Domoljubni Europljani protiv islamizacije Zapada. Tako na hrvatskom glasi ime njemačke udruge i pokreta Patriotische Europäer gegen die Islamisierung des Abendlandes, poznatog pod kraticom PEGIDA.
Da približimo stvari hrvatskom diskursu i prilikama nazovimo to Stožerom za obranu kršćanskog zapada. PEGIDA je nastala u Dresdenu gdje od listopada prošle godine svakog ponedjeljka građane poziva na prosvjedne šetnje. Od nekoliko stotina na početku došli su do dvadesetak tisuća. Toliko se ljudi 5. siječnja pod njihovim transparentima okupilo na ulicama Dresdena.
Na jednoj fotografiji snimljenoj na predbožićnoj procesiji te vrste vidi se kako iznad glava mnoštva strši veliki križ, osvijetljen i obojen u crno, žuto i crveno, boje njemačke zastave.
Uzevši u obzir ime i simbole, poput tog kršćanskog križa u njemačkim nacionalnim bojama, iz hrvatskog se kuta PEGIDA čini kao hvalevrijedna stvar uz koju bi Crkva u Hrvata smjesta prionula i pozvala vjernike na masovno sudjelovanje. Takvo povezivanje kršćanskog i nacionalnog ionako je nešto većini hrvatskih biskupa sasvim prirodno, svakodnevno i samo po sebi razumljivo. No, u Njemačkoj je pogled na takve pojave sasvim drugačiji.
Jednostavna i konačna rješenja
Premda još uvijek u moru od preko osamdeset milijuna građana Savezne Republike Njemačke predstavlja kap, PEGIDA je u manje od dva mjeseca svog postojanja privukla pažnju i izazvala zabrinutost na najvišim razinama kako države, tako i crkava, podjednako katoličke i evangeličke.
PEGIDA je, naime, pokret koji među svojim programskim točkama navodi i neka sasvim legitimna i relevantna pitanja kojima se njemačko društvo ionako bavi, ali isto tako i pokret pod čijim okriljem povod i način za izlazak na ulice traže i nalaze radikalne desničarske skupine, sve do neonacističkih. Na kraju krajeva, PEGIDA ipak promiče netrpeljivost i raspiruje strah od onih koji su drugačiji. Upravo zato PEGIDA je dobila i zapaženo mjesto u novogodišnjem obraćanju njemačke kancelarke Angele Merkel. Političarka kršćansko-demokratske orijentacije osudila je i građane upozorila na opasnosti koje demokratskom društvu i državi donosi organiziranje takvih političkih grupacija na takvim osnovama. Mahanjem crno-žuto-crvenim križevima i pozivanjem na obranu kršćanskih temelja i vrijednosti Njemačke i čitavog Zapada PEGIDA nije osvojila ni simpatije kršćanskih crkava. Naprotiv!
Ohrabrena okupljanjem sve većeg broja građana u Dresdenu, PEGIDA je naumila prvog ponedjeljka u novoj 2015. godini pokazati svoju snagu i prisustvo širom Njemačke. Preko svojih ogranaka udruga je pozivala građane da masovnim izlaskom na ulice svih velikih njemačkih gradova pokažu zabrinutost za Europu i Njemačku pred sve nadiranjem militantnih islamista.
Da opet stvari malo približimo hrvatskim prilikama, recimo da PEGIDA traži da se u Ustav unese obaveza integracije useljenika. Također, ističe da su joj prihvatljivi politički umjereni i u njemačko društvo dobro uklopljeni muslimani, ali ne želi na njemačkom tlu one druge. Naravno, način na koji bi se utvrđivao stupanj integriranosti i prilagođenosti, PEGIDA, barem za sada, ne predlaže, ali vjerojatno bi lako iznjedrila masu stručnjaka i dobrovoljaca za takve zadatke.
Komentator Frankfurter Allgemeine Zeitunga takvu je platformu nazvao "čežnjom za jednostavnim rješenjima" koja su u današnjem složenom svijetu isprepletenih raznolikosti nemoguća bez nasilja. Srećom, barem Nijemci još uvijek pamte i iz vlastite povijesti uče kako se takva "jednostavna" rješenja lako i brzo prometnu u "konačna", od isključivanja iz društva do fizičkog istrebljenja pojedinih skupina. O tome naročito ozbiljno u Njemačkoj raspravljaju i kršćanski vjernici i crkve.
