Donald Trump u srijedu se, nakon što je uvjerljivo pobijedio na predizborima u Indiani i nakon što su njegova dva protukandidata, Ted Cruz i John Kasich, odustala od utrke, gotovo nepovratno približio predsjedničkoj nominaciji Republikanske stranke, koja ga izravno šalje u sraz s Hillary Clinton ili Berniejem Sandersom. Od konačne nominacije dijele ga još 184 delegata i stranačka konvencija koja, kada je samo jedan kandidat u igri, obično ima samo ceremonijalni karakter. Sada već prilično izvjesna nominacija kandidata “koji govori ono što ljudi misle” izazvala je silnu rezignaciju republikanaca, a stranački establišment danas čupa kosu jer nije na vrijeme reagirao i onemogućio Trumpa da dođe do točke s koje nema povratka.
Fenomen Trump bez sumnje je radikalno podijelio Ameriku na one koji su šokirani, ogorčeni i preplašeni njegovim uzletom i na one koji euforično podržavaju čovjeka koji je pokazao srednji prst političkom establišmentu i obećao da će Amerikancima osigurati radna mjesta i obračunati se s imigracijom.
Senka je Makedonka koja je u Knoxville, sveučilišni grad u državi Tennessee, stigla 1997. Došla je na studij, balkanski spretno se snašla i sada je uspješna vlasnica desetak kuća koje iznajmljuje. Ona i njezin muž Joe, sveučilišni profesor i rođeni Knoxviljanin, osupnuti su Trumpom i mogućnošću da takav “karikaturalan i iznimno opasan” tip postane predsjednik Amerike.
Međutim, potpuno su svjesni da Trumpova populistička priča nailazi na plodno tlo kod njihovih inače vrlo ljubaznih i dragih susjeda južnjaka koji, primjerice, smatraju da je pištolj u svakoj kući pravo i svetinja koju nesretnici poput Obame i Hillary Clinton pokušavaju dovesti u pitanje. Što južnjacima znači pravo na nošenje oružja, koje agilno propagira Nacionalno udruženje za vatreno oružje (National Riffle Association), najbolje ćete shvatiti ako posjetite neki od tamošnjih sajmova naoružanja. Na onom koji se održava u živopisnoj prijestolnici country glazbe Nashvilleu fotografiranje je strogo zabranjeno, a arsenal izloženog oružja niste vidjeli ni u najbrutalnijoj filmskoj pucačini.
Trump je ondje obožavana ikona, a letke na kojima je Hillary prikazana kao babaroga koja vas želi spriječiti da Amerikom šetate sa svojom omiljenom vinčesterkom ili barem revolverom možete pokupiti na svakom štandu.
Nezapamćena napetost
Za prosječnog Europljanina prizori sa sajma na kojima su kaubojski šeširi i čizme obavezna oprema, na kojem se mačete nose za pasom poput mobitela, a puške i pištolji izlažu na štandovima kao u nas krumpiri i mrkva, potpuno su nadrealni. Senka i Joe podržavaju demokrata Bernieja Sandersa, vremešnog senatora Vermonta koji se u posljednjih nekoliko mjeseci prometnuo u ozbiljnu prijetnju favoritkinji Clinton. Međutim, u Tennesseeju su Berniejevi pristaše prava manjina. “Djedica Bernie” za tamošnje stanovništvo predstavlja neubrojivog vintage socijalista koji, kako je objasnio voditelj na nashvillskoj lokalnoj radiopostaji, “želi uvesti komunizam u kojem nitko neće raditi i sve će biti besplatno”.
S druge strane, u Tennesseeju za Trumpa kažu da za razliku od prijetvornih i ispeglanih političara o svim temama govori “otvoreno i izravno” te da jedini može garantirati potpunu sigurnost njihovim obiteljima. Trumpovi simpatizeri sebe ponosno nazivaju “trumpsterima”, a američki politolozi, komentatori i analitičari pokušavaju dokučiti njihov profil.
Tko su ljudi koji glasaju za Trumpa? Na godišnjoj konvenciji politologa održanoj nedavno u Chicagu, sudionici okruglog stola pod nazivom “Donald Trump, Bernie Sanders and the Prospect of Finding Common Ground After 2016” zaključili su da jezgru Trumpovih birača čine oni koji misle da su ih političke elite obespravile i da nemaju nikakvu moć u donošenju važnih odluka, oni kojima je puna kapa političke korektnosti i oni koji imaju konzervativne, ksenofobne ili općenito ekstremne stavove po pitanju gay brakova, imigranata i rasnih tema.
