U borbi protiv totalitarizama najopasniji su stereotipi i guranje stvari u isti koš
Izuzetno je važno uzimanje u obzir konteksta, korištenje argumenata i prepoznavanje nijansi pri davanju ocjena hrvatske i jugoslavenske povijesti
Komentari 16
Moj pokojni djed nestao je u noći, odveden silom "narodne vlasti" s praga svoga doma 1947. godine. Ubijen bez suda. Nikada nije bio vojnik, niti politički angažiran. Nije bili suda, ničega. Zatvor, pa kolona i smrt. Tisuće takvih. Patnje cijele obitelji poto.To se ne smije govoriti, ne smije se reći da su i s druge strane postojale žrtve, i logori, u mirnodopskom razdoblju. Te žrtve nisu iste, i nemaju pravo na pravdu i istinu, nemaju pravo ni njihovi potomci. Jer ako to kažeš, onda si "revizionist" i što već ne. "Sve su žrtve jednake, samo su jedne jednakije od drugih", da parafraziram Orwella. Zlo mi je od ovakvih članaka i zagušljive atmosfere koja ne dopušta " drugoj strani" (koja i nije "druga", nego jedna jadna, hrvatska, potlačena), pravo na istinu i pravdu. Dokle tako? Dok ne popucama po svim šavovima? Dok ne plane još jedan rat?
Laliću, možeš ti i tvoji kriptokomunitsti pričati što hoćeš, ali nacizam = komunizam. S tim da je komunizam kod nas pobio 10 puta više ljudi, sjednite za stol ako govorite istinu...
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Najgore su laži koje nitko ne smije pobiti jer su postale službena istina! Laž je jedno od najopasnijih oružja. Dobrica Ćosić je to potvrdio na primjeru.