To nije baš lako pojmiti iz Hrvatske, gdje unutarcrkvena javnost, kao što su već utvrdili pojedini svećenici i teolozi, ne postoji, već se s najvećom brižnošću u prvom redu čuva dojam monolitnog jedinstva, jednodušnosti i jednoumlja svih krštenih duša. Nedavno polemičko pismo mladog svećenika i teologa iz Dalmacije na zagrebačku adresu urednika Glasa Koncila bilo je samo iznimka koja potvrđuje pravilo. Osim toga, tu je polemičku iskru izbio u prvom redu nogomet, a kada je riječ o bogohulno huškačkim propovijedima, o crkvi i naciji, ili, primjerice, o tome kakav bi stav svaki vjernik i biskup trebao zauzeti prema ratnim zločinima i osuđenim zločincima, velečasnom Mikleniću nema tko da piše.
U Njemačkoj je i to drugačije, a takvu je javnu unutarcrkvenu raspravu potaknula i PEGIDA. Navodim jedan primjer. Bamberški nadbiskup Ludwig Schick u jednoj je propovijedi rekao da kršćani ne smiju sudjelovati na anti-islamskim skupovima koje organizira PEGIDA. Iz Münchena mu je odgovorio nadbiskup i kardinal Reinhard Marx, trenutno i predsjednik Njemačke biskupske konferencije izjasnivši se protiv bilo kakvih zabrana, apelirajući na pravo i odgovornost svakog građanina i vjernika da bira iza kojeg će transparenta i poruke hodati. Ali, premda neprestano upozorava da PEGIDA raste i zato što joj se u javnosti pridaje prevelika pozornost, kardinal Marx (zlosretnog li prezimena iz hrvatskog katoličkog kutića!) također se uoči 5. siječnja odredio prema pokretu u nastajanju. Upozorio je da kršćanstvo, bez obzira što bi PEGIDA htjela da se upravo tako vjeruje, nema ništa s bilo kakvom vrstom isključivanja (Ausgrenzung). Nadalje, u svojoj silvestrovskoj propovijedi kardinal Marx pozvao je na njegovanje solidarnosti, suosjećanja i brige prema svim vrstama izbjeglica i prognanih koji spas vide u Europi, a kao najveće opasnosti i zla kojih se mora čuvati taj isti kršćanski Zapad istaknuo je: zadrtu uskogrudnost, povratak u nacionalizam i sebičnu brigu o osobnim interesima.
"Je suis Charlie"
Marxov kolega, biskup i predsjednik Savjeta Evangeličke crkve u Njemačkoj Heinrich Bedford-Ströhm, još je izričitije odrekao pokretu kao što je PEGIDA da se poziva na kršćanstvo.
Osim u Dresdenu, njemački su građani u svim ostalim većim njemačkim gradovima izašli na ulice ne zato što ih je pozvala PEGIDA, već, naprotiv, da tom pokretu kažu NE. Simboličnim gašenjem vanjske rasvjete dvije su velike, poznate i važne institucije u Dresdenu, Semperopera i zgrada Volkswagena, odbile biti kulisom povorkama straha i netrpeljivosti, a upravo je katolička crkva uputila najjasniji i do kraja svijeta najvidljiviji signal: ugasila je te večeri rasvjetu katedrale u Kölnu. Veličanstveni su tornjevi, simboli kršćanskog Zapada, baš takvi, bez reflektora, kao obrisi u tami, postali svjetionici nad čitavom prestrašenom Europom.
Nažalost, već dva dana kasnije zamračenim su se tornjevima u Kölnu javljala žalobna zvona s pariške Notre Dame da bi utješila, ali i ohrabrila sve one građane Pariza i Europe koji su na čin krajnjeg nasilja, na ubojstvo počinjeno upravo zato da posije strah i umnoži mržnju, odlučili odgovoriti: ja se ne bojim i "Je suis Charlie".
>>Rekordnih 18.000 ljudi na prosvjedu protiv islamizacije u Dresdenu
>>Nova radna mjesta i kuhinje za siromašne