Za Trumpa glasaju “Amerikanci bez crtice”, odnosno Amerikanci koji ne pripadaju ni jednoj od većih američkih manjina, poput Latinoamerikanaca ili Afroamerikanaca. Tipičnog trumpstera najtočnije je, dakle, opisati kao famoznog “ljutitog bijelog glasača”. Međutim, niz američkih politologa smatra da između Bernieja Sandersa i Donalda Trumpa zapravo ima dosta sličnosti. Neki idu toliko daleko da tvrde kako su Trumpovi birači ustvari “Sandersovi birači desnice”. Zanimljiv je i podatak iznesen na spomenutom okruglom stolu koji kaže da je čak 14 posto Sandersovih birača reklo da bi glasalo za Trumpa ako Hillary osvoji demokratsku nominaciju.
Ono što je neupitno jest to da njih dvojica dijele istu populističku platformu koja u osnovi počiva na dva stupa – prijeziru prema etabliranim političkim elitama i uspostavljanju izravne veze s narodom, odnosno retorici koja zaziva povratak politike narodu. Sanders, koji je uspio mobilizirati mlađe birače i koji zagovara obračun s krupnim kapitalom, u tom smislu utjelovljuje lijevi populizam, dok je Trumpova retorika “opasnih drugih” koji ugrožavaju sigurnost američkih obitelji, bilo da se radi o imigrantima ili vanjsko-političkim neprijateljima, klasičan primjer desnog populizma. Enormnu ulogu u Trumpovu usponu imaju, naravno, mediji. Trump iz cijelog niza razloga predstavlja savršenog medijskog kandidata.
Kao prvo, njegovo incidentno ponašanje i performerska kampanja savršen su mamac za medije. On cijelim putem vrlo vješto koristi udicu skandala, sukoba i iznenađenja na koju se mediji oduševljeno bacaju. Kao drugo, Trump je utjelovljenje tzv. celebrity političara, odnosno osobe koja kombinira elemente pop-kulture i vlastiti privatni život kako bi se približila biračima. Dovoljno se samo prisjetiti da je Trump zvijezda reality showa Pripravnik, da se pojavio u nizu filmova i serija kao što su Seks i grad, Monk, Sam u kući itd., dok je njegov odnos sa suprugama i djecom i dalje vrhunsko tabloidno štivo.
S druge stane, zanimljivo je u kontekstu njegova odnosa s medijima primijetiti da su mediji u načelu izrazito kritični prema Trumpu i da neprestano ne samo da upozoravaju na njegove sulude, kontroverzne stavove već i na neistinitost njegovih izjava. Međutim, zapanjujuće je da ništa od toga gotovo uopće ne utječe na podršku koju Trump uživa u javnosti, što u prijevodu znači da činjenice, u slučaju Donalda Trumpa, imaju malo utjecaja na javno mnijenje. Revoltirani birači žele vjerovati Trumpu i oni mu vjeruju bez obzira na dokaze koji jasno pokazuju da Trump nije nimalo vjerodostojan kandidat. Drugim riječima, birači mjere Trumpa sasvim drugim kriterijima nego što mjere mainstream političare. Što je dozvoljeno Jupiteru, nije dozvoljeno volu – ono što opraštaju njemu, nikad ne bi oprostili tradicionalnom političaru.
Ovogodišnja unutarstranačka izborna kampanja bila je nezapamćeno napeta, brutalna i prljava, posebno na republikanskoj strani i američki se analitičari s pravom pitaju kako će to utjecati na budućnost te stranke. Donald Trump bio je posebno kreativan u napadima na svoje oponente. Primjerice, u jednom trenutku na svojoj Facebook stranici objavio je fotografiju supruge Teda Cruza, Heidi, koja na njoj izgleda kao žena na rubu živčanog sloma iz kakve meksičke sapunice te pokraj nje fotografiju svoje supruge, megaatraktivne Slovenke Melanije, uz komentar “slika govori više od tisuću riječi”. Budući da konzervativnog Teda Cruza tabloidi neprestano razvlače zbog navodnih seks-afera te ga nazivaju “licemjerom” i “pervertitom”, zbog čega su mu čak zalijepili i nadimak “pervy Ted”, Trumpovi simpatizeri samo su konstatirali da je Donald još jedanput javno rekao “ono što svi privatno misle”.
Bruxelles – srce ludila?!
Brojni analitičari smatraju da će se Republikanska stranka teško oporaviti od takve sramotne makljaže i da će, nakon izbora, “eksplodirati”, što god to značilo.
