Istraživanje koje uoči izbora pokazuje da je psihološko zdravlje naših građana tijekom pandemije narušenije nego talijanskih te da smo jednako pogođeni depresivnošću, anksioznošću i stresom kao i Španjolci trebalo bi biti alarm za političare da se ostave jalovih ideoloških rasprava i filozofiranja te usmjere na to kako će sutra osigurati bolji život građanima.
Ispitanici u istraživanju Odsjeka za psihologiju zagrebačkog Filozofskog fakulteta boljeg su socioekonomskog stanja od prosjeka zemlje pa je pitanje kakve bi rezultate dobili da je u istraživanju sudjelovalo više građana lošijeg socioekonomskog stanja, za koje će psihološke i s njima povezane ekonomske posljedice pandemije biti teže.
Umirovljenike brine hoće li im biti ugrožena isplata mirovina zbog posljedica pandemije, radnike u privatnom sektoru brine mogući gubitak posla, a zaposlenici u državnoj i javnoj službi ne brinu se, pak, zbog gubitka posla, nego zbog promjene radnih uvjeta. Na lošije. Hrvatska će se, kako su već prije predvidjelistručnjaci, tek u nadolazećem razdoblju suočiti s porastom anksioznosti i depresivnosti građana, osobito ako pandemija potraje i gurne nas u duboku ekonomsku krizu.
I zato više nego ikad trebamo odgovorne političare koji su u stanju brinuti se za javno dobro i osigurati bolji život građanima. Oni koji dobro žive i potpiruju besplodne rasprave prvi to nisu u stanju. Treba nas brinuti i što su studenti najviše zabrinuti zbog svog psihološkog zdravlja i uspješnog završetka akademske godine te što ih je čak 40% imalo problema s koncentracijom zbog uznemirenosti.
I to govori da su ministrica obrazovanja, iako to njezini kritičari ne shvaćaju, ali i Vlada ispravno postupili onemogućivši pad ove školske godine za djecu do 4. razreda osnovne škole, ali praktički i za svu djece do 4. srednje koja mogu izgubiti razred tek s pet jedinica.
Najmanje što je trebalo u godini pandemije i potresa maloljetnoj djeci, a najviše onoj iz siromašnijih obitelji, jest otežavati im kraj nastave pod egidom lažne brige za njihovo obrazovanje. Učenicima su u doba korone najviše nedostajali prijatelji, bake i djedovi i sportske aktivnosti, što pokazuje da su ostali ono što i trebaju biti – djeca. No ne trebaju nam odrasli koji vole igre moći i vlast na štetu građana.
Ako su Hrvati depresivni onda bi to prije bilo radi političara koji su vlast obnašali od 2000.-te nego radi ovih koji se sad kandidiraju. Možda radi onih zbog kojih nije teško povjerovati da je netko nazvao novinarku i rakao da treba napisati nove laži jer jučerašnje nisu ostvarile rezultat.