U ovom trenutku Hrvatskoj nedostaje 47 pedijatrijskih timova, a u idućih pet godina još će trećina pedijatrijskih ordinacija primarne zdravstvene zaštite ostati bez liječnika!
Od njih ukupno 283 u spomenutom razdoblju 84 pedijatra idu u mirovinu, a deset posto odljeva očekuje se zbog bolesti ili ranijeg umirovljenja. Već sada 11 posto djece predškolske dobi u Hrvatskoj nema svojeg pedijatra; prvu adresu koja se brine o zdravlju najmanjih, od njihova rođenja pa do polaska u školu. Ili zakonski točnije rečeno – od rođenja do sedme godine života. Roditeljskim jezikom pak to su liječnici koji prate rast i razvoj novorođenčeta, važu ga, mjere, savjetuju u detalje o svemu, od njege do prehrane, upozoravaju, umiruju i čine sve da se neki veći zdravstveni problem spriječi, prepozna ili pak na vrijeme uputi kolegama u bolnicu. Primarni pedijatar kao nešto samorazumljivo u nizu je hrvatskih županija već postao luksuz, a podaci s početka teksta jasno pokazuju da će se to dogoditi u cijeloj zemlji.
Tamo gdje nedostaje pedijatar mala djeca se trebaju liječiti kod obiteljskog liječnika
Za Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje rješenje je vrlo jasno i isključivo normativno - zakon i podzakonska rješenja, naime, nalažu da se tamo gdje nedostaje pedijatar mala djeca liječe kod obiteljskog liječnika. A kakvo je stanje u obiteljskoj medicini, nije tema ovog teksta, no itekako je smisleno podsjetiti na niz apela i akcija obiteljskih liječnika koji su javno vapili da rade u nemogućim uvjetima, dnevno obrađuju previše pacijenata, muče se s administracijom i suludim zahtjevima poput izdavanja raznoraznih potvrda. A sad bi trebali još skrbiti i o najmanjima? Sve da su prilike u obiteljskim ordinacijama i školski posložene, struka, a i roditelji suglasni su i jasni - o zdravlju malene djece mora se brinuti njihov pedijatar. Posljedice administrativnih odluka ili (ne)činjenja u konačnici snose djeca na što je vrlo jasno Ministarstvo zdravstva dopisom upozorio splitski ogranak Hrvatskog pedijatrijskog društva u kojem, među ostalim, stoji: “Nažalost, u prethodnih nekoliko desetljeća svjedočimo promjenama u organizaciji zdravstvene zaštite koje nam, sagledavajući dugoročne posljedice, nisu donijele dobrobit. Gubitak cjelovite preventivne i kurativne skrbi djece školske dobi rezultirao je porastom morbiditeta upravo u dobnoj skupini djece između 7 i 18 godina, u čemu prednjače nesreće, razni psihosomatski poremećaji te niz drugih preventabilnih bolesti i stanja. Zabrinjavajući je i porast broja neredovito cijepljene djece.
Dok se Republika Hrvatska bori s ozbiljnim demografskim padom te se najavljuju razne pronatalitetne mjere, u našoj svakodnevnoj praksi dolazi do gubitka kvalitete, kontinuiranosti i dostupnosti najviše razine zdravstvene zaštite predškolske i ostale djece, preciznije rečeno, postupnog ukidanja pedijatara u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Sve to povećava pritisak na bolničku pedijatrijsku službu i pedijatrijski hitni prijam, a nerijetko rezultira i većim brojem hospitalizacija te porastom troškova liječenja. Posebno je zabrinjavajuća izuzetno loša situacija u primarnoj zdravstvenoj zaštiti predškolske djece na području Splitsko-dalmatinske županije. U ovom trenutku od 36 pedijatrijskih timova ugovorenih s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje za područje Splitsko-dalmatinske županije, u samo 27 njih radi radno aktivni specijalist pedijatrije, a u četiri umirovljeni pedijatar s navršenih 65 godina.
U pet timova pedijatra nema. Naša je obveza i dužnost iskazati neslaganje s odlukama i postupcima koji se tiču zdravlja i dobrobiti naše djece kao najosjetljivije populacijske skupine u Republici Hrvatskoj. Inzistiramo na tome da isključivo specijalist pedijatar skrbi o djeci do sedme godine života.”
