Na pomolu je veliki iskorak u korist zakonitosti rada državnih i lokalnih institucija. Ilustracije radi, samo četiri od 20 ministarstava poštovala su sve preporuke u povodu utvrđenih nepravilnosti u njihovu radu prema izvješću Državnog ureda za reviziju u 2018. To su ministarstva financija, graditeljstva i prostornog uređenja, rada i mirovinskog sustava te regionalnog razvoja i europskih fondova.
Deset ministarstava ima neprovedene preporuke, neki ih imaju i više, a najviše, njih sedam, Ministarstvo poljoprivrede. To znači da bi se 16 ministarstava našlo na udaru Vladina “samokritičnog” prijedloga kazni od 20 do 50 tisuća kuna (što ako je bolje platiti kaznu nego resor olakšati za puno veći iznos), kao i 16 ministara od dvije do 20 tisuća kuna jer nisu poduzeli ništa, ili tek nešto. Usporedbe radi, za prekoračenje radnog vremena ugostiteljima je kazna od pet do 30 tisuća, a konobarima prijete kazne od tri do 10 tisuća kuna. Konačni prijedlog Vlada je uputila Saboru propisujući prekršajne globe za sva tijela i odgovorne osobe koji u danom roku ne dostave plan provedbe revizijskih naloga i preporuka ili ako plan ne provedu u rokovima.
Neke do sada neprovedene ili djelomično provedene preporuke ponavljaju se već godinama, čak od 2013.! Toliki recidivizam govori o razmjerima problema. Državna revizija pomno bilježi, analizira, konstatira i preporučuje, a prozvani usvoje što im je ćeif, dok na ostalo odmahnu rukom. Možda pritom ne dobace: “Neka Državna revizija samo piše”, ali ako iz godine u godinu ne mare, sve se svodi na to. Mediji su puno o tomu pisali.
U Večernjem smo listu u povodu afere Dnevnice, čiji su razmjeri upravo posljedica toga što se ne čitaju revizorska izvješća, pisali u tekstu: “Krađa u srcu države jest slučajno otkrivena, ali nije se slučajno dogodila”. Novinarski zaključak bio je da se sustav kontrole na svim razinama mora resetirati jer se u svakoj instituciji mora znati tko, što, kako i kada radi i tko to, kako i kada kontrolira. O izvješćima Državne revizije napisali smo: “Oni samo štancaju nalaze koje malo tko čita. Inače, ne bi Državna revizija često ponavljala u svojim izvješćima da uočeni propusti iz prethodnih godina nisu ispravljeni, već su nastavljeni i u promatranoj godini”. Bio je ožujak 2017. i, naravno, nismo jedini, i drugi su o tomu pisali, prije i poslije.
Pišući o smislu izvješća Državne revizije, iza kojih nema reakcije, tjednik Forum još je 2012. opisao stanje kakvo je i danas: “U burnoj raspravi koja nakon izvješća slijedi sve se stranke zgražaju kako nitko ništa nije poduzeo nakon šokantnih revizorskih nalaza koji su otkrili da je država oštećena, a javni se novac nezakonito trošio. Zatim krene ping-pong prepucavanje tko je za to kriv – DORH, nadležna ministarstva, sudovi, Vlada. Sve na kraju završi usvajanjem izvješća i sve padne u zaborav do iduće godine i novog izvješća”.
Tako je 2017. hvaljen rad Revizije te se tražila odgovornost prozvanih u nalazima. Onda je čelnik SDP-a Davor Bernardić glavnom državnom revizoru čak poručio da “ne može ‘farbati’ narod nekakvim preporukama” jer time skreće pozornost s problema korupcije i kriminala. Ali, onda su iz HDZ-a podsjetili Bernardića da se revizijska izvješća odnose na razdoblje od 2013. do 2015., baš kada je SDP bio na vlasti. I tako su na koncu svi bili zadovoljni zbog još jednog revizorskog “farbanja” bez ikakvih posljedica.
Doduše, nije baš da se Državnu reviziju uopće ne poštuje. U 2018. nije provedeno 28,3% njihovih naloga i preporuka, u 2017. čak 31,8%, 2016. njih 27,9 i u 2015. godini 29,2%. S tim da ti postoci ne otkrivaju strukturu ozbiljnosti (ne)poštivanja, osobito u kontekstu tereta za porezne obveznike. Ne samo da je trećinu naloga i preporuka Državna revizija uzalud pisala, već je očito i na ministarskoj razini vrlo rašireno pogrešno i nezakonito postupanje, i to nakon više upozorenja! Eto koliko su im svima opće dobro i Hrvatska na srcu. Ali, konačno je jedna Vlada uočila potrebu “uređenja postupanja nakon završetka revizije”.
Četvrt stoljeća od osnutka Državnog ureda i više od 14 tisuća revizija ta institucija, koja je 2010. dobila i ustavnu važnost, tek treba dobiti svoj smisao. Naravno, sada bi ovu Vladu trebalo pohvaliti što je konačno uvidjela ono na što su ih novinari tko zna koliko puta upozoravali, barem još prije sedam godina. Ali, kako kad se u Konačnom prijedlogu navodi: “To je primijetila i Europska komisija koja je u svojim preporukama navela da je potrebno pristupiti razvoju modela sankcioniranja za nepostupanje po preporukama Ureda”. Znači, da nije EK, ni ova Vlada ne bi progledala. Dakle, pohvalit će ih EK. I kako onda biti euroskeptik, osobito onaj koji izlazi na europarlamentarne izbore da bi se u bruxelleskoj jazbini borio protiv utjecaja EU na RH. Apsurd do apsurda!
Pogledajte video: Evo kolike su zapravo plaće po zanimanjima u Njemačkoj
Hvala Bogu da smo u EU! Kada su u pitanju ovakve ekonomski neodgovorne i opsjenarske drzave kao sto je Hrvatska, ima bar netko tko ih povremeno potregne za uho da implementiraju nesto sto je vecina drzava odavno implementirala. I too implementirala bez pritiska, vec rado, jer je to bilo korisno narodu (gospodarstvu) tih drzava!!! Naša vladajuca ekipa (HDZ sada, nekada SDP) su implementirale samo ono sto je partiji odgovaralo ili na sto su bili prisljeni od EU. Kada bi bili prisiljeni, to bi obicno implementirali dan prije nego sto bi isticao krajnji rok za konacnu provedbu. I onda kada bi ta implementacija dala opipljivih pozitivnih gospodarskih rezultata, onda bi se HDZ (SDP) hvalili time građanima u stilu "pogledajte kako radimo na reformama, pogledajte koje koristi smo vam priskrbili tim i tim mjerama.". Naravno, pri tome ne bi spominjali da su se prije toga godinama upinjali iz petnih zila pokusavajuci da te mjere zapravo sprijece i da reformi niti ne dodje. Pogledajte Uljanik. Da nema EU mi bismo jos godinama uzdrzavali i ulupavali novac poreznih obveznika u Uljanik po starom, kao sto smo to vec desetljecima radli, da EU to nije sprijecila. Hvala Bogu, da imamo nekoga tko nas štiti od nas samih (ili bolje rečeno od "naših").