Subota 21. siječnja
Kakav Trump? Prosvjedi su jer se gube povlastice
Inauguraciju Donalda Trumpa pratili su prosvjedi “u cijelom svijetu”. Protiv čega se prosvjeduje? Protiv polovice američkih građana koji su Trumpa izabrali? Protiv američke demokracije po čijim je pravilima izabran? Bit će da ljevičari i liberali prosvjeduju protiv svoga gubitka izbora, a kad oni izgube, ugrožena je demokracija, ljudska prava, civilizacijske tečevine.
A zapravo su ugrožene samo nečije povlastice i krupni kapital koji radi svojih interesa promiče ljevičarstvo i liberalizam, stvara profit svojom neobuzdanošću, tlačenjem radništva i neograničenom moći lijevo-liberalne vlasti podmićujući svim “nebitnim slobodama” i multikulturalnošću.
U takvoj lijevo-liberalnoj vladavini Baracka Obame u dva mandata, kako u Večernjaku, pozivajući se na autoritativne svjetske analitičare, piše Dražen Lalić, “nastavljen je proces postajanja imućnih i moćnih još imućnijima i moćnijima, a siromašnih još ubogijima i slabijima”.
Je li se kad “širom svijeta” prosvjedovalo protiv toga sramnog Obamina nasljeđa, jesu li prosvjedovale filmske, pop i rock-zvijezde? Nisu, jer su im najvažnije slobode za njihove opačine i zgrtanje milijuna. I to od sirotinje koju huškaju na prosvjede.
Nedjelja 22. siječnja
Mitom o neovisnosti HNB-a straše političare
Katastrofalna je slika koju su o Hrvatskoj narodnoj banci stvorili najugledniji hrvatski ekonomisti. Prvo je Slavko Kulić rekao kako HNB nije ni hrvatski ni narodni, što su potom ponavljali mnogi njegovi kolege (Jakovčević, Lovrinović, Garač...). Teško je optužuju da služi samo interesima stranih profitera te uvoznog lobija.
Tvrdoglavim održavanjem stabilnosti tečaja bankama omogućuje poslovanje bez rizika i štiti vrijednost njihova kapitala, potiče njihovo bešćutno uništavanje hvatskoga gospodarstva i pljačku hrvatskih građana visokim kamatama, mnogo višim nego u matičnim zemljama, te pogodovanjem uvozu uvelike pridonosi gašenju mnogih hrvatskih proizvodnji.
Takvu neprijateljsku, protuhrvatsku i protunarodnu banku štiti najviše Europska unija, mitom o njezinoj neovisnosti straši ionako kukavičke hrvatske političare i tako svojim profiterima omogućuje da u Hvatskoj imaju savršen servis.
Šef toga servisa Boris Vujčić, zacijelo najsramotnija plaćenička figura među dužnosnicima, danas na HTV-u u nekoj udbaškoj emisiji navješćuje skoro uvođenje eura, no nadajmo se da će neka patriotska i odvažnija vlast prije toga uvesti u HNB hrvatsku i narodnu monetarnu politiku koja će služiti ovoj zemlji umjesto onima koji je nemilosrdno perušaju.
Ponedjeljak 23. siječnja
Četničko vodstvo Srbije nije se odreklo osvajanja
Napisavši prošli tjedan na ovome mjestu u povodu srpske ratne provokacije vlakom Beograd – Kosovska Mitrovica – vratimo vojni rok i naoružavajmo se, kao da sam “navijestio” tekst “Vraćanje vojne obveze nikad bliže?” u Glasu Slavonije.
Taj list u MORH-u doznaje da je pri kraju opsežna analiza nakon koje će se znati koji je rok najbolji – mjesec dana, mjesec i pol ili dva. Vojnici bi naučili osnovne borbene radnje, gađanje iz pješačkog oružja, uporabu zaštitne maske, pružanje prve pomoći...
Ništa ratoborno a prijeko je potrebno. Neće biti naodmet ni potvrda žrtvovanja, muškosti, patriotizma i zajedništva, a upravo su na tim vrijednostima branitelji u Domovinskom ratu zauvijek zadužili Lijepu Našu.
General Pavao Miljavac upozorava na jednu od mogućih opasnosti – pokuša li se Republika Srpska izdvojiti iz BiH, Hrvatska zbog Hrvata u toj državi ne bi mogla ostati po strani.
Četničko vodstvo Srbije koje se nije odreklo osvajačkih ambicija, stalne napetosti zbog Kosova i BiH, nestabilnost u većini država nastalih iz Jugoslavije (u svima osim u Sloveniji i Hrvatskoj) – dakle, “stotine” razloga za oprez i spremnost.
Utorak 24. siječnja
Istraživanje, a ne osude... Za Mesića – spremni!
Opet snimke na kojima Mesić ustašuje! U TV emisiji Bujica objavljena su dva videa, na jednom Mesić hvali Andriju Artukovića i proglašava apsurdnim jedno svjedočenje protiv njega koje ismijava, a na drugom govori o Jasenovcu, o broju žrtava mnogo manjem od službenog, napominje kako je logor radio dvije godine poslije rata, kako je bio radni te da radnici koji su ondje došli nisu ubijani nego spašavani.
Tito je sve to znao pa u Jasnovac nikad nije došao. Svi mediji, i lijevi i desni, govore sa zgražanjem o tom “skandalu” te manje ili više izravno Mesića osuđuju. No za to nema razloga. Zašto se ne bi zaključilo da sa svoga stajališta i po svojim saznanjima Mesić govori istinu?