Značaj prevencije
Do ovakvog postupnog ukidanja primarne pedijatrije nije došlo preko noći. Kako kaže prof. dr. sc. Milivoj Jovančević, rezultat je to dramatičnih promjena u proteklih dvadesetak godina: od ukidanja radnog mjesta više medicinske sestre koja je vodila savjetovalište, povećanja normativa broja djece u skrbi, privatizacije, informatizacije do nedostatnog ulaganja u nove specijalizacije i brojnih izmjena regulative stručnog djelovanja kao što je upućivanje i propisivanje lijekova. Istovremeno su se mijenjale i životne okolnosti, dijagnoze koje nekad nisu bile dječje, problemi na koje se pravovremenim utjecajem mogu spriječiti posljedice u odrasloj dobi.
– U užem stručnom smislu bilježe se također značajne promjene. Nakon razdoblja ovladavanja najtežim zaraznim bolestima pojavljuju se u dramatično povećanoj učestalosti “nove bolesti” (poremećaji i stanja većinom vezani za psihosocijalnu problematiku, poremećaji prehrane, neurorazvojni poremećaji, šećerna bolest, alergijske bolesti i dr.) koje su vjerojatno uzrokovane promijenjenim uvjetima života. Dijete je temelj opstanka i prosperiteta i pojedine zajednice i ljudske vrste u cjelini. Djetetovo je zdravlje produkt vrlo složene i dinamične interakcije između nasljeđa i čimbenika iz okoline u kojoj se stvaraju temelji zdravlja odrasle osobe. Navedene poveznice između zdravlja najranije životne dobi i odraslih, kao i mehanizmi međudjelovanja, još su uvijek slabo poznati, ali nedvojbeno iznimno značajni. Tek kad na umu budemo imali sve komponente zdravlja, međusobne utjecaje različitih čimbenika i specifične periode kad se promjene događaju, bit će moguće sveobuhvatnije spoznati događanja i značaj razdoblja ranog rasta i razvoja. Tako se u proteklim godinama povećava broj bolesti i bolesnih stanja u odrasloj dobi za koje postoje jasni uzroci u najranijemu djetinjstvu, koje seže u prenatalni period, a nerijetko i u period prije začeća. Nedvojbeno se u tome ogleda značaj preventivnog djelovanja koje predstavlja značajan udio (35-40%) sveukupnih aktivnosti pedijatrijskih timova primarne zdravstvene zaštite. Prevencija, sprečavanje nastanka bolesti, promatrajući sa stajališta medicine u užemu smislu, etike, ekonomije i sociologije, vrhunski je doseg suvremene medicine.
Suprotno uobičajenim stajalištima, riječ je o sofisticiranoj grani medicine koja zahtijeva visoku razinu stručnosti i interdisciplinarni pristup. Ocjenjujući javnozdravstveni učinak i značenje, ne postoji klinička disciplina s kojom se može usporediti prema navedenim obilježjima. Kada je riječ o kurativnim aktivnostima, pedijatri u primarnoj zdravstvenoj zaštiti prema svim dostupnim pokazateljima samostalno rješavaju više od 90 posto problematike s kojom se susreću, racionalno koristeći dijagnostičke postupke i specijalističko-konzilijarne usluge – objašnjava dr. Jovančević, inače i član Povjerenstva za primarnu zdravstvenu zaštitu Hrvatske liječničke komore.
Svaki primarni pedijatar u zemlji godišnje ima između 10 i 11 tisuća posjeta
Svaki primarni pedijatar u zemlji godišnje ima između 10 i 11 tisuća posjeta, a svaki tim u prosjeku ima 950 upisane djece. Stručni standard kaže da bi maksimum trebalo biti 850 djece, no s obzirom na aktualni nedostatak primarnih pedijatara, kako se zalagati za realizaciju tog standarda kad bi to u praksi još više djece ostavilo bez pedijatra? Pita se to i dr. Đurđa Španović, predsjednica Hrvatskog društva za socijalnu i preventivnu pedijatriju: – Dok smo bili dispanzeri, imali smo i višu medicinsku sestru i 850 pacijenata. Izgubili smo višu medicinsku sestru i svi smo se pretvorili u ambulante; specijalista i sestru srednje stručne spreme kao tim, a broj osiguranika ne uspijevamo smanjiti. U prosjeku tim sada ima 950 djece, a svaki pedijatar, od nas 283, godišnje ima između deset i 11 tisuća posjeta.
