Naslovnica Premium

Uzvici 'Ovo je Bosna!' u Mostaru isti su kao i uzvici na četničkim mitinzima u Hrvatskoj 'Ovo je Srbija!'

Zar se još jednom nije vidjelo da je Bosna i Hercegovina definitivno podijeljena!? Jer, prosvjedovali su samo Bošnjaci, ne i Hrvati i Srbi.
15. veljače 2014. u 12:10 135 komentara 12316 prikaza
Mostar
Foto: Borna Filić/PIXSELL

NEDJELJA, 9. VELJAČE

Među vrlo različitim reakcijama na prosvjede i nasilje u Bosni i Hercegovini kao posve oprečni ističu se, na primjer, mišljenje Stipe Mesića, koje objavljuje sarajevski “Dnevni avaz”, i komentar u beogradskoj “Politici”. Mesić je za uspostavu građanske BiH, za dokidanje daytonskog ustroja države i neprirodnih entiteta. “Politika” se pak boji onoga što Mesić zagovara i što je, po analizi njezina autora, bio i cilj nemira. A to je, naravno, pod socijalnom izlikom i iluzijom o boljem životu, svrgavanje vlasti u oba entiteta, ustoličenje marioneta i u Sarajevu i u Banjoj Luci, ulazak BiH u NATO i predaja sudbine zemlje u ruke Zapada, slično kao i Ukrajini. I dok je za srbijanske medije bitna sudbina Republike Srpske i Srba u BiH, Stipu Mesića i većinu lijevih komentatora u Hrvatskoj ponajprije zanima sudbina “naroda” i “građana” BiH, a ako Hrvate i spominju, čine to tako što podsjećaju na “agresiju Hrvatske na BiH” ili opet izražavaju paničan strah od trećeg, hrvatskog entiteta. Ali tko su u ovim prosvjedima “građani” i “narod”?

Zar se još jednom nije vidjelo da je Bosna i Hercegovina definitivno podijeljena!? Jer, prosvjedovali su samo Bošnjaci, ne i Hrvati i Srbi. Koliko je Bosna i Hercegovina uopće država? Ona to nije bila ni jučer, niti može biti sutra, jer od tri naroda odan joj je samo jedan, samo je taj jedan narod hoće, i to tako što bi bio gazdovao dvama drugima. A ako je hoće samo jedan narod, svako ustrajavanje na državnom jedinstvu triju naroda je nasilje. To svak vidi, ali svak ne govori, jer je mnogima, a među njima i najodgovornijima, mit o Bosni važniji od stvarnosti u kojoj za taj mit nema pokrića, kao što ga nije bilo ni za mit o Jugoslaviji. Pokrića nema ni u najelementarnijem - Hrvati i Srbi neće s Bošnjacima ni kad je riječ o preživljavanju, o borbi za koru kruha, o zajedničkim ciljevima najgore sirotinje. Sve Europe, sve Amerike, svi NATO-i koji kraj očevidne podijeljenosti Bosne i Hercegovine iz ovih ili onih razloga hoće njezino nasilno, umjetno jedinstvo mogu imati samo “rješenja” koja vode ili u novi rat, ili u ono čega se odavno boje hrvatski politički analitičari u Bosni i Hercegovini. To je podjela BiH na dvije države, srpsku (RS) i bošnjačku (FBiH), koje će se ili osamostaliti ili biti povezane labavim konfederalnim vezama. Hrvati će pak kao politički narod a s vremenom i kao etnička činjenica posve nestati kao što je to poželjela filmska redateljica Jasmila Žbanić poručivši Milanoviću koji je posjetio Mostar: “Marš kući!” To njezino “marš” Hrvatu posve je isto kao bošnjački palež hrvatske zastave i zgrada u Mostaru u kojima su hrvatske institucije te uzvikivanje: “Ovo je Bosna!”, slično uzvikivanju na srpskim mitinzima u Hrvatskoj “Ovo je Srbija!” otprije 25 godina. Isto je kao i zahtjev u prosvjedima da se ukinu entiteti i kantoni. Da se ukine sve osim islamske, bošnjačke Bosne.