S druge strane, natjecanje na demokratskoj strani ostalo je više-manje u granicama pristojnosti, osim što se Hillary Clinton nekoliko puta obrušila na Sandersa zbog šovinizma i suzdržanosti u zagovaranju jače kontrole naoružanja i prava na pobačaj. Zamjerila mu je da se nije jasno odredio, dok je ona o tim pitanjima vrlo decidirana i glasna. No njezina se strategija u posljednjih nekoliko tjedana gotovo potpuno svela na plašenje birača Trumpom i poruku da Sanders, za razliku od nje, ne može pobijediti Trumpa. Međutim, Sanders je uspio okupiti protestne birače za koje Hillary predstavlja utjelovljenje političke oligarhije i omraženih stranačkih struktura. Osim toga, Sanders je u demokratsku utrku uspio ubrizgati nešto života i energije koja Hillary Clinton kronično nedostaje, što je, uza sve njezine prednosti, čini strahovito dosadnom kandidatkinjom.
Marisela, umjetnica iz čikaške latinske četvrti Pilsen, kaže da će cijeli njezin kvart glasati za Sandersa zato što nije dio establišmenta i zato što se bori za društvenu pravdu. Manjinske četvrti važni su džepovi potpore Sandersu kojeg ondje poprilično romantiziraju i vide kao jedinog zagovornika stvarnih promjena. Michael Stipe, bivši pjevač grupe R.E.M. i Sandersov najglasniji pop-zagovornik, kazao je da ga podržava jer je “pošten i jer je osvježavajuće imati kandidata koji govori što misli, koji ima smisla i koji nije demagog”. U demokratskoj utrci za osvajanje nominacije potrebno je imati 2383 delegata i Sanders će sa svojim 1401 delegatom teško dostići Clinton koja ih sada ima 2205. Međutim, Sanders je u srijedu potpuno neočekivano osvojio Indianu i u demokratskom taboru još je uvijek sve moguće.
Američki predizbori izazvali su neviđenu pozornost cijelog svijeta i ostat će zapamćeni kao posebni i drugačiji po nizu stvari. Kao prvo, tu je fenomen Trump koji otvara cijeli svemir pitanja na koja će znanstvenici još godinama tražiti odgovore. Kao drugo, nakon nezapamćeno agresivne, destruktivne i nepristojne pretkampanje postavlja se pitanje što će biti s Republikanskom strankom kad Trump definitivno osvoji nominaciju, odnosno što će biti sa strankom, a što s Amerikom ako Trump u konačnici postane predsjednik. Na to posljednje pitanje milijuni u Americi i izvan nje sasvim sigurno ne žele nikad saznati odgovor.
Na kraju, ove je američke predizbore označila provala populizma, vrlo slična onoj koja se događa u Europi, što navodi na zaključak da možemo govoriti o europeizaciji američkih izbora što predstavlja velik izazov za sve buduće politološke i komunikološke analize. Big James, velika zvijezda bluesa, svoj je nastup u poznatom čikaškom klubu Buddy Guy’s Legends prije nekoliko tjedana završio riječima: “Dragi prijatelji, za nekoliko dana započinjemo europsku turneju. Iako su nam rekli da je opasno, da ne idemo, mi letimo u Europu, letimo u Bruxelles – letimo u samo srce ludila.”
Čudno je čuti da se uljuđena Europa prometnula u “srce ludila”, no u jednoj je stvari Big James u pravu – ludilo je naša nova stvarnost koja progresivno osvaja obje strane Atlantika. A nemojmo zaboraviti da u Americi prava utakmica još nije ni počela.
>> Trump će napraviti iznimku i pustiti gradonačelnika Londona u SAD
To "ludilo" reakcija je na dugo i beskrajno maltretiranje ljudi tzv. političkom korektnošću i temama koje nemaju veze s realnošću, a koje su toliko potkopale društva u Europi i SAD da je sada već dogorjelo do noktiju i ljudima je puna kapa tih tzv. lijevoliberalnih (a zapravo lijevo-fašističkih) idio.tarija. Djeca su ta koja jamče zdravo društvo, roditelji više djece su ti koji su stupovi društva, zdravo, napredno, vitalno društvo počiva na obitelji i obiteljskim vrijednostima, a ne na homoseksualizmu, feminizmu, seksu uokolo i državnom financiranju medija i udruga koji pljuju po obiteljskim vrijednostima i državi. Ili će se stvari srediti i vratiti obitelji ili će se ovo "ludilo" (kako to kaže novinarka) nastaviti dok se stvari ne razriješe na drugačiji način. Trećega nema.