H DZ, SDP, HNS, HSS, HSLS, HSP AS.... Gotovo nema stranke koja posljednjih tjedana nije sudjelovala u razgovorima o podjeli bilo saborske, bilo i saborske i izvršne vlasti poslije idućih izbora. Kome će i koliko pripasti zastupničkih mjesta, mjesta u Vladi, ministarstvima, javnim poduzećima... Trguje se na sve strane, trguje Milanović, trguje Plenković, trguje Beljak, trguje Vrdoljak, trguje Kosor... Velike stranke računaju koliko im na izborima mogu pomoći manje te koliko onda u diobi vlasti zaslužuju. Manje pak koje imaju određenu privlačnost kod birača imaju i svoju cijenu, a neke, koje Sabora nikad ne bi vidjele bez koalicije, strepe hoće li ih veliki odbaciti ili prihvatiti.
U toj trgovini posve se zaboravlja tko je tko, što biračima nudi, kakav program ima. Svjedoci smo bezočnog sprdanja s građanima, koje u tom vlastohleplju nitko ništa ne pita, na njih se kao na one koji odlučuju na izborima uopće ne računa.
Oni će ionako dati očekivan broj glasova različitim koalicijskim kombinacijama nastalim u toj trgovini, prebrojeni su unaprijed kao stoka koja će se rasporediti u torove po želji političara. SDP i HDZ znaju otprilike na koliko glasova na izborima mogu računati, oni te glasove ne smatraju izborenima, nego misle da su njihova biračka tijela dužna za njih glasovati kakvi god bili.
Tako će HDZ uvijek moći računati na cijeli kamenjarski pojas, na birače iz izrazito katoličkih obitelji koje ne mogu zamisliti da glasuju za “komunjare”, na konzervativni dio gradskog stanovništva koji još nosi obilježja svoga “zatucanog” zavičaja... SDP će uvijek moći računati na birače iz partizanskih ili lijevih obitelji, na ljude iz miješanih brakova, na dobar dio Srba koji misle da im se više isplati glasovati za Milanovića koji ima mnogo veću političku težinu koja im ulijeva sigurnost nego za Pupovca koji bi ih iskoristio za etnobiznis.
I uglavnom nema odstupanja, mnoštvu i HDZ-ovih i SDP-ovih birača glasovanje je zadano, gotovo formalnost, samo treba zaokružiti i listić umetnuti u kutiju. Upravo na to računaju oni koji sklapaju koalicije, oni unaprijed mogu znati koliko će sami dobiti, a koliko će dobiti njihovi partneri. A pobijedit će onaj koji se u prethodnom vremenu manje kompromitirao, ili slabim vođenjem zemlje ili nepodopštinama i aferama koje su za veliku većinu medija uglavnom na desnoj strani, ali, na žalost, i ta se strana trudi da im dade hrane. Odavna ne pobjeđuje onaj koji je više učinio od prethodnika, koji je zemlji donio boljitak niti onaj koji je uvjerio birače da će biti bolji od svojih protivnika. Zapravo, pobjeđuju slike stvorene o strankama i njihovim vođama. Birači su, dakle, puko sredstvo, unaprijed zadan broj i zbroj, oni izborima trebaju poslužiti, a ne obratno – da izbori posluže njima.
Ali nije tako samo uoči izbora, taj prezir prema građanima i biračima traje cijelu godinu, cijeli mandat. Svakodnevni izgled sabornice, koja zjapi poluprazna, a još češće gotovo posve prazna, zapravo je posljedica one sigurnosti na koju računaju stranke i zastupnici kad je riječ o njihovim glasačima. Dakle, oni će za nas glasovati, zahvaljujući njima ući ćemo u Sabor, i time je njihova uloga završena, a ja se u Saboru ne moram pojaviti cijele godine. Uostalom, oni su bezlična, anonimna masa koja te nikad ne može pozvati na odgovornost i što će mi onda poslije izbora!?
U HSS-u ima podosta pobune zbog koaliranja te stranke sa SDP-om, neki cijeli ogranci je napuštaju, ali sve će se to smiriti jer se Beljak uspio izboriti za nevjerojatno velik broj zastupnika u Saboru i udio u izvršnoj vlasti. Ni Beljakov žestoki obračun s protivnicima pobačaja, koji uopće ne sliči na konzervativizam Hrvatske seljačke stranke, ni činjenica da seljacima nitko nije nanio toliko zla kao komunisti, prethodnici Milanovića i SDP-a, neće uzdrmati opći pristanak članova HSS-a na koaliciju sa SDP-om. P
remda ni po čemu, baš ni po čemu te dvije stranke nisu slične, osim po onome što je primijetio Damir Kajin, to jest po osudama na uvjetne ili bezuvjetne zatvorske kazne. Kao provalnik u automobile Beljak je bio osuđen na godinu dana zatvora uz uvjet od tri godine, a u prošlom mandatu Milanović je bio izrazito sklon kandidatima na lokalnim izborima (Vlahušić, Sabo) koji imaju pravomoćne presude za kriminal. Ali ništa od toga nije važno, činjenice i moral gube se u koalicijskoj moći dviju stranaka. U toj moći gube se i birači čim posluže njihovim izbornim ambicijama.
>> Žestok Bandićev govor na 75. godišnjici proboja iz ustaškog konclogora u Kerestincu
Potpuno ste u pravu gsp.Ivkošiću,ali gdje je rješenje,jer sa ovim ovcama ne možete izbore bojkotirati.Zato će biti i dalje sve po starom dok se ne stvori kritična masa za nekakve promjene,a bojim se da to neće biti uskoro.