Vješto, iako nekorektno, premijer Andrej Plenković rekao je u jeku unutarstranačke borbe za fotelju ravnatelja Plitvica kako biti član HDZ-a nije “tjelesna mana”. Onda se saborski zastupnik i HDZ-ov međunarodni tajnik Miro Kovač u nedjelju u intervjuu Večernjem listu nadovezao kako na javnom natječaju treba izabrati najbolje, a “ako su to HDZ-ovci, tim bolje”. Kovačev perfekcionizam u slučaju natječaja za predsjednika i članove Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa HDZ će morati malo modificirati, pa i korigirati. Iako čelnica Povjerenstva Dalija Orešković tvrdi kako nije važno tko će biti izabran, već da se to učini prije isteka mandata aktualnim članovima, naprotiv, jako je važno kako će i koga vladajući izabrati. Ili, s druge strane te medalje, a slijedom premijerovih argumenata, kome će parlamentarna većina naći i kakvu “tjelesnu manu”. Osobito baš u odnosu na naizgled besprijekornu Daliju Orešković. Tim više što vladajućem HDZ-u, ako baš to žele, neće biti teško i njoj naći “manu”. Štoviše, potencijalno ih ima nekoliko. Izabrana je za vladavine Zorana Milanovića u proceduri koju je Gordan Jandroković tada ocijenio “nepoštenom i nedemokratskom”. Dobila je 81 glas tadašnje parlamentarne većine za mjesto predsjednice, dok je njezina protukandidatkinja Tatjana Vučetić dobila tri glasa, ali je izabrana za članicu. O tomu tko će biti u Povjerenstvu očigledno je odlučeno u nekoj “tamnoj komori” SDP-a, pa je tadašnja oporba s pravom demonstrativno odbila sudjelovati u takvom izboru. Izabrani članovi Povjerenstva za to nisu krivi.
Štoviše, četiri godine njihova mandata pokazale su da je riječ o neovisnim profesionalcima koji su “sukob interesa” nametnuli kao važnu, ne samo političku, već i opću javnu temu za koju su danas mnogi i te kako senzibilizirani. Na koncu, sukob interesa u slučaju bivšeg šefa HDZ-a Tomislava Karamarka i Plenkovića je doveo na vlast, a sve vrijeme i njegova je vlada opterećena upravo pitanjima o sukobu interesa. U očima HDZ-ovaca “mana” može biti i što je Povjerenstvo uputilo prijekor predsjednici države Kolindi Grabar Kitarović da se ogriješila o načela obnašanja dužnosti dajući upute HDZ-u kome da u humanitarne svrhe uplate novac koji nije potrošen u njezinoj kampanji. Sama predsjednica je nepotrebno tada ustvrdila da je taj slučaj “umjetno iskonstruiran kako bi se postigao sasvim drugi cilj”, te da je Povjerenstvo “prekoračilo svoje ovlasti, prešlo crtu nepristranosti” i “nepovratno u javnosti narušilo svoju vjerodostojnost”. Međutim, ispostavilo se suprotno, Povjerenstvo je i tom odlukom pridobilo povjerenje javnosti, a Dalija Orešković pokazala je tada da se zna nositi s konfliktima, ne produbljivati ih, a očuvati vjerodostojnost i autoritet državnog tijela kojeg vodi, istodobno poštujući instituciju predsjednice države.
Premda je predsjednica države u nekim drugim prigodama pokazala kako i te kako zna biti tolerantna i na neumjesnu kritiku, ispostavilo se kako zapravo još najbolje ne razumije doduše složen koncept sukoba interesa koji se k tomu još izgrađuje, ulogu Povjerenstva i same Dalije Orešković u podizanju tog sustava na noge. U protivnom ne bi tako dramatično reagirala ili bi koristila pravne mogućnosti da dokaže kako je u pravu. Kako god, shvatila bi da je Povjerenstvo, kad ima javni autoritet kakav ima ovaj sastav, sve i kad donese pogrešnu odluku u okolnostima kad nedorečene ili nejasne zakonske odredbe treba tumačiti, najbolji čuvar digniteta javnih dužnosnika pa i institucije predsjednice države. Kako bi taj slučaj mogao biti velika “mana” Dalije Orešković ukazuje i reakcija današnjeg čelnika tijela koje imenuje članove Povjerenstva, Gordana Jandrokovića, koji je s pozicije potpredsjednika Hrvatskog sabora zaprijetio kako će vladajući izmjenom zakona suziti “preširoke ovlasti” Povjerenstva. Premda je ono “prekoračivalo ovlasti” i na SDP-ovcima, te sankcioniralo i dobar dio Milanovićeve vlade, još uvijek veći nego aktualne vlade. Sad HDZ ