Velike državne reforme u pravilu se provode na početku mandata neke vlade. U hrvatskom slučaju one se provode pri kraju mandata, prije novih izbora. Tako nam je Veliki reformator Andrej Plenković prvo podario novu reformu kalendara državnih praznika, blagdana i spomendana.
Zatim nas je podario velikom reformom državne i javne uprave. I to tako što je svim zaposlenima u tom sektoru najavio povećanje plaća za točno 6,12 posto! Nije mi samo jasno zašto je stao na 6,12 posto, zašto nije brojku zaokružio, da izgleda ljepše, recimo barem na 6,15 posto! To zna samo on, i njegovi.
I onda nam slijedi još jedna velika reforma, to je reforma minimalne plaće. Jer je Veliki reformator najavio da će do kraja listopada objaviti značajno povećanje minimalne plaće, svima, znači ne samo u javnim i državnim službama, nego i u privatnom sektoru. Svi će biti blagoslovljeni tom novom reformom, tko god prima minimalac u državi Hrvatskoj.
Tako su nekada carevi i kraljevi udjeljivali svojim podanicima. A kraj listopada je ovaj tjedan, pa s velikom napetošću očekujemo novo obraćanje Velikog reformatora hrvatskoj javnosti. I da mu zatim njegovi sluge zaplješću na tom novom daru kao što su u Saboru gromoglasno zapljeskali na njegovu ponudu povećanja plaća za 6,12 posto! Aplauz od kojeg se normalnom čovjeku zaustavi dah, smrzne se, jer se pita u kojem svijetu živi ta vladajuća kasta? Još da su oni to dali iz svojih dubokih džepova, ali to su nama uzeli, naš novac!
I tako dolazimo do prave biti reformi Velikog reformatora. Osim reforme kalendara, koja je nadnaravna, obje ostale reforme svode se na ono poznato – prelijevanje iz šupljega u prazno. Dovoljno je već napisano i protumačeno što znači povećanje plaća svima u državnom i javnom sektoru za 6,12 posto. U tome nema racionalne računice, to je samo teški populizam za dobivanje glasova na izborima, ništa više, i održavanje vladajuće koalicije na životu. To što će Veliki reformator svakog od nas ubuduće opteretiti za gotovo 900 kuna više, koliko će nas stajati to povećanje plaća, koga briga.
Veliki reformator, međutim, ne staje samo na tome. Kako bi se mogao dodatno kititi svojim zaslugama za hrvatski narod, sad će značajno “podebljati” i minimalne plaće. Nije mu dovoljno što će i samo povećanje plaća za 6,12 posto dodatno opteretiti ionako krhko hrvatsko gospodarstvo, privatni sektor. Nije on nikad u njemu radio, ni mnogi njegovi, jer su karijere izgradili na novcu poreznih obveznika. Jer da je radio, znao bi što za privatni sektor znači dodatno povećanje minimalne plaće, u situaciji kad se ne smanjuju porezi, kad se ne smanjuju davanja državi, kad se ne smanjuje jalova birokracija...
Zašto treba značajno povećati minimalnu plaću? S jedne strane treba se dodvoriti i tom dijelu zaposlenih, kako bi se pokazalo da Veliki reformator misli i na njih. Kao da dijeli darove iz vlastita džepa. S druge strane, treba državi namaknuti dodatni novac kad se uzme u obzir što je sve Veliki reformator već obećao, i tko zna što još misli obećati i podijeliti sveopćem puku. Jer će se na značajno veću minimalnu plaću plaćati i značajno veća davanja državi.
Naravno, danak velikoj reformi platit će opet privatni sektor. I to je onda rasterećenje gospodarstva? Prelijevanje iz šupljega u prazno? Kad na jednoj strani malo pustiš, a na drugoj malo uzmeš? Ma zna Veliki reformator što radi, sve je to za stabilnost njegove fotelje!
Kako je vladajuća koalicija posljednjih dana uzdrmana, pa se stalno govori i o izvanrednim izborima, u stranačkim redovima Velikog reformatora krenula je priča kako će Hrvatsku možda zadesiti situacija kakva je zadesila Finsku i Rumunjsku, kao da Hrvatsku čeka neka kletva. Jer su i Finska i Rumunjska pred predsjedanjem Europske unije izašle na izvanredne izbore, pa da bi se to moglo dogoditi i Hrvatskoj.
No zaključeno je da ipak neće jer te dvije zemlje nisu imale Velikog reformatora koji debelo puca na europsku karijeru kad jednom politički izgori u državi Hrvatskoj. Mudro je zaključeno da Hrvatska može biti mirna jer da će Plenković sve napraviti da do prijevremenih izbora ne dođe.
Iako oni ne bi bila nikakva tragedija, niti bi bio smak svijeta da predsjedanje EU-om u prvoj polovici iduće godine odradi tehnička Vlada. To je nepojmljivo Velikom reformatoru, da on ne bude tada u punoj snazi, da mu to bude mrlja u karijeri. Zato će prodati što god može, udijeliti svega i svačega, samo da se održi. Što će biti poslije? Nije važno, glavno da imamo stabilnost sada!
Sve je podređeno Plenkovićevoj Bruxelles-skoj karijeri.