Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Premium

Tuđman je vjerovao da bi se stanje moglo riješiti diplomatski, a ja sam bio uvjeren samo u vojnu opciju

Jedan od najviših oficira bivše JNA u ljeto 1991. godine prešao je na hrvatsku stranu i počeo organizirati vojsku
01. svibnja 2015. u 16:02 40 komentara 10164 prikaza
Antun Tus
Foto: Patrik Macek/PIXSELL
Pogledajte galeriju 1/2

Stožerni general s "pet zvjezdica" Anton Tus (84), prvi načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH, još je 1991. s GSOS-om isplanirao pet operacija Bljesak, od kojih je jedna operacija realizirana u studenom i prosincu 1991. i završena u svibnju 1995., dok su ostala četiri Bljeska spojena u jedan – Oluju.

Anton Tus bio je do ljeta 1991. visoki oficir JNA, zapovjednik Ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane. Međutim, napustio je Kadijevića i društvo te se dao na raspolaganje obrani Hrvatske. Njegovo iskustvo, stručnost i smirenost u presudnom trenutku utjecali su na ishod Domovinskog rata.

Rođen je 1931. u Bribiru. Kad je imao šest godina, umro mu je otac Juraj, inače građevinski poduzetnik koji je uglavnom radio na cestama od Zagreba prema moru. Građansku školu počeo je pohađati u Novom Vinodolskom gdje mu je živio jedan od starije braće. U zrakoplovstvo se zaljubio na prvi pogled, gledajući s kupališta u Novom Vinodolskom pilota u hidroavionu koji je doletio iz Divulja, kako se „utrkuje" s motornim čamcem na moru.

– Čamac je u početku bio brži, ljudi su počeli navijati za njega, ali ga je hidroavion prestigao u zraku i još simulirao napad. To me se jako dojmilo. Tada sam odlučio biti pilot – kaže Tus.

Majka u zatvoru

Njegova majka Lucija završila je početkom 1942. u talijanskom zatvoru jer su joj tri sina bila u partizanima.

– Brat Josip poginuo je kao pripadnik Omladinske čete s Viševice. Minirali su vlakove koji su naftom opskrbljivali talijansku vojsku. O tome je sniman i film. Kad je mama završila u zatvoru, da ne bih kompromitirao brata, vratio sam se u Bribir – opisuje Tus koji je, nakon talijanske kapitulacije, početkom 1944. završio u partizanima.

– Bio sam kurir u jednom partizanskom logoru. Zapazili su da dobro poznajem šumu pa sam pomagao u raznošenju pošte.

Krajem rata završio je građansku školu, a potom je u Kastvu pohađao dvogodišnju učiteljsku školu. Nakon što je završio akademiju, odbio je biti nastavnik letenja u Mostaru.

– Tražio sam borbeni sastav makar završio u Skoplju.

Tako je i bilo. Ambiciozni Anton Tus nastavio se dalje školovati i usavršavati, pohađao je razne taktičke, do najviših i najzahtjevnijih škola zrakoplovstva. Od 1957. do 1962. bio je zapovjednik eskadrile u Puli i inspektor letenja u Zadru. Tada se i oženio.

Kako su se odnosi sa SSSR-om u međuvremenu popravili, omogućeno je školovanje i usavršavanje jugoslavenskih pilota u SSSR-u. Tako je Tus 1963. otišao u Rusiju.

– Tada je odlučeno da u ratnom zrakoplovstvu imamo avione i tehniku i zapadnog i istočnog bloka. Kako su me smatrali razvojnim kadrom, poslali su me na prestižni sovjetski Zrakoplovni fakultet pokraj Moskve.

Po povratku iz SSSR-a, u povodu intervencije SSSR-a u Čehoslovačkoj 1968., Tus je od zapovjednika Ratnog zrakoplovstva i generala PZO Viktora Bubnja imenovan zapovjednikom lovačkog puka u Batajnici i predavačem na Zrakoplovnoj akademiji.

Tus je poznavao Tita jer ga je gotovo svake godine izvještavao u povodu dana ratnog zrakoplovstva. Nakon Titove smrti Tus je 1980. i 1981. trebao biti imenovan zapovjednikom Ratnog zrakoplovstva. Međutim, odbio je jer nije htio da mu se obitelj, nakon 12 preseljenja, opet „seljaka". Pa ipak, 1984. imenovan je zapovjednikom Ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane. Međutim, svojim govorom na Konferenciji SK JNA i poslije toga govorom na 14. Kongresu SKJ, 20. – 22. siječnja 1990., Tus je velikosrpskim i unitarističkim krugovima dao do znanja kakvi su njegovi stavovi.

