Najnovije statistike pokazuju da je potkraj 2016. godine u Njemačkoj bilo 441 tisuća osoba rođenih u Hrvatskoj ili bar s jednim roditeljem koji je rođen u Hrvatskoj. Veliki je to broj hrvatskih iseljenika od kojeg hrvatsko društvo strahuje, jer mladi i obrazovani sve više napuštaju Hrvatsku i BiH.
Odgovornima se zavrtjelo u glavi od te brojke i zacrvenjeli su im se obrazi kao bosanskohercegovačkom nacionalnom vođi koji se neki dan crvenio jer BiH nije potpisala sporazum o transportnoj zajednici u Trstu, i to zbog toga što su ga odbili potpisati politički akteri iz Republike Srpske, za koji je EU pripremio početna sredstva, od kojih bi najviše profitirala BiH.
Međutim, kao i uvijek, vodeći političari BiH su očito najveća prepreka samoj BiH na njezinu putu napretka, ali se ta vijest medijski preusmjerava tražeći uvijek krivce u drugima. Tako je Njemačka, kao ekonomska osovina EU na čelu sa ne baš socijalno osjetljivom kancelarkom, postala krivac za sve.
Istina je da je njemačko društvo, ali i cijela Europa, trenutačno u društvenom raskolu, no svima je jasno da je nemoguće uspoređivati Njemačku s ostalima jer se Njemačka izdigla iznad svih po pitanju ekonomije zahvaljujući agendi 20-10 koja je projekt njemačkih socijaldemokrata, čime ga je Merkel iskoristila s ekonomskog aspekta zanemarivši socijalnu pravdu i time je destabilizirala Njemačku ali i cijelu Europsku uniju. Istina je i to da je Merkel svojom politikom zataškavanja niveliranja, igranja dijeljenja packi dovela Njemačku u situaciju da gubi simpatije.
Njemačka koja je iz simbola zla prešla u simbol nade, sada zahvaljujući Merkel prelazi u simbol zavisti. Ipak, unatoč toj zavisti, Njemačka još ima 20 posto stanovništva koje živi na rubu siromaštva. Nažalost, velikim dijelom su to i novopridošli stranci. Europu je pogodio izlazak Velike Britanije iz EU i vidno destabilizirana meta je Trumpa i Rusije kojima ne odgovara jako europsko tržište od kojeg, naravno, najviše profitira Njemačka. Isti je to scenarij u kojem se nalazila Jugoslavija osamdesetih.
Trenutačno se i sam EU preustrojava i ovako kako je funkcionirao do sada očito više neće moći funkcionirati. EU ima pred sobom pet scenarija koje je u bijelu knjigu upisao J. C. Juncker. Po jednom od scenarija, EU je podijeljen na dva sektora različitih brzina. Takav scenarij već postoji, naime, jedan sektor kontrolira tržište, a drugi živi od briselskih fondova. Zato je ključno pitanje hoće li više skupina zemalja koja kontrolira tržište ubuduće biti spremna dijeliti fondove sa zemljama druge brzine.
Nažalost, te dvije brzine na koje se dijeli Europa razlikuju se i po pokretima, imamo otvoreno društvo poput Francuske i Njemačke i zatvoreno društvo poput Poljske i Mađarske gdje su ozbiljno narušena ljudska prava. Tragedija je zatvorenim društvima neizbježna jer sva društva koja su se zatvorila su propala, to vidimo i na primjeru BiH. Gdje se zatvaranjem u entitete samo društvo dovodi do samouništenja. Međutim, svjedoci smo i u Hrvatskoj stvaranja antinjemačke propagande, Njemačku se pozicionira iz tradicionalno prijateljske zemlje u krivca za sve ako nije podržala svaki hrvatski nacionalni interes.
Kome više nisu cilj dobri odnosi Hrvatske i Njemačke? Zašto se lansiraju takve smiješne teorije zavjere poput izjave da je Erdoğan dogovorio s Merkel da Njemačka radi pritisak na građanski preustroj BiH? Stalno se po medijima provlači kako je Hrvatsku iznevjerila čak i nekoć velika zaštitnica Njemačka, na koju je Hrvatska uvijek navikla da je slijepo podržava. Njemačka je tradicionalni prijatelj Hrvatske i uvijek je štitila hrvatske interese.
