Za Otvoreni ormar o kojem se brinu volonteri mnogi su prvi put čuli tek kad ga je neki zlotvor zapalio
Koliko god se za njih rjeđe čuje, treba znati da je uvijek više dobrih ljudi
Komentari 4
Priznajem, i ja do paleža nikad nisam čuo za "ormar", i žao mi je zbog toga... No, tješim se, zahvaljujući svestranoj medijskoj pokrivenosti tzv. ozbiljnih tiskovina i urođenoj "žici" naših novinara za lučenje važnih tema od trivijalnosti , mogu točno navesti kad je Seve nastupala s gaćama, a kad bez njih, znam točno gdje i kada su Lidiji Bačić ispale cice na stageu, mogu točno opisati kako se influencerica Ellla osjećala kad je izgubila ključ od londonskog stana, pa je morala kroz prozor u nj, zatim, kako se osjeća kao novopečena majka, te konačno (aktualno!), što joj je mamica rekla kad je, eto sirota, jučer ispala iz "Plesa sa zvijezdama". Ne smijem zaboraviti reći da sam isto tako temeljito upoznat (rječju i slikom) s redovitim "punjenjem baterija" naše glazbene dive Maje Šuput na Kokosovom ili Kajmanskom otočju, s posebnim osvrtom na kvalitetu koktela koji se tamo poslužuju na plažama, kao i s proživljenim dramama, kad je divu ožarila meduza po guzi... A to je, ipak, najbitnije znati u životu, zar ne? Puno bitnije od nekakvog šugavog "Otvorenog ormara" za sirotinju...
Nikad čuli. Ipak, dvije pamučne trenirke i majce pa da znam da su moje i čiste ii jedne tene. Svakom dosta.
Može li šta lakše u životu????
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Otvoreni ormar treba premjestiti na Trg bana Jelačića da se vidi minuli rad komunista