmišljanje i dogovaranje s drugim klubovima između “pickova” prve runde, odnosno dvije minute između “pickova” druge runde.
Bolji igrač - veći rizik
Dakle, sve što ste kao skaut cijele godine ili godinama, bilježili i opservirali o nekom igraču treba formirati u primjenjiv savjet onome tko u trenu odlučuje, a to su uglavnom glavni menadžeri. A oni od svojih skauta žele što pouzdaniju informaciju, što bolju procjenu nečijeg talenta, ali i aktualnih potreba kluba jer promašaji na draftu znaju biti skupi.
Među skautima, dugogodišnjim trenerima, jest i Kosta Jankov (59), negdašnji pomoćnik Bože Maljkovića, čovjek s četvrt stoljeća staža u trenerskom cehu. Ovaj Kikinđanin živi u Parizu i već 10. sezonu radi za Golden State Warriorse.
– Odgovoran je to posao jer mi dajemo sud o tome treba li klub investirati u nekog igrača ili ne. Što je igrač bolji, to je rizik veći. No, ja sam sretan jer sam uz ovaj posao dio zanimljive priče.
Kosta Jankov ističe da ima tim ljudi jer sam ne stigne pogledati sve zanimljive europske igrače.
– Ne mogu sam pratiti 200 igrača, nego 20-30 pa imam svoje ljude za Balkan, istočnu i zapadnu Europu.
Među skautima bivšim trenerima je i Marko Radovanović, skaut Houston Rocketsa, dok su sva tri hrvatska skauta u stalnom radnom odnosu bivši igrači – Emilio Kovačić (Phoenix), Danko Cvjetićanin (Brooklyn) i Ivica Dukan (Chicago). Duksi je ujedno i najdugovječniji europski skaut nekog NBA kluba, a s obzirom na to da već 24 godine živi i radi u Chicagu, mnogi ga već doživljavaju Amerikancem.
Duksi skaut već 24 godine
Duksi je ured u Chicago Bullsima dobio još davne 1990., a posljednjih je pet godina i specijalni asistent generalnog menadžera.
– U posljednje vrijeme puno više pratim koledž-košarku, NBDL, CBA ligu, a u Europu dođem dva do tri puta godišnje. Osim toga, skauting je samo dio mojeg posla jer ja kao asistent generalnog menadžera sudjelujem i u sklapanju momčadi, slaganju salary capa, praćenju slobodnih igrača.
To što kod istog poslodavca zarađuje već 24 godine, Dukanu je potvrda da dobro radi svoj posao.
– Nema vam u Americi po babi i stričevima.
Unatoč tome, supruga ga zna zezati:
– Kaže da sam super plaćen za hobi!
Među onima koji uživaju u obavljanju ovog posla je i Danko Cvjetićanin (51). On je u ime Brooklyn Netsa zadužen i da prati što se događa s Bojanom Bogdanovićem, igračem koji je već draftiran.
– Bojan je spreman za NBA i mi ga željno čekamo.
Dakako, bude li Bogdanović oklijevao s odlaskom, a čuje se da i dalje ostaje u Fenerbahçeu, Netsi bi s njim mogli trgovati. Mogli bi svoja prava na Bogdanovića jednostavno nekome preprodati ili s nekim razmijeniti u noći drafta.
– Mi ove godine nemamo nijedan “pick”, ali se ponašamo kao da ga imamo. Čak bih rekao da smo iznimno aktivni u analizama igrača i lako se može dogoditi da ipak dođemo do nekog “picka” jer je naš generalni menadžer Billy King u tome jako dobar.
O tome kako mu izgleda radni dan u danima priprema za draft, Danko kaže:
– Radni dan nam počinje oko 8.30 i traje do 19 sati. Na okupu smo nas pet skauta, dva asistenta glavnog menadžera te direktor skautinga, a do nas svrati i Billy King.
A kako će izgledati sastav “ratne sobe” Netsa na dan drafta?
– Osim spomenutih ljudi tamo će se naći i glavni trener Jason Kidd, generalni menadžer, te Dmitrij Razumov, vlasnikov čovjek zadužen za košarku. Lani je na draftu bio i naš prvi razigravač Deron Williams, dakle ponekad dođe i netko od igračkih zvijezda. S ljudima u “ratnoj sobi” u stalnoj je telefonskoj vezi naš čovjek u dvorani u kojoj se draft održava.
Prije nego što su se svi oni zaputili prema SAD-u, u Trevisu smo imali prilike doznati o tome kako najviše NBA skauta imaju Talijani (desetak), a potom Srbi (četiri stalno zaposlena) i Hrvati (tri stalno zaposlena) jer je Mišo Ostarčević, negdašnji skaut Indiane i New Yorka, otišao u mirovinu.
Doduše, ne smijemo zanemariti ni Splićanina Vjerana Bošnjaka (50) koji već dvije godine prati igrače za Utah Jazz. No, on je zasad jedan od onih pomoćnika, ali je u pregovorima s “Džezistima” oko stalnog posla.
Talenti se ne smiju ignorirati
Vrlo je malo klubova koji nemaju svog europskog skauta (Miami, Boston...) jer su NBA klubovi godinama pojačavali svoju internacionalnu skautsku službu. Zbog čega, jednom je sjajno objasnio sadašnji trener Cleveland Cavaliersa Mike Brown:
– Svi su NBA klubovi u strahu da ne propuste nekog novog sjajnog Europljanina, nekoga poput Parkera, Ginobilija, Kiriljenka, Ilgauskasa...
Pretpostavljamo da namjerno nije spominjao imena Dražena Petrovića, Tonija Kukoča, Dirka Nowitzkog, Paua Gasola jer takve je teško ne vidjeti i onima koji nemaju pojma o skautskom poslu. Zbog svih njih imati europskog skauta nešto je neophodno, a ne samo opcija, o čemu je Indianin direktor međunarodnog skautinga John Ash svojedobno kazao:
– Ne imati internacionalnog skauta značilo bi ignorirati jako puno talentiranih igrača, a to si NBA klubovi na razini današnje poslovnosti ne smiju dopustiti.
