Njemačka obavještajna služba BND dobila je zadatak od vlade u Berlinu da hitno istraži je li Rusija angažirala svoje špijune u Njemačkoj i drugim europskim zemljama kao u vrijeme hladnoga rata s ciljem da sruši Europsku uniju, objavili su jutros utjecajni njemački mediji, pozivajući se na visoke izvore iz vlasti.
– Prema našim informacijama, ali i podacima TV kuća WDR i NDR, kancelarski ured želi utvrditi utječe li ruska vlada metodama tajnih službi na političke debate i kreiranje javnog mnijenja u Njemačkoj – piše Süddeutsche Zeitung (SZ). BND i Odjel za zaštitu ustavnog poretka dobili su zadatak utvrditi provode li Rusi po starim metodama KGB-a "aktivne mjere", kako se to zvalo za vrijeme hladnoga rata.
– Odgovor na to pitanje navodno zanima osobno kancelarku – objavio je SZ.
Putin je, kažu, osjetio da je Europa upravo sada najranjivija – još nije prebrodila ni dužničku krizu, a migrantska kriza dovela je do polarizacije između zapadnog i istočnog dijela EU.
U međuvremenu je kancelarka Merkel ostala sama u Europi držeći se politike "migranti, dobro došli". Napustila su je i dva najvažnija saveznika – Francuska, a od jučer i Austrija koja je ograničila dnevni broj zahtjeva za azilom na 80, što je kancelarku Merkel dovelo do ruba bijesa, prenose njemački mediji koji svjedoče dvodnevnom summitu u Bruxellesu.
S lovom na Putinove agente novog KGB-a Berlin, kao i Bruxelles, opet čine pogrešku – krivce ne traže u sebi samima.
– Tko želi novi sustav u Europi, taj mora krenuti na Njemačku i kancelarku – citira SZ visokog dužnosnika iz njemačkog ministarstva vanjskih poslova.
Ova objava njemačkih medija dolazi u trenutku kada su za kancelarku Angelu Merkel počela četiri presudna tjedna istine, koja će vrlo vjerojatno odrediti njezinu političku budućnost. Do sredine ožujka Merkel mora prebroditi summit o migrantima i mogućem izlasku Velike Britanije iz Europske unije, zatim početkom ožujka vatrogasni susret s turskim čelnicima oko zaustavljanja migrantskog vala, a sve će kulminirati izborima u tri njemačke savezne pokrajine sredinom ožujka. Govoreći boksačkim rječnikom, prvu od tri runde kancelarka Merkel već je izgubila. Njemačkoj po svemu najbliža zemlja u EU – Austrija i njezin socijaldemokratski šef Werner Faymann odlučno su rekli "ne" neograničenom priljevu migranata i zadali težak udarac službenoj politici Berlina koja ne želi postaviti gornju granicu za osobe koje utočište traže u Njemačkoj.
Ni druga runda ne nudi bolju perspektivu za Merkel – prilično naivnim čini se kancelarkino očekivanje, a na tu kartu je uložila gotovo sve, da će financijskom pomoći Turskoj spriječiti novi migrantski val kojim je lani u Njemačku stiglo više od milijun ljudi. Turski predsjednik Tayyip Erdogan upravo vodi svoj privatni rat u ratu u Siriji protiv Kurda. Svojom tvrdolinijaškom politikom Erdogan je destabilizirao zemlju kako politički, tako i ekonomski – bombaški napadi za koje se po potrebi optužuju ili Islamska država ili Kurdi doveli su do strmoglavog pada turizma, vrtoglavog rasta inflacije i pada gospodarstva. Tri milijarde eura obećanih Turskoj radi zaustavljanja migrantskog vala, po svemu sudeći, velika su iluzija. U ovakvim uvjetima Turska nikako ne može biti rješenje migrantskog problema za Europu, već sama postaje novi veliki problem za EU.
Sve će kulminirati u nedjelju 13. ožujka kada se u njemačkoj održavaju izbori u tri pokrajine: Baden-Württembergu, Rheinland-Pfalzu i Sachsen-Anhaltu. Ankete pokazuju veliki pad najjače njemačke stranke Demokršćanske unije koju vodi kancelarka Merkel i veliki uspon krajnje desnog pokreta AfD (Alternativa za Njemačku), koji iz dana u dan raste na krilima antimigracijske retorike (neke poruke su kao iz mračnog doba nacizma) i otvorenog sukoba s Merkel.
