Subota 27. listopada
Mediji su u Hrvatskoj jedina preostala oporba
Još jedan neuspio pokušaj rušenja Bernardića, srozavanje SDP-a se nastavlja. Već sam bio napisao kako mi nije jasno što njegovi protivnici u stranci žele, kojim se to zamislima i programima od njega razlikuju da bi ih članstvo i javnost prihvatili. Čini se da im je jedini motiv dokopati se njegove fotelje i svojom skupinom potisnuti Bernardićevu. Uz ovakav SDP, Plenković i HDZ još dugo mogu biti na vlasti, a vjerojatno im, ako ustreba, neće biti teško sklopiti veliku koaliciju s oslabjelim takmacem. Tako bi se ujedinile dvije slabosti, a oporba bi bila još nemoćnija. Bitka za vlast trese i jednu i drugu stranku, samo što je u HDZ-u prigušenija i što su Plenkovićevi protivnici kukavice koji su izračunali da im je bolje podnositi ga nego pasti u njegovu nemilost i izgubiti povlastice. Tako je uza Živi zid i Most, koji također ne kriju vlastohleplje, politička scena u Hrvatskoj ogoljela do nadmetanja taština, karijera, pozicija, i ako je još itko oporba, onda su to mediji. U Hvatskoj postoji samo jedna stranka s frakcijama koje se međusobno bore ne razlikama nego istim ambicijama. Nekad smo bili navikli na imena i slike Tita, Bakarića, Vrhovca, Dragosavca, Bilića, Šuvara..., danas su to imena i slike Plenkovića, Jandrokovića, Bernardića, Sinčića, Petrova....
Nedjelja 28. listopada
HSS živi još samo od koalicijske okretnosti
Još jedan savez za izbore za Europski parlament, još jedna inačica antifašističke fronte. Novinski naslov kaže: “Potvrđeno: HSS kreće u pregovore o koaliciji s GLAS-om i IDS-om”. Tako HSS s Krešom Beljakom na čelu, pridružujući se ostacima Amsterdamske koalicije, koju je napustila stranka Pametno, nastavlja s računicom – ako me neće birači, hoće me druge stranke. Otkad ga je preuzeo Beljak, HSS živi samo od svog imena i od predsjednikove koalicijske okretnosti. Sve što je valjalo iz stranke je otišlo ili izbačeno, kao što su otišli ili izbačeni svjetonazori i tradicija HSS-a. Svojedobno je bivši gradonačelnik Dubrovnika Vido Bogdanović napisao: “A HSS je lutao. Od samostalnih izlazaka na izbore pa do koaliranja s jednim pa s drugim pa s prvim i drugim i trećim na svim razinama... Tome su pomogli i imbecilni izborni zakoni koji dopuštaju predizborna koaliranja koja djeluju kao pojasi za spašavanje.” Bogdanović je djelatan u današnjem HSS-u (predsjednik dubrovačkog ogranka), pa to u povodu nove koalicije zacijelo ne bi ponovio. Ali izborni zakoni ostaju imbecilni, što će reći da je na toj mentalnoj razini i sadašnja vlast koja ih ne mijenja niti želi da se mijenjaju na referendumu što ga je pripremala inicijativa Narod odlučuje.
Ponedjeljak 29. listopada
Zločini migranata dokaz: nisu to samo nevine žrtve
Gotovo nema dana a da ne pročitamo vijest o zločinima migranata. Najnovija govori o silovanju koje je razgnjevilo Njemačku: 21-godišnji Kurd i 14 azilanata silovali su 18-godišnjakinju ispred diskoteke nakon čega su je bespomoćnu ostavili u grmlju. Također čitamo kako je policijski komesar Unsko-sanskog kantona izjavio da je “u posljednja četiri mjeseca na tom području zabilježeno čak 250 kaznenih djela, od pokušaja ubojstva, silovanja, teških krađa i krađa auta do provala.” Slika je to koja posve odudara od ganutljive predodžbe koja se nameće o migrantima kao nevinim žrtvama rata, predodžbe redovito pojačavane ronjenjem suza nad ženama i djecom. Stalno se ističe kako desnica i ekstremna desnica u Europi jačaju zbog antimigrantskih stavova, no znači li to da je i hrvatska policija koja štiti granicu s BiH ekstremna desnica? Po Zoranu Milanoviću zacijelo znači, on je svojedobno rekao da migrante treba prihvatiti i dati im “priliku da se zaposle, da stvaraju, da plaćaju porez...” U jednom je govoru mađarski premijer Orban spomenuo i Hrvatsku kao zemlju koja se “urazumila” i Milanovića kao jednog od onih koji je na Mađarima “polomio zube”. Ali je i izjavio: “Imigracija će biti kraj Europe, neće ni shvatiti da je okupirana”. A Hrvatska kao predziđe opet ima svoju povijesnu ulogu.
