'Za papu Franju rekao bih da je oživljeni Ivan XXIII.'

Da, Ivan Golub je izvrstan i običan čovjek, kojega lokalna vjera nije ograničavala da bude otvoren prema svakom čovjeku za kojega nam je predavao da bi nakon svih mogućih filozofskih karakterizacija čovjeka kroz povijest (homo faber, homo religiosus...) najboje pasaoao izraz homo ludens (čovjek igrač), pa u skladu s time i boga opisao kao bog koji se smije, pa smo ga na KB fakultetu držali za naprednog čovjeka kojemu sam se mogao povjeriti kako se, kao bogoslov, ne nalazim više među zatucanim katoličkim zarobljenicima domaćih nadređenih klerika, pri čemu to nije negirao, nego mi savjetovao da odlazak iz Crkve, znači i odustati od poziva da se ona iznutra reformira i da se nekog vraga uspije promijeniti na bolje. Ako se doda i koliko mu je značio heretik Marakntun de Dominis i drugi internacionalisti i kozmopolite i individualci, a koje je pokušao opravdati onim mjestima iz Biblije koji bi to potvrđivali, onda se tek vidi koliko se trudio za čovječnost običnog čovjeka (pa mu i knjiga zove "Najprije čovjek", a ne bog, pogotovo ne bog - kao batina protiv slobode čovjeka). Danas je Crkva još više regredirala i ne bih se čudio da neki novi njezini dogmatici pozovu na red neke nove propovjednike o slobodi pojedinca, a koji bi bili slični Ivanu Golubu. Osjećam se zahvalnim prema njemu na ohrabrenju svojim progresivnim tolerantnim mislima i ironiziranjem spomenuti vjerskih zarobljneika koji zapravo propovijedaju ropstvo u ime svoje lokalne relgije i određene predrasude o bogu.