AfD je postao treća snaga u njemačkoj politici i već opasno za vratom puše drugoj najjačoj njemačkoj političkoj opciji Socijaldemokratskoj partiji (SPD). AfD uspijeva CDU-u oteti veliki broj birača i nakon pokrajinskih izbora kancelarka Merkel morat će se suočiti s istinom – odgovorom na pitanje jesu li Nijemci na generalnoj probi za parlamentarne izbore iduće godine podržali njezinu širokogrudnu politiku prema migrantima ili su je kaznili. Svi se boje da je ova druga opcija mnogo izglednija, što bi moglo uvelike promijeniti političku sliku i Njemačku skrenuti previše desno.
Ako i Njemačka ode previše desno, to bi bio mlin na vodu sve jačim krajnjim desnim snagama u Europi koje predvodi Francuskinja Marine le Pen, a to bi moglo značiti i raspad EU i povratak jakih nacionalnih snaga, što je davno proklamirani cilj ekstremne desnice koja je u međuvremenu ojačala diljem EU.
Politika kancelarke Angele Merkel na početku migrantske krize bila je humana ("Izbjeglice, dobro došli"), onda je postala naivna (očekivanjem da će se postići politički sporazum u Siriji i da će Turska zaustaviti migracijski val – u prvih 40 dana ove godine u Njemačku je došlo već oko 100 tisuća novih migranata i ovim tempom nadmašit će se brojka od 1,1 milijuna iz 2015. – te očekivanjem da će druge države preko noći otkriti svoju humanu stranu i prihvatiti migrante), a na kraju postala je opasna (jačanje ekstremne desnice u Njemačkoj i drugim zemljama koje bi na kraju mogle srušiti Europsku uniju).
Izlaz iz ovog labirinta treba tražiti u političkom dijalogu u Bruxellesu sa svih 28 država članica EU, uvažavajući sve strahove i stajališta. Sadašnja kriza u Europi više nije ideološka. Najbolji dokaz za to je činjenica da kvote za migrante postavlja lijevi socijalist Faymann u Beču, a ne konzervativna Merkel u Berlinu. Uzroke i rješenje problema treba tražiti u svom dvorištu, a ne držati se kao pijan plota one "za sve u Europi kriv je Putin". Rješenje problema neće biti niti 10 milijardi eura pomoći Turskoj da blokira migrante na putu na Zapad, ni inzistiranje na tome da siromašna Makedonija može zidovima i ogradama zaustaviti migracijske valove. Niti problem dužničke krize nije politički riješen u Bruxellesu, već je samo ublažen financijskom intervencijom guvernera eurozone Marija Draghija – tiskanjem novca u Europskoj središnjoj banci u Frankfurtu, što bi uskoro moglo dovesti do nove financijske krize.
Rješenje je prihvaćanje činjenice da su današnji problemi akumulirani još od invazije na Afganistan i Irak (povreda međunarodnog prava, za što Bush nije sankcioniran, za razliku od Putina koji je za aneksiju Krima isključen iz svih diskusija i kojem su uvedene sankcije zbog kojih rusko gospodarstvo tone), Arapskog proljeća (prekonoćnog uvođenja zapadne demokracije oružjem u političke sustave i kulture koje nisu ni slične zapadnima), mogućeg brexita (V. Britaniji dosta je nemoći i tromosti glomaznog i neučinkovitog aparata EU) te europske dužničke krize (nastale zbog toga što se živjelo iznad vlastitih mogućnosti), na temelju čega treba donijeti zajedničku politiku svih država EU koja mora biti utemeljena na kompromisima, ma koliko oni bolni bili.
>> Merkel odbacuje zatvaranje balkanske rute
Zanimljivo mi je ono da Bush nije sankcioniran a Putin je i Rusiji su uvedene sankcije , pa ipak bi voli vidjeti kako bi izgledalo da se Americi uvedu sankcije i ko bi ih uveo i do čega bi sve to dovelo.