Utorak 30. listopada
Za Dalić HNB mora ostati servis stranih profitera
Napokon bih mogao zapljeskati Mostu! U svojoj netom predstavljenoj knjizi Martina Dalić piše kako je Božo Petrov u lipnju 2015. rekao da želi “Hrvatsku narodnu banku koja će biti pod kontrolom Sabora, a ne država u državi”. Iuzvraća mu da je među onima koji se “zavaravaju idejom da mala i otvorena hrvatska ekonomija može samostalno određivati pravila igre na tržištu ignorirajući njezinu integriranost u međunarodno tržište i općenito zanemarujući standarde suvremene tržišne ekonomije ili preporuke prevladavajuće ekonomske misli”. Što je time rekla? Da HNB mora ostati servis stranih profitera koji godišnje iz Hrvatske izvlače milijarde kuna. Ni slučajno se ne smije dogoditi da Sabor, to jest narod, nadzire HNB i strane banke koje iscjeđuju građane i gospodarstvo prema “standardima tržišne ekonomije” i prema “prevladavajućoj ekonomskoj misli”. Šteta je što je otišla iz Vlade Andreja Plenkovića – koji joj je, naravno, došao na promociju knjige – jer mu je bila velika potpora u sluganstvu Europskoj uniji i zajedno s njim “integrirana u međunarodno tržište” koje je Hrvatsku bacilo na prosjački štap. Koji političari sa svojim primanjima pretvaraju u zlatni štap.
Srijeda 31. listopada
Inicijativa iz samo jedne partije u Plenkoslaviji
Kakva je sadašnja hrvatska vlast pokazuju i dva istodobno objavljena stajališta o inicijativama za referendume, kojih neće biti jer je vlast ustanovila da nema dovoljno potpisa potrebnih da se održe. Gordan Jandroković kaže: “Prebrojeni su potpisi, utvrđeno je da ih nema dovoljno... Moramo jačati povjerenje u institucije, ovo nepovjerenje gdje svaka odluka koju donese sud ili neko državno tijelo ne važi zato što to netko misli, tko se pritom vrlo često poziva na narod – to nisu demokratski oblici”. Glavni urednik Glasa Koncila piše suprotno: “Upravo je nevjerojatno da si vlasti dopuštaju tako grubo, tako očito i tako bezočno izigravanje i hrvatskih građana i demokracije”. Podsjeća na “nedopustivu aroganciju” još u vrijeme skupljanja potpisa, koje je u nekim gradovima bilo zabranjeno, “a ni jedna institucija hrvatske države, uključujući i Ustavni sud..., nije reagirala”. Te napominje kako su u Ustavnom sudu predstavnici dviju najjačih političkih stranaka, a obje su se referendumima usprotivile. Tako se ponavlja jugokomunističko vrijeme, kad su inicijative mogli pokretati samo komunisti koji su imali i Ustavni sud i druge institucije. Plenkoslavija.
Četvrtak 1. studenoga
Milijunaši dobili ‘još jednu litru rakije’
Prigoda je da se vic još jednom ispriča. Ulovio Huso zlatnu ribicu, a ona ga zamoli da je pusti pa će mu iz zahvalnosti ispuniti tri želje. Prva mu je želja bila da mu brdo ispod kojeg su bili pretvori u mezu, druga da mu rijeku u kojoj ju je ulovio pretvori u rakiju... I onda je stao, ne znajući što bi još, a kad mu ona reče da se napokon odluči, on će: “Daj još jednu litru rakije!” Tako je i podosta poznatih osoba u Zagrebu kojima je životna zlatna ribica dala rijeke i brda milijuna dobilo “još jednu litru rakije” – našli su se među sirotinjom čiji su računi blokirani i pod ovrhom pa je gradska vlast odlučila da im oprosti do 10.000 kuna duga za komunalije. Na prvom je mjestu osoba iz političkog miljea – Zoran Burić, muž ministrice vanjskih poslova, a slijede i imena bogatuna kao što je slavni Zvonko Zubak, trgovac oružjem, Marijan Šarić, vlasnik tvrtke Europatrade, Andrija Kević, šibenski poduzetnik, a iza njih su TV producent Roman Majetić, bivši automobilski as Niko Bulić te bivši nogometaši Dino Drpić, Zoran Mamić, Zvone Boban... Možda ljudi nisu ništa krivi (što potvrđuje i Bobanov uvjerljivi demanti), možda su “pomilovani” po nekom automatizmu, ali se još jednom pokazuje Bandićevo umijeće da se okruži zahvalnicima – od bijednika iz Kozari boka do Rockefellera.
Petak 2. studenoga
Napuni li Marić trećinu budžeta, ima li suficit?
Opsjenarima koji misle da nije potreban referendum za uvođenje eura u Hrvatsku pridružio se i ministar financija Zdravko Marić: “Mi smo imali referendum o ulasku u EU, a to je podrazumijevalo i ulazak u eurozonu. Mislim da neće biti potrebe za referendumom o ulasku u eurozonu”. Matematičku čaroliju koja referendum čini izlišnim pojačava i činjenica da je Mariću u ministarskom poslu presudno računanje i izračunavanje. Pa je zagonetno kako se nije sjetio izračuna po kojem je samo 28,83 posto birača glasovalo za ulazak u EU (podaci DIP-a: na referendum je izašlo 43,51 posto birača, za ulazak u EU glasovalo je 66,27 posto, a 33,13% bilo je protiv). Dakle, bliže četvrtini nego trećini biračkog tijela!!! To je kao da ministar napuni samo tridesetak posto proračuna i najavi da će biti u suficitu!
Vrlo dobra analiza jadnog stanja hrvatske demokracije pod vodstvom "anemicnog" premijera , ali jos je vise zabrinjavajuca cinjenica da hrvatski biraci nemaju alternative !