Šime Jozipović, dvadesetosmogodišnjak iz Baške Vode, četverostruki je magistar prava. Studirao je na Harvardu, živio i radio u Engleskoj, Njemačkoj, Francuskoj, Hrvatskoj i SAD-u, borio se za ljudska prava u Strasbourgu, objavio desetke znanstvenih radova na prestižnom njemačkom Max Planck Institutu gdje upravo kao mladi znanstvenik priprema doktorat.
Odbio je izvrsno plaćene poslove u najjačim odvjetničkim društvima svijeta jer se želi vratiti u Hrvatsku. Susreli smo se s njim u Splitu, došao je iz Münchena kako bi obavio neke poslovne razgovore. Ima pregršt ideja i vjeruje da će neke od njih i ostvariti te iskustva i znanja koja je stekao primjenjivati u svojoj domovini.
Pitamo ga kako mladi čovjek iz male Hrvatske, ma kako pametan bio, uspijeva dobiti mjesta na prestižnim svjetskim fakultetima čije školarine dosežu vrtoglave iznose.
– Nakon što sam maturirao u Matematičkoj gimnaziji upisao sam Pravni fakultet u Splitu. Pred kraj druge godine uočio sam plakat o mogućnosti studentske razmjene. Odmah sam osjetio da je to prava stvar za mene. Zahvaljujući dobrim ocjenama dobio sam stipendiju i mjesto na Freie Universität u Berlinu – kaže Jozipović koji je s 20 godina otišao u Berlin.
Iskustvo u Berlinu toliko mu se svidjelo da je već iduće godine iskoristio mogućnost odrađivanja studentske prakse u inozemstvu. Izabrao je London.
– Iako mi je London kao grad sa svim nevjerojatnim prilikama koje nudi ostao u posebnom sjećanju, nisam se dugoročno mogao zamisliti tamo – objašnjava zašto je odbio ponudu da ostane u tvrtki koja se bavi međunarodnom kupoprodajom i realizacijom prava intelektualnog vlasništva u kojoj je radio praksu. Vratio se u Split, diplomirao je u rekordnom roku, više od godinu prije svoje generacije, i započeo rad u odvjetništvu.
– Bavio sam se sličnim područjima prava kao i prije, ali nedostajao mi je onaj međunarodni element posla. Također sam došao do zaključka da tražim neke veće izazove i da barem na nekoliko godina želim raditi u nekoj većoj sredini – objašnjava motive ponovnog odlaska u inozemstvo.
Istražio je sve mogućnosti odlaska na daljnje usavršavanje te je naišao na institute unutar Zaklade Max Planck u Njemačkoj.
– Čim sam došao, direktor Instituta mi je rekao da sam s obzirom na svoje kvalifikacije zadovoljio. Razgovarali smo o mojim znanstvenim interesima i ponudio mi je da budem njegov doktorand – prisjeća se Jozipović.
Na Max Planck Institutu bio je četiri godine. Posljednja destinacija bio je Pravni fakultet Sveučilišta Harvard.
– Zbog akademskih izazova u kombinaciji s gotovo neograničenim mogućnostima Harvarda u sferi inovacija i poduzetništva, u suradnji s genijalnim ljudima iz cijeloga svijeta, studij na Harvardu bio je moja velika želja – priča Jozipović. Prijavio se i primili su ga, a tad se suočio s najvećim problemom. Trebalo je imati 100.000 USD da bi dobio vizu i potvrdu o upisu.
– Harvard mi je ponudio kredit koji bi pokrivao značajan dio tog iznosa, ali takav studentski kredit poslovno bi me jako ograničio i praktički mi onemogućio da se bavim onim temama koje me zanimaju. Prijavio sam se na niz stipendija i nakon mnogih odbijenica, dobio sam jednu od najprestižnijih stipendija u svijetu od Njemačke službe za akademsku razmjenu (DAAD) – ističe Jozipović koji za Harvard kaže da je svijet za sebe.
Slušao je predavanja najutjecajnijih ljudi svijeta, među njima generalnog tajnika UN-a Ban Ki-moona, predsjednika Europske komisije Jean-Claudea Junckera, direktora FBI-a, mnoštvo poznatih poduzetnika, odvjetnika, sudaca... Nije nedostajalo ni holivudskih zvijezda poput Stevena Spielberga. Harvardska diploma mu je otvorila vrata uglednih odvjetničkih društava.
– Startne plaće u odvjetničkim društvima ili konzultantskim firmama koje zapošljavaju studente s Harvarda kreću se oko 15.000 $ mjesečno i rastu svake godine. Odvjetnička društva, kako bi pridobila najbolje kadrove, organiziraju događanja na koja pozovu između 20 i 50 studenata da preko vikenda dođu u New York, Washington ili Miami. Studentima se plaća let business klasom i hotel s pet zvjezdica.
Pratio sam utakmicu New York Knicksa iz loža Madison Square Gardena i uživao u skylineu New Yorka na koktel-partiju na vrhu Trump Towera – kaže Jozipović koji je sve primamljive ponude američkih odvjetnika ipak odbio.
– Unatoč jedinstvenim iskustvima i poslovnim prilikama u SAD-u, nisam htio ostati tamo te sam se odlučio vratiti u Europu nakon studija. Takav život, iako izazovan i glamurozan, jednostavno nije za mene i nisam se vidio u ulozi newyorškog odvjetnika – domeće.
Jedan od razloga povratka je i dovršetak doktorske disertacije.
– Želja mi je ostvariti cijeli niz projekata koji bi mogli pomoći napretku Hrvatske. Nekoliko projekata već sam i pokrenuo sa svojim kolegama. Tax/Fin organizacija za međunarodne financije i poreze pri Pravnom fakultetu Sveučilišta Harvard izabrala me je za svog predstavnika za Europu te imamo u planu u iduće dvije godine započeti s raznim projektima edukacija, tribinama i međunarodnom razmjenom pa kontaktiram i s našim sveučilištima – priča o planovima Šime Jozipović.
Želio bi u Hrvatskoj pomoći stvaranju poticajnog ozračja za mlade stručne ljude koji žele pokrenuti svoj posao ili se baviti znanošću.
– Mlad sam, imam volju i želju sudjelovati u tome da se neke stvari promijene nabolje. Pratim sve što se događa u Hrvatskoj i vjerujem da se mnogo toga može popraviti. Potencijali su nam golemi. Naša dijaspora se ni prije nikada nije odrekla domovine, a današnji tip gastarbajtera je mlad, obrazovan i spreman raditi.
Samo je potrebno stvoriti osnovne uvjete tim ljudima da zadrže vezu s domovinom i vjerujem da bi se naš trenutačno najveći problem dugoročno mogao pretvoriti u našu najveću stratešku prednost – poručuje Jozipović i dodaje kako je dulje živio u Münchenu, i trendovi su zabrinjavajući.
– Prije bih možda jednom u dva tjedna čuo nekoga da govori hrvatski na ulici.
Danas svaki dan čujem Hrvate oko sebe. Svaki put kada netko od mojih vršnjaka, mlad, radišan i kvalitetan, dođe, pitam se do koje mjere Hrvatska može izdržati ovakav val iseljenja nekih od svojih najkvalitetnijih mladih kadrova koji se ne planiraju vratiti – pita se Jozipović i nada se kako će on biti jedan od prvih koji će se vratiti i pomoći okretanju trendova u našu korist. To bi bilo odlično.
>> Dobitnik Nobelove nagrade: Ako EU želi opstati, mora odustati od tog trenda