– Govorio sam o promjenama koje će zahvatiti Jugoslaviju, da će doći do procesa koji će možda stvoriti neku demokratsku zajednicu država, savez, kako se već koja republika opredijeli. Rekao sam da se JNA, ako želi opstati, mora transformirati u smislu da jedan dio bude ustrojen po republikama, a drugi za vođenje rata u slučaju napada izvana – kaže Tus, kojem su nakon govora na 14. kongresu SKJ neki hrvatski komunisti čestitali na hrabrosti.

– Kad je počela tzv. balvan-revolucija, vraćao sam se s mora pa sam išao prema Kninu da vidim što je to. Sve sam ispričao premijeru Markoviću i ministru prometa Slokaru, a išao sam i Kadijeviću. Rekao sam mu da je to diverzija, putevi su blokirani i da vojska mora nešto poduzeti. A on meni kaže: "Što bi ti htio?! Da Srbi kažu da je Armija protiv njih!?"

Poslao helikopter na Plitvice

Kad se 31. ožujka na Plitvicama dogodio krvavi Uskrs i kad su srpski pobunjenici ubili Josipa Jovića, Anton Tus još je bio zapovjednik Ratnog zrakoplovstva u JNA.

– Boljkovac me zvao telefonom i rekao da na Plitvicama ima ranjenih i poginulih. Tražio je helikopter kako bi ranjene prevezli u bolnicu. Zapovjedio sam da iz Zagreba hitno pošalju dva helikoptera s medicinskom pomoći te da i jedne i druge, ma tko bio ranjen, prevezu u Vojnu bolnicu (Novu bolnicu) u Zagrebu.

Nakon krvavog Uskrsa, u travnju 1991., u zapovjedništvu JNA dolazi do previranja. Savezni sekretar za obranu general Kadijević 28. travnja 1991. sazvao je sastanak vojnog vrha. Kadijević je uvodno govorio o situaciji i na kraju dodao: "Sada će vam načelnik GŠ-a podijeliti zadaće za operativni razvoj". "Čemu operativni razvoj vojske ako nemamo nikakvog ugrožavanja izvana. Ako je to za domaće potrebe, ako će se vojska uplesti, onda vam moram reći da Ratno zrakoplovstvo i PZO, sa mnom na čelu, neće ratovati protiv nijednog naroda", odgovorio mu je Tus.

Nakon toga su zapovjednici 5. vojne oblasti i mornarice Kadijeviću rekli da ne mogu ispuniti njegov zahtjev jer im je mobilizacijska baza uglavnom u Hrvatskoj i Sloveniji. Na to je Kadijević svima dao deset dana da razmisle. "Meni ne treba ni dana, ovo što sam rekao, to ću opet ponoviti", rekao je Tus. "Dobro, tko nije s nama, bez njega se može", uzvratio je Kadijević.

Stoga je general Tus vrlo brzo, 8. svibnja, dobio rješenje koje je potpisao predsjedavajući Predsjedništva SFRJ da preda dužnost zapovjednika Ratnog zrakoplovstva, s napomenom da će u mirovinu krajem godine.

Nakon toga vratio se u Zagreb. Kako su ga pratili agenti KOS-a, otišao je u Bribir i u Novi Vinodolski gdje mu je nećak bio načelnik policije. Tamo je bio sigurniji.

Prema generalu Tusu, iz JNA je na hrvatsku stranu u HV do kraja listopada 1991. dragovoljno prešlo oko 2000 časnika i dočasnika, a poslije još oko 1300. S časnicima i dočasnicima iz pričuvnog sastava kojih je u Hrvatskoj bilo oko 18.000, pretežno pripadnika Teritorijalne obrane RH.

– Svi su oni odigrali veliku ulogu. Stručnost toga kadra bila je visoka na nižoj, taktičkoj razini, zato smo taktikom mogli parirati JNA – dodaje Tus, koji tvrdi da su upravo oficiri JNA u redovima hrvatskih snaga razbili famu o ustaškom karakteru naše vojske.

