Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Premium

Vrijeme kada je ekonomistima najbolje zašutjeti

Neki ministri financija su u modi cijelo vrijeme. 
Čudotvorci. Dok izbori ne prođu. 
A onda dođe lugar 
i potjera i partizane 
i ustaše iz šume
17. listopada 2015. u 12:00 3 komentara 2411 prikaza
Angus Deaton
Foto: Reuters/PIXSELL
Pogledajte galeriju 1/5

Svaki put kada se zahuktava predizborna kampanja svjedočimo ponovnom oživljavanju, u javnom prostoru, jedne čudne mješavine prezira i idolatrije ekonomske struke. Kod jednih te istih ljudi. Od prevelikog broja ljudi. Situacija postaje toliko nepodnošljivo kontaminirana da je možda ekonomistima najpametnije ništa ne reći dok izbori ne prođu.

Političari, oni bez alternative u životu, mrze ekonomiste cijelo vrijeme, prije i poslije izbora. Em imaju one „dvije ruke", em stalno nešto upozoravaju da bi trebalo vidjeti na brojkama zasnovane analize prije lansiranja grandioznih projekata premudrih i premilostivih vođa, em šire defetizam nekakvim ukazivanjem na troškove, koristi, održivosti, budžetska ograničenja. Pogotovo podivljaju kada im ti prokleti ekonomisti počnu priču o potrebi privatizacije, o neuplitanju politike u gospodarstvo, o superiornosti privatnog sektora nad njihovim, državnim.

Posebno su im ogavni neki ministri financija. Oni sa stavom, barem prosječnog znanja i profesionalne odgovornosti. Takvi zaslužuju svaku vrstu ponižavanja, godinama nakon što odu s funkcije. Jedno takvo vidjeli smo prekjučer i u ovim novinama. Neki drugi ministri financija su pak u modi cijelo vrijeme. Čudotvorci. Hodaju po vodi. Pretvaraju pasivu u aktivu. Preskaču što treba da bi „obranili narod". Dok izbori ne prođu. A onda dođe lugar i potjera i partizane i ustaše iz šume.

Doista, predizborne kampanje su najgore vrijeme za promicanje ekonomskih argumenata. U sveopćem izokretanju stvarnosti bilo neostvarivim obećanjima bilo neutemeljenom kritikom onih drugih, ekonomski razum biva pregažen. Čak i obični postotni račun postaje predmet sporenja na najvišim razinama politike unutar ekonomskih resora. Ne mogu ovih dana živjeti od štucanja koliko se spominje izmjene u zakonu o onom „mom" porezu.

Dođe mi da zaurlam – pa ukinite ga skroz! Čekam i takav model od nekog „ekonomskog stratega". Ima na političkoj sceni dovoljno kojekakvih balvana, zidova, fronti, razne flore i faune. I u žaru prepirki oko čudotvornih svojstava smanjivanja PDV-a, za što god već i koliko god milijardi to značilo, Šveđani dodijele Nobela za ekonomiju nekom Škotu na radu u Americi. Nekom Angusu Deatonu, potpuno nepoznatom ne samo široj već i najvećem dijelu domaće „stručne javnosti". Nema ga na estradi, ne mota se oko političara, samo nešto kopa po podacima, do najsitnijih razina dezagregacije. Godine provodi smišljajući odgovarajuće ekonometrijske postupke kako bi sa više pouzdanosti mogao odgovoriti na tako jednostavno pitanje poput – koji će biti efekti smanjenja PDV-a za dva postotna poena? Kod naših pak političara za odgovor na to pitanje nije potrebno više od običnog postotnog računa, pomnoženo sa dva ako dobro zvuči ili ako je u pitanje elementarno neznanje.

Koga više zanima po čemu je to Deaton zaslužio nagradu, može na internetu potražiti sjajne tekstove Vedrane Pribičević i Nenada Bakića. I nakon toga se upitati – a koliko je on uopće relevantan u Hrvatskoj? Nimalo! Dosadno škrto škotsko gunđalo koje bulji u svoje brojke. Bez ikakvih ideja, bez ikakvih jakih parola, bez genijalnih besplatnih „rješenja" problema. Zamislite, priča kako svijet ipak napreduje, kako se siromaštvo smanjuje. I nejednakosti! Strašno! I to govori na temelju dubokog uvida u realni život, na temelju stvarnih podataka. Sumnjiv neki tip.

I dok je ekonomistima u svoj toj buci oko silnih „programa" najbolje privremeno utihnuti, političarima i ostatku javnosti treba javiti dobru vijest. Nema straha, nijedan od njihovih programa neće uopće doći u šansu da bude realiziran. Lugar iz Bruxellesa će donijeti svoj program. Njega će provoditi hrvatska vlada, koja god bila. Morat će ga provoditi jer u suprotnom (sjetite se Grčke) neće biti servisiranja postojećih dugova. Kamoli novih zaduženja. Pa će banke smanjiti limite podizanja. Pa će presušiti bankomati... Srećom, sve smo vidjeli u Grčkoj. Uz žrtvu pješaka Varoufakisa, Tsipras je danas zakleti neoliberal po mjerama koje propagira kao jedino moguće rješenje za Grčku. Uz to, rezultati izbora u Portugalu potvrđuju da se ne moraju izgubiti izbori nakon „mjera štednje". Obrnuto!

Zato samo treba otrpjeti par tjedana ovaj teror političkih i PR mediokriteta. Kakvo smanjivanje PDV-a, zabranit će onaj europski lugar.

>> Neugodno buđenje na Glavnom kolodvoru Zagreb

>> Jedva čekam da nas probude očajnici na Glavnom kolodvoru

vrijeme
NEĆE BITI VRLO TOPLO
Meteorolog Zoran Vakula analizirao zimu i najavio kakvo nas proljeće očekuje
Hrvatski Telekom
UPRAVLJA S 516 E-PUNIONICA
Hrvatski Telekom: Predvodnik e-mobilnosti u regiji
  • ErnestOne:

    Hvala ti Boro na svemu što si za ovu zemlju dao, da nije tebe i tvojih partnera gdje bismo mi danas bili? Rezultati tvog rada se danas dobro vide , da nije bilo tako stabilnog temelja kojeg si nam postavio ... prikaži još! ekonomija bi nam se potpuno urušila.

  • haniball:

    Uff..Boro genijalce! Udario si porez 22%, zadivio Tudjmana i suplje glave, opljackao sirotinju koja je primila sutke kao da je to bila vremenska nepogoda i proslavio se kao vrsni ekonomist. Poslije pokupio ogromnu lovu prodavsi Njemcima pravo da na Hrvatsko ... prikaži još!o trziste dodju badava ali da po daleko skupljim cijenama usluga nego u Njemackoj. pljackaju hrvatsku raju. Slicno kao i Mudrinic a i Prka sa bankama. To je privatizacija na HDZ nacin