U javnom je zdravstvu ‘osjećaj boli subjektivan’, ali u privatnom, čim se plaća, svi paze da ne boli

U tekstu nema 1 od glavnih generatora takvog stanja u javnom zdravstvu u RH - brutalan, bešćutan pritisak HZZO na liječnike i ustanove, u sveobuhvatnoj namjeri da se kontroliraju troškovi zdr. zaštite i to uglavnom po sustavu "oni odrede cijenu zdr. usluge" (koja je 1/10 tržišne ) i onda hajka na liječnike i ravnatelje što je ustanova u gubitku, slijedom te i tako nerealno "odrezane" cijene usluga koje pružaju. Drugim riječima, liječnici i ostalo med. osoblje su kvalificirani za liječenje, a za pravno-ekonom. aspekte zdr. zaštite - e to nisu i to nije njihova domena u drugim zdr. sustavima nego to rade osiguranja i kadrovi u njima. Još više pojednostavljeno - na liječniku je da prepiše lijek ili postupak, pod kojim uvjetima osiguranja će se financirati taj postupak ili lijek - e to je nakon toga ingerencija osiguranja ili plaća sam pacijent, iz svog džepa. Pa je onda došlo i do toga da se, uslijed sveopće štednje, mora šparno i sa anesteticima, a notorno manjka i anesteziologa. Kojem liječniku je u interesu da mu pacijent "igra nogomet", kako se to žargonski zove, dok mu reže prst na nozi? Onome kojem stalno nad glavom visi šef i HZZO, koji je jedan kafkanijanski sustav gdje 3 i pol tisuće birokrata nesmiljeno diktira sve i sva u zdravstvu, pitajte npr. svoje obiteljske liječnike što im rade... A sve zbog toga da zdr. zaštita bude dostupna svima po cijenama koje su nezamislive - npr. dimnjačar pogleda dimnjak i naplati nekoliko stotina kn! Pedijatar pregleda dijete za 30 kn!