Sredinom kolovoza 1991. predsjednik Vlade RH Franjo Gregorić i Mladen Vedriš s generalom Tusom sastali su se u Kraljevici. Ponudili su mu dužnost načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga koji se treba formirati. I Tus je prihvatio.

Početkom rujna Tus se sastao s predsjednikom Tuđmanom u Banskim dvorima. Kako je situacija bila sve dramatičnija, opet su se nekoliko puta sastali sredinom rujna. Tuđman je, naime, oklijevao, mislio je da će se stanje riješiti politički i diplomatski, dok je Tus vjerovao u vojnu opciju.

– Doznao sam da će se JNA pokušati probiti iz nekih vojarni. Više nije bilo vremena za čekanje, ako iziđu, dogodit će se stradanje građana. Ali ako ih držimo u blokadi, oni ne mogu upotrijebiti tehniku u malom zatvorenom prostoru, u garnizonima. Dvanaestog rujna bio je dogovor s predsjednikom da se krene na aktivnu blokadu vojarni JNA i osvajanje skladišta naoružanja i vojne opreme na cijelom teritoriju RH. "Samo da ne bude razaranja i, molim vas, uradite to selektivno", govorio je Tuđman Tusu.

Sljedećeg dana, 13. rujna, Tuđman je preko ministra obrane Luke Bebića zapovjedio da se obustavlja akcija napada na vojarne. Stoga je 14. rujna Tus opet zatražio hitar sastanak s Tuđmanom.

– Predsjedniče, više nema vremena ni minute, kasnimo dva mjeseca. Od srpnja i kolovoza u Hrvatsku ulaze korpusi JNA i snage iz Srbije i Bosne, nisu to snage koje su bile ovdje, to je agresija. Nema razloga sustezati se. Idemo sad ili nikad! Opasno je čekanje – uvjeravao sam Tuđmana. "Dobro, ali uradite to selektivno. Radi se o tome da ćemo mi to riješiti politički, diplomatski. Vidite, Jugoslavija je dobila lorda Petera Carringtona kao predsjednika međunarodne mirovne konferencije", rekao je Tuđman. "Predsjedniče, nema više sastanaka, moramo spremati vojsku. Trebamo zauzeti oružje u skladištima. I najvažnije, blokirati zagrebački, varaždinski i riječki korpus. Kninski je već aktivan. Usto, moramo blokirati snage zrakoplovstva i mornarice JNA koje god možemo. Predsjedniče, danas krećemo u operaciju „bitka za oružje i blokada vojarni JNA".

Kad su avioni JNA 7. listopada raketirali Banske dvore, dosta se nagađalo koji je pilot to učinio i kako su Srbi i vrh JNA doznali kad će se Tuđman, Marković i Mesić sastati. General Tus o tome ima svoje mišljenje.

Kako su znali?

– Ja sam smatrao da su Banske dvore gađali probni piloti iz opitnog, ispitnog centra u Zemunu koji također otkriva kako su vojni vrh JNA i srpsko vodstvo doznali kad će biti sastanak u Banskim dvorima.

– Nakon raketiranja, predsjednik Tuđman, predsjednik SIV-a Marković, Mesić i Šušak došli su k meni u zapovjedno mjesto, jedan podzemni objekt na Tuškancu. Pitao sam ih mogu li se sjetiti tko je od njih zadnji govorio o vremenu zakazivanja sastanka. Ako ste zakazivali vrijeme sastanka, tako su oni mogli doznati za sastanak?! I onda Marković kaže: "Na putu za Zagreb, pred Budimpeštom, tri-četiri sata prije mog dolaska, zvali su me iz Ureda predsjednika i rekli vrijeme sastanka". To je nešto što se nije smjelo govoriti. Pratili su razgovor i znali točno vrijeme sastanka, tako su doznali, imali su vremena da se pripreme – komentirao je Tus.

Budući da je, nakon vojnih operacija Otkos 10 i Orkan, oslobođen golem prostor u zapadnoj Slavoniji, JNA je nekoliko dana prije ulaska u Vukovar zatražila primirje.

– Da se spase od totalnog poraza, tražili su primirje 14. 11., prije pada Vukovara. Vijeće sigurnosti UN-a dobilo je njihov zahtjev. Posebni izaslanik glavnog tajnika UN-a Cyrus Vance najprije je bio kod Miloševića. Bez naše suglasnosti tražio je da se pod zaštitom UN-a pacificira sve što su Srbi osvojili – objašnjava general Tus.

