Samo je pitanje dana kad će netko od nas smrtno stradati, upozorile su socijalne radnice s kojima smo razgovarali u siječnju ove godine. Bilo je to neposredno nakon što je žena u Međimurju nožem nasrnula na socijalnu radnicu dok joj je stručni tim izdvajao djecu jer se o njima nije dobro brinula. Taj je dan došao jučer, ni pola godine kasnije. Socijalnu radnicu u Đakovu usmrtio je štićenik, a pucao je istovremeno i u pravnika centra za socijalnu skrb.
Otkad je 2000. nožem na radnom mjestu usmrćen socijalni radnik Jakov Kudrić, struka traži da se napad na njih kvalificira kao napad na službenu osobu. Jer ubojstvima su prethodile prijetnje, a njih socijalni radnici doživljavaju svakodnevno, kao i vrijeđanje, psovke i agresivne ispade te fizičke napade ljudi koji su u teškim životnim situacijama i narušena psihofizičkog zdravlja, ljudi s dna društvene ljestvice. Njihove pak zahtjeve donositelji odluka ignoriraju.
Video: Pucnjava u Đakovu - Marijan, brat osumnjičenog Andrije
Štoviše, godinama se oglušuju na činjenice da je sustav potkapacitiran i da mnogi socijalni radnici imaju nekoliko puta više predmeta od normativa koji su im sami propisali, da je sustav preopterećen prekomjernim administriranjem što uzima vrijeme za rad sa “živim ljudima”, da socijalni radnici rade u skučenim prostorima koji ne udovoljavaju zahtjevima rada s osjetljivim kategorijama korisnika, da nemaju ni vozilo za odlazak na teren, da nemaju kamo s djecom koju izdvoje od roditelja bez roditeljskih kompetencija, da sve manje mladih bira tu humanu i pomagačku djelatnost i loše uvjete rada, dok istovremeno broj siromašnih obitelji i starijih građana koji trebaju neki od oblika socijalne skrbi raste...
Napadi na socijalne radnike lakonski se tretiraju kao rizik posla i prepuštaju se privatnim tužbama. One se pak nerijetko bagateliziraju, čime se u startu žrtve odvraća od njih. U tom tužnom nemaru zaboravlja se da klima u društvu koje mlako ili nikako ne reagira na agresiju pogoduje širenju nasilja, a time i širenju nesigurnosti i nepovjerenja u sustav. U takvim su okolnostima na udaru svi, a ne samo socijalni radnici.
Video: Pucnjava u Đakovu
S jedne strane djeca umiru zbog nemara socijalnih službi, umiru u muama jer se skuhaju u autu ili ih "roditelji" odgajatelji pale čikovima, lome ruke i nikom ništa, nitko se niti ne počeše na to umjesto da se odgovorne ODMAHH UHITI a eto karma kaže onda da netko iz te branše i pogine! Kada i ako državne institucije počnu radit svoj posao biti ćei reda a do tada samo ovakvi slučajevi u sve večem broju!