Od neovisnosti RH, pomoći oko ulaska Hrvatske u EU koji je naočigled svih podržavala. Međutim, Hrvatska je očito zaboravila kroz kakvo je čistilište prošla da bi ušla u EU i da su se zakoni morali prilagoditi europskim standardima i da vrijede za sve jednako. Stoga čudi da baš Hrvatska spočitava Njemačkoj čije je ministarstvo vanjskih poslova neki dan jasno dalo izjavu da se od BiH očekuje potpuno usklađivanje s europskim zakonima i vrijednostima onako kako je to standardizirano u EU, a ne kako to zamišljaju nacionalni vođe iz BiH uz podršku Hrvatske ili Srbije. Ono što će se prvo tražiti od BiH je otvaranje 23. i 24. poglavlja, ljudska prava i pravosuđe, suzbijanje korupcije te 35. poglavlje – priznavanje granica.
U EU ne postoji stavka o bilo kakvom obliku zaštite kolektivnih prava i ne postoji izvedenica konstitutivni narodi tako da je poruka poprilično jasna da BiH mora osigurati sve uvjete iz pravnih zakona EU i osigurati vladavinu prava za sve jednaku, što vrlo izvjesno znači da BiH mora biti reorganizirana kao država ravnopravnih građana, ne zato što se to sviđa Njemačkoj ili kako pojedini neupućeni novinari znaju razvijati teorije zavjere, nego zato što tako jednostavno funkcionira Europska unija.
To nacionalni vođe itekako dobro znaju i očekuju od EU da otvori s BiH pregovore o pristupu. U ovakvom stanju u kakvom je sad BiH, to je puko bacanje prašine u oči građanima BiH, čime potvrđuju da jednostavno ne žele da BiH uđe u EU. Upravo je Hrvatska ta koja bi trebala inzistirati na zaštiti manjina u BiH jer samo prilagođavanjem europskim standardima zaštite ljudskih prava i manjina održat će se i opstati Hrvati u BiH, pogotovo u sredinama u kojima su Hrvati manjina poput srednje Bosne i Bosanske Posavine gdje prijeti izumiranje hrvatskog stanovništva.
U stvarnom svijetu "građanska BiH" znači nacionalnu državu muslimana u BiH sa Srbima i Hrvatima kao nacionalnim manjinama. O tome se radi. To sto "građanska država" neće značiti ravnopravnost svih građana, svih ljudi u BiH već dominaciju najbrojnijeg naroda, muslimana, koji će to iskoristit da promoviraju svoje muslimanske nacionalne interese, a da diskriminiraju Hrvate i Srbe. "Građanska BiH" će biti građanska kao i građanska Turska gdje svi građani uživaju u jednakosti građanske države, Turci i Kurdi jednako i ravnopravno, bez obzira na "nacionalne torove". Gospodine Juratoviću, nismo mi vesla sisali. U BiH žive tri naroda. BiH nije država popit Francuske, Njemačke, Poljske, Mađarske, Hrvatske ili Srbije. BiH je tronacionalna i svakom narodu se mora osigurati njegova nacionalna prava kao i svakom pojedincu sva građanska i ljudska prava. I jedna i druga razina mora biti zadovoljena. I to je prevladavajuće mišljenje sva tri naroda iz kojeg izviru politički vođe. Nisu politički čelnici nekakvi problematični nacionalisti, a narod "nevin i neiskvaren" željan građanske države i posla. Dodik predstavlja ono što većina Srba u BiH misli. Naravno da oni hoće reforme, rast, posao i veći standard. Ali isto tako hoće i Republiku Srpsku. I nisu spremni ni voljni ugroziti Srpsku zbog reformi i boljeg života. Ista je stvar s Hrvatima. Oni žele svoju teritorijalno političku autonomiju, i nije Čović tu neki ekstrem, već reprezent političke volje Hrvata BiH. Sviđalo se to nekom ili ne.