To je jako puno i prvi nam je cilj da se taj standardni broj osiguranika po timu smanji, ali kamo će onda ta djeca? To je zakon spojenih posuda i HZZO-u je to sve poznato. Temeljni je cilj našeg društva unaprijediti kvalitetu zdravstvene zaštite djece i pri tomu prvo što želimo jest da za zdravstvenu zaštitu djece moramo imati specijalista, potom da se mreža popuni i uskladi sa svim činiteljima koji na to utječu. Ljudi moraju pravovremeno ići na edukaciju jer će se u suprotnom timovi gasiti. Čovjeku morate omogućiti adekvatne uvjete rada, mogućnost napretka i mogućnost da zaradi u profesiji. Dobrim dijelom koncesionarstvo nudi tu mogućnost. HZZO bi u svojim zakonskim aktima mogao biti dosljedniji, akti trebaju definirati specifičnost pedijatrijske primarne zdravstvene zaštite i biti razrađeni na način da prepoznaju tu specifičnost kako se ne bi ugrozila kvaliteta liječenja djece – poručuje dr. Španović upozoravajući da moramo zadržati naš sustav, ne dopustiti uvođenje anglosaksonskog modela u kojem nema ni primarnog pedijatra ni ginekologa. Kako kaže, imamo infrastrukturu i dobar model te ne smijemo dopustiti da se to uruši. Prema istraživanju društva koje vodi dr. Španović, s pedijatrima su suglasni i roditelji, ni za njih nema dvojbe tko bi im trebao liječiti djecu.
Projekcija za 2021. godinu
Kamo će na prvi pregled s novorođenčetom koje uskoro stiže, mlada majka Monika Horvat iz Samobora ne mora se brinuti.
– Važno je imati liječnika za maleno dijete, a još mi je važnije da je taj liječnik pristupačan i odgovoran. Nisam stručnjak i ne mogu ulaziti u specijalizacije i njihove razlike, ali mogu kao majka reći koliko je važno imati povjerenje u liječnika. I stoga mogu reći da je situacija takva da je očito da je puno pedijatara pred mirovinom, a ponekad se onda radi o ljudima koji su već umorni od posla, koji djecu gledaju cijeli život i svaka im je bolest bezazlena što me često frustrira i zabrinjava kao majku – opisuje 26-godišnjakinja. No hoće li pedijatar biti dostupan njezinoj djeci i do njihove sedme godine života, već je neizvjesno.
U Zagrebačkoj županiji, naime, trenutačno nedostaju tri pedijatra. Štoviše, to je samo jedna od ukupno 17 županija u kojima već sada manjka određen broj pedijatrijskih timova od njih ukupno 47 diljem zemlje. Taj podatak HZZO-a, naime, odnosi se na Mrežu javne zdravstvene službe, odnosno službenu procjenu gdje je i koliko liječnika (u ovom slučaju pedijatara) potrebno. Međutim, prema analizi nadležnog Povjerenstva Hrvatske liječničke komore pedijatara bitno više manjka i procjenjuje se da će za trenutačni standard od 950 malenih pacijenata po liječniku 2021. godine hrvatskom zdravstvu nedostajati čak 226 pedijatara. U tu su procjenu uključeni i oni koji su trenutačno na specijalizaciji, a prošlu i ovu godinu Ministarstvo zdravstva EU novcem financira specijalizacije ukupno 52 pedijatra za domove zdravlja iz niza mjesta po cijeloj zemlji.
Budući smo u padu novorođene djece tanam će biti dovoljno to što nam ostane.Nema se ljudi treba za novi vozni park,pa još koju kunu što se ima stranka,pa malo kojs dnevnica uz plaću. A natalitet tko to još gleda jes nekoga briga za narod za njih će uvjek biti.I ovdje mislim i na plave,crvene,crne svi su isti.