SUBOTA, 8. VELJAČE

Nitkovi pljuju da bi pokazali svoju veličinu

Modrić i Mandžukić istaknuti su igrači dva možda najjača kluba na svijetu – Reala i Bayerna. Ali ni njih neki Hrvati ne podnose, i za njih vrijedi pravilo: nema te vrijednosti na koju se ne pljuje da bi nitkovi pokazali svoju veličinu. Pročitajte komentare čitatelja različitih portala ispod napisa o izvrsnim igrama tih hrvatskih reprezentativaca i pohvalama koje ih prate iz miljea nogometnih veličina i stručnjaka te u medijima. Niječu im darovitost, vrijeđaju ih nazivaju nulama, čudnovatim kljunašima, majmunima, iskompleksiranim Balkancima u velikim europskim sredinama... Paranoični ili dobro obaviješteni obično za neprijatelje Hrvata drže masone, Engleze, pogotovo Srbe, no možda su nam najveći neprijatelji sunarodnjaci koji podnose samo ono što je kao oni ili je još gore, to jest gore od ništice.

PONEDJELJAK, 10. VELJAČE

Tzv. sloboda kretanja bijeg 
je od neimaštine i gladi

Švicarci su na referendumu izglasovali ograničeno useljavanje u svoju zemlju. Premda nije u EU, Bruxelles prijeti Švicarskoj da će imati posljedica, jer je potpisnica nekakve konvencije o slobodi kretanja građana. Sloboda kretanja! Koji utješni naziv za pravo kojim se koriste i nezaposleni, sirotinja, beskućnici, očajnici. Tko to i u Europi i u svijetu proizvodi one kojih se boji razvijeni dio EU? Tko izvlači goleme profite iz njihovih zemalja uz pomoć podmićenih vlasti, tko je u tim zemljama pokupovao banke, strateška telekomunikacijska poduzeća, energetske, farmaceutske i druge nacionalne kompanije, tko sprečava ili uništava one proizvodnje koje bi mogle ugroziti izvoz iz bogatih zemalja, tko crpi njihovu naftu, otima plemenite metale...? I tako stvara sirotinju. Oni koji se potom sirotinji ulaguju “slobodom kretanja građana” prognanih sa svojih ognjišta, otrgnutih od svojih korijena i domovine. Nije, dakle, riječ o slobodi nego o prisili kretanja, o bijegu od neimaštine i gladi.

Zoran Milanović | Autor : Patrik Macek/PIXSELL Foto: Patrik Macek/PIXSELL

UTORAK, 11. VELJAČE

Milanović bi htio ovlasti američkog predsjednika

Zoran Milanović je opet napao suce, ovaj put ustavne, zbog dvije odluke o izručenju i zato što su “izabrani po prijateljskim i zavičajnim vezama”. Prvo, to govori čovjek kojemu i skloni mu lijevi mediji, komentatori i analitičari svako malo nabrajaju koje su sve prijatelje i kumove on i ministri postavili na čelna mjesta važnih državnih tvrtki i institucija. Drugo, htio bi da ima ovlasti poput američkog predsjednika koji “kadrovira pravosuđe, i to od najmanje do najviše razine”. Kad bi Milanović i Josipović dobili te ovlasti pa u pravosuđu kadrovirali kao i drugdje gdje postavljaju osobe iz udbaških miljea, pa čak i zagovornike velikosrpstva (Goran Radman, Mirjana Rakić, Dejan Jović, Saša Perković...) zacijelo bi bilo neizbježno oživjeti Goli otok i Staru Gradišku, to jest baštinu njihovih očeva i djedova.

SRIJEDA, 12. VELJAČE

Ganutljivo ridanje nad smanjenom dobiti banaka

Strašno me ganulo i zabrinulo 73-postotno smanjenje dobiti banaka, pogotovo velikih u stranom vlasništvu. Sada neće moći iz Hrvatske iznositi nekoliko milijardi nego samo nekoliko stotina milijuna kuna profita, a Hrvati menadžeri Luković, Prka i drugi strani plaćenici u tim bankama neće godišnje zarađivati pet milijuna nego samo tri milijuna kuna. Neki mediji i novinari, u tipičnom hrvatskom poklonstvu stranoj moći, gotovo su zaridali nad tim dramatičnim podacima. Najviše treba žaliti najvećega slugana inozemnih bankarskih profitera, guvernera Hrvatske narodne banke Borisa Vujičića, koji će se morati načekati nagrade za guvernera godine u Londonu. Nema sreće pa ni izdaleka uz njegovu pomoć zbog recesije banke nisu toliko operušale Hrvatsku i Hrvate kao u vrijeme njegova prethodnika Rohatinskog, nagrađenika i miljenika inozemnih grabežljivaca.

ČETVRTAK, 13. VELJAČE

Savez za Hrvatsku složan u mržnji prema HDZ-u

Zvali su me sa HTV-a da za emisiju “Labirint” nešto kažem o Savezu za Hrvatsku. Rekao sam – nije to savez za Hrvatsku nego savez za Šišljagića. Nijedna od osam udruženih stranaka osim HDSSB-a nije parlamentarna, ali ako su beznačajne, s određenim brojem birača koji za njih glasuju nekome mogu biti korisne, a kome drugom nego Šišljagiću? Jer zacijelo ni na jednim izborima – za Europski parlament, za predsjednika države i za Sabor HDSSB na listama neće dati prednost svojim nejakim partnerima. Ali u nečemu su složni, u mržnji prema HDZ-u, u čemu se posebno osramotio nekad obećavajući Hrast. Dakle, na izborima će vrijediti pravilo - glas za Savez za Hrvatsku glas je za SDP!.

PETAK, 14. VELJAČE

U HAVC-u Hrvate ljube baš kao i Jasmila Žbanić

Milanovićev odgovor bosanskoj filmskoj redateljici Jasmili Žbanić, u kojem kaže da je “dobila 3,5 milijuna kuna od HAVC-a, odnosno od hrvatskih poreznih obveznika za svoj film koji će u Hrvatskoj vidjeti sto ljudi” – razgnjevila je vodstvo Društva hrvatskih filmskih redatelja (Antonio Nuić, Vinko Brešan, Snježana Tribuson, Vlatka Vorkapić i Danilo Šerbedžija). Zašto? Zacijelo i zato što i neke filmove hrvatskih redatelja pogleda “sto ljudi”, što od hrvatskih poreznih obveznika iz fondova i institucija koje vode mahom ljevičari dobivaju nepojmljivo visoke svote za svoje uratke, što neki ne zbog uspjeha kod publike i na tržištu nego po “partizanskim” zaslugama žive kao lordovi, i što Hrvatsku i Hrvate ljube baš kao i Jasmila Žbanić.

>>Jesu li poslije Tuđmana bile hrvatske vlasti ili jugoslavenske vlasti u Hrvatskoj?

>>Da kukurikavci vladaju sto godina, oni bi i u stotoj godini optuživali političkog protivnika

Digitalna komora
Digitalna komora
Poduzetnici, odsad ključne informacije doznajte klikom miša

A1 izdvaja za Vas

  • berava:

    Koga je briga sta Mesic misli.Hrvati u BiH moraju dobiti svoj entitet i tu je prici kraj.Nakon toga neka muslici ruse i pale po svojem entitetu,ali neka sami obnavljaju sto su unistili.

  • radilova kosa:

    Naša djeca u Hrvatskoj ništa od ovoga ne razumiju. A zašto? Zbog totalne medijske blokade u Hrvata da se kaže prava istina o BiH, počevši od rata pa nadalje. Nikad u našim tiskovinama nisi mogao pročitati prave uzroke rata između ... prikaži još! Muslimana i Hrvata, naravno kad Vesnica kaže da smo mi agresori. Oni ne znaju, da dok smo mi hranili tisuće njihovih izbjeglica, Muslimani udaraju na Hrvate diljem Bosne, a kod nas je uvijek nećemo o tome. Važno je da nam djeci stalno pune glavu da su im Hercegovci nešto ukrali. Svaka čast Milanoviću ovaj put, ali prestanite se ispričavati i neka netko javno kaže kako su tenkovi oslobađali novac iz Hercegovačke banke u Mostaru. Nebu išlo više.

  • Komentator_iz_dijaspore:

    ima tu dosta paralela izmedju velikosrpskog sovinizma i hegemonizma 1989 u SFRJ i danasnjeg muslimanskog ekskluzivizma i zeljom za absolutnom dominacijom u BIH.