A kad je u pitanju pad Vukovara, general Tus kaže: – Nismo imali snage za obranu Vukovara. Oni su krenuli da završe rat u Hrvatskoj i da se izvuku kako bi poslije mogli prijeći u Bosnu te da s pacifikacijom i političkim rješenjima stvore uvjete za tzv. Krajinu. Mi smo rasli, imali smo planove presijecanja Krajine, bljeskove – opisuje Tus, koji je od predsjednika Tuđmana tražio nastavak oslobodilačkih akcija. Međutim, predsjednik je prihvatio primirje koje su 2. siječnja 1992. potpisali ministar obrane Gojko Šušak i general Andrija Rašeta u ime JNA.

– Ja sam odbio potpisati taj sporazum – naglašava Tus.

Nakon sarajevskog primirja uslijedila je reorganizacija Hrvatske vojske i u sklopu toga demobilizacija.

– Politika je tako odlučila, ja se s tim nisam slagao. Predsjedniku sam rekao da griješi i da će se kajati – kaže Tus.

'19.07.2012., Zagreb - u Banski dvorima odrzana je 41. redovita sjednica Vlade RH. Premijer Zoran Milanovic. Photo: Patrik Macek/PIXSELL' premijer vs. hdz Milanović: Tuđman nije bio ishlapjeli starac, ne želite istinu '02.10.2013., Zagreb - Ivo Banac, hrvatski politicar i povjesnicar, clan Izvrsnog odbora HOO-a.  Photo: Marko Prpic/PIXSELL' intervju ivo banac 'Tuđman je desnici obećao državu, a udbašima oprost'

On se na mjestu načelnika Glavnog stožera zadržao do 20. studenoga 1992. Od tada pa do 1996. bio je glavni vojni savjetnik predsjednika Tuđmana.

Zanimljivo, većina planova za oslobodilačke akcije Hrvatske vojske nastala je još 1991. Predsjednik Tuđman još je u studenom 1991. odobrio pet operacija Bljesak. Jedna od njih realizirana je prije 20 godina, 1. svibnja 1995.

– Četiri preostale spojili smo u jedinstvenu akciju Oluja. Za Oluju smo imali rok od pet do sedam dana, kako se ne bi stiglo sastati Vijeće sigurnosti UN-a da bi odlučivalo o tome. Jer, čim oni odluče, to se mora slušati – kaže general Tus, kojem su srpski vojnici gađajući Sisak 1991. ispisivali poruku na granatama – „Pusa za Tusa"

>> Za Oluju smo bili spremni u jesen 1994. Čekalo se zeleno svjetlo.

živite punim plućima
Liječnica otkrila za čim ljudi najviše žale prije nego što preminu: 'Nemojte si dopustiti ovo...'
Električni automobili
NOVA ERA
Jeste li spremni za vožnju prema električnoj budućnosti
  • sohnahoakasaa:

    Otkada je Prvi Hrvatski Predsjenik dr. Franjo Tuđman umro, gosp. Tusu daju njegovi svako malo priliku da nam 'saopšti' kak je on nekaj rekel Predsjeniku i zamislite strahote - nije ga poslušao. A on je bio u pravu. Ma gosp. ... prikaži još! Tus, dajte najte....Pa u Hrvatskoj postoje i znaju ljudi od kada je Predsjenik znao kako i kad će sa svojim narodnom stvoriti državu. Imate li vi neki problem s tim? Pa da ste bili blizak tim i takvim intelektualnim i svakim drugim krugovima znali bi da je pok generakl Šibl u Zagrebačkoj Gradskoj kavani oduvijek govorio. Tuđman će biti prvi Predsjenik države Hrvtske jer se cijeli svoj život sprema da stvori Hrvtsku Neovisnu i Samostalnu. Pa vi biste to trebali znati....Ma zapravo ja znam da vi znate i nemojte u svakom svom istupu pokazivati koliko mu nikad niste bili skloni.

  • Avatar white socks
    white socks:

    73,6% iznesenog nije istina. No teško bi ga itko toliko hvalio koliko Tus hvali sebe. A ako mu ne vjerujete pitajte pokojnog Tuđmana.

  • Avatar docCL
    docCL:

    Tusu nemojte docirati Tudmanu. Recite radije koliko dugo ste bili u kos-u?