Jer najnovije snimke u zbroju s onima već poznatima iz Australije pokazuju kako on ima sustavno izgrađen odnos prema NDH, prema pozitivnoj ulozi te države u hrvatskoj povijesti. To je utoliko dragocjenije što je riječ o komunističko-partizanskom političkom izdanku koji svoja uvjerenja potkrepljuje i Titovim držanjem.
Zašto da se to osuđuje umjesto da se istina o NDH istražuje i na tom tragu!? Za Mesića – spremni!
Srijeda 25. siječnja
Esdepeovcima nedostaje – optuži, ocrni, izmisli...
Nezadovoljnici u SDP-u, gubitnici u stranci gurnuti na marginu, uglavnom Milanovićevi ljudi, htjeli bi rušiti Davora Bernardića. Kažu – stranka se raslojava, pada joj rejting i na lokalnim izborima mogla bi potonuti. Ne vjerujem da je to posrijedi.
Za Bernardićeve protivnike razlog je postojanja njihove stranke stalno isticanje SDP-ova poštenja nasuprot HDZ-ovoj gramzivosti, stalno kriminaliziranje političkog protivnika, ideološka paljba, optužbe za ustaštvo ili za toleriranje ustaštva. To im nedostaje! Nedostaje im partizansko-komunističko – optuži, ocrni, izmisli... da bi se dokopao vlasti, krivotvori stvarnost da bi njome zavladao.
U tome je Bernardić neusporedivo slabiji od Milanovića, koji je očite neuspjehe svoje vlasti predstavljao kao uspjehe, kojemu “kriminalni HDZ” nije silazio s usana unatoč očitom kriminalu u SDP-u i oko njega (pa i kriminalu vlastita mu brata), koji je, zaklinjući se u poštenje, zaposlio gomile rođaka, prijatelja, kumova i stranačkih podobnika i njima premrežio cijelu Hrvatsku. Bernardićevi protivnici na svoj su način u pravu – novi predsjednik SDP-a nije sposoban ni da bude pokvaren.
Četvrtak 26. siječnja
Ne slušaju Thompsona jer osluškuju Bruxelles
Hrvatski rukometni reprezentativci su pobjedu nad Španjolskom na Svjetskom prvenstvu proslavili pjevajući Thompsonovu pjesmu “Lijepa li si”.
Thompsona hoće rukometaši, nogometaši i drugi sportaši te navijači, hoće ga tako reći cijeli narod, ali neće dio ljevičara i njihovih medija, smeta Beogradu, a na Hrvatskom radiju, Hrvatskoj televiziji i drugim televizijama ili ga uopće nema ili se rijetko kad prokrijumčari.
Nema ga na naslovnicama revija, u intervjuima, u nemilosti je svih vlasti poslije 2000. godine, i lijevih i desnih, policija ga prijavljuje poslije koncerata te u hrvatskoj povijesti nema osobe tako omiljene u narodu i tako zabranjivane i ocrnjivane.
Malo je tko među stvaraocima uopće izrazio tako duboku ljubav prema domovini i takvo junaštvo u njezinoj obrani kao Thompson. Lijevi u politici ga ne vole zato što su tu domovinu jedva prihvatili, a desni i tobožnji desni zato što se domovine boje, što je u njihovoj srži strah od svoga, od Hrvatske nasljeđivan stoljećima, što i danas osluškuju što će reći Beograd i Bruxelles i gazde drugdje u svijetu.
Thompson i narod toga su straha oslobođeni, a bez toga nema i slobodne Hrvatske. Toga straha nema ni u sportu, i to je razlog velike ljubavi sportaša za legendarnog pjevača.
Petak 27. siječnja
Zuroff nišani mete koje ne postoje
Ephraim Zuroff, čelnik Centra Simon Wiesenthal, koji često po Hrvatskoj ide u lov na ustaše, opet se, poput zvijeri koja osjeti miris i blizinu žrtve, uznemirio, opet je nabio pušku i nišani mete.
Traži da ravnatelj škole u Šibeniku koji je zabranio izložbu što slavi i veliča partizane podnese ostavku, jer, zna se, partizani su kao komunistička vlast u Jugoslaviji silno obožavali Izrael i Židove, i to tako što im nisu vratili otetu imovinu, što su ih protjerivali iz zemlje i što je Tito cijelo vrijeme svoje diktature bio najljući protivnik izraelske države te neprijatelje te države naoružavao i uvježbavao za teror.
Ljutit je i na izraelskog premijera Netanyahua jer u susretu s Plenkovićem nije spomenuo genocid, nego je uljuđeno primio čelnika jedne prijateljske zemlje koja primjerno surađuje s Izraelom, u kojoj je antisemitizam tako reći nepoznata pojava i čiju gostoljubivost hvale tisuće izraelskih turista, Zuroffa kao strastvenog lovca na ustaše koji neprekidno vreba na žrtvu ili mu je pokazuju Goldsteini, Krausi, Pusići... smeta upravo ta bjelina sadašnje suradnje tako izazovna za nabacivanje blata i krvi iz prošlosti. Blato i krv lovcima su prirodno “stanište”.
>> Analitičari: Rejting Vlade je stabilan jer nije počela donositi ključne odluke
Ovo je Milan Ivkošić kakvog volim!