Iz europske perspektive, iz ovog briselskog bunkera, o Milanu Bandiću ima tko da piše, ali se nema što napisati. U europskim temama nije bio “doma”, pa ni u europskim fondovima, gdje bi netko tko ga nije poznavao očekivao da će se Bandić dobro snalaziti jer u tim fondovima ima ozbiljnog novca za razvoj glavnog grada jedne države članice. A novac, i okretanje i ulaganje tog novca, bilo je ono što je gradonačelnika dizalo iz kreveta. Ali onaj tko ga je poznavao znao je da se, objektivno, Bandić kao gradonačelnik u EU fondovima niti snalazi, nit se na njih “pali”, zato što za povlačenje novca iz EU fondova treba imati najprije strategiju, pa pomno razrađen projekt, pa izvedbu koja ne odstupa od projekta... - i tek na kraju, kad sve to lijepo napraviš, dobiješ refundaciju troškova.
Dok, s druge strane, stotine milijuna eura koje dobiješ u Londonu izdavanjem gradskih obveznica možeš mirno potrošiti na nešto sasvim drugo od onoga zbog čega si išao u to zaduživanje na račun Grada. Ili se jednostavno zadužiš kod banke za gradnju žičare, što ide brže, jednostavnije i potpisniku uime Grada isplativije (potpisniku, ne nužno i samom Gradu) nego da se mučiš s EU fondovima. Rijetki veliki projekti koji su zaista i financirani novcem iz EU fondova, poput rekonstrukcije rotora u Remetincu, izgledali su kao da su dogovoreni u zadnji čas kad je i Vlada očajnički tražila projekte na kojima može potrošiti novac s EU stavki koji bi inače ostao neiskorišten.
Ukratko, Bandić nije bio gradonačelnik koji je u EU vidio novu veliku šansu za razvoj Zagreba. Iz te perspektive, nema se što značajno napisati. Ali iz briselskog bunkera ima tko da piše o Bandiću: pokojni gradonačelnik bio je važan dio profesionalnih života čitave jedne generacije novinara, među kojima sam i ja. Neke od svojih najboljih istraživačkih tema napisao sam o Bandiću, počevši od otkrića da vikendicu u Slavagori gradi bez građevinske dozvole, što je bila prva ozbiljna afera zbog koje je i prvi put kažnjen na sudu. Doduše Prekršajnom sudu, novčanom kaznom u rangu uboda komarca, ali ipak je to bio prvi proces koji je krenuo od autentične novinske istrage (bez ijednog izvora ili dojave) do pravomoćne sudske potvrde.
VIDEO Fontane svijetle u čast gradonačelnika Milana Bandića
Uhvatiti gradonačelnika Bandića u nepodopštini s vremenom je, barem u Zagrebu, postala novinarska disciplina cjenjenija od tradicionalne kraljice novinarstva, reportaže. Bandić je bio nepresušan izvor afera, konstantno je producirao nevjerojatan materijal za istraživačko novinarstvo, ali i za onu vrstu političkih reportaža koje su gotovo zaboravljene u ovo doba kad se vrhuncem smatra uzeti TV mikrofon i svađati se s političarem dok ga se ne ulovi u nekom naizgled kontradiktornom, zajamčeno dobro klikanom citatu. Onu vrstu političkih reportaža koje u “modus operandi” nekog političara zabrazde duboko tako da se potrude da nečemu izravno svjedoče, bilježe, citiraju, uočavaju skrivene detalje i prepričavaju sve to na način koji otkriva oči i govori sto jezika, bolje nego ijedan članak s viškom predrasuda i manjkom podataka.
Bandić je bio jedan od najskrutiniranijih, novinarski najistraživanijih hrvatskih političara na prijelazu tisućljeća. Izdržao je više nego što bi mnogi drugi izdržali. Nije bio zlopamtilo, barem ne u mom sjećanju. Za neke od tih svojih grijeha je zaista i platio kaznu, dao je i ostavku, padao, ali se uspinjao i vraćao. Na izborima, demokratski. Ti su padovi mogli, ali nisu ga, nažalost, učinili boljim. Srljao je u nepodopštine. Način na koji je račun svoje predsjedničke kampanje ostavio otvorenim za neoporezovano slijevanje i pranje novca još dugo nakon što su predsjednički izbori bili završili zaista predstavlja jedan od najflagrantnijih pokušaja institucionaliziranja političke korupcije. Koji na kraju nije procesuiran pred sudom pravde, ali jest pred sudom javnosti. Ali Bandić je s godinama postajao sve manje zainteresiran da se opravdava pred sudom javnosti, i sve uvjereniji da se do kraja može oslanjati samo na one čiju je naklonost već stekao. Sve te afere, sva ta skrutinizacija, mogle su ga učiniti boljim gradonačelnikom. Ali nisu. Učinile su ga samo tvrdokornijim u obrani stečene moći, u praćenju instikata koji su ga za početak i dovodili u probleme. To je bio njegov odabir i s posljedicama tog svog svjesnog odabira odlazi u povijest.
VIDEO Od 12. veljače do 15. svibnja posjetite izložbu "Hrvatska svijetu"
"Novac iz EU" nije neki tuđi novac, to je i hrvatski novac, dakle Hrvatska dobiva taj novac iz proračuna EU kao što npr. općina, grad ili županija dobiva novac iz proračuna RH. Samo je stvar u tome što Hrvatska kao recimo nerazvijena preuzima (a ne da "povlači") više nego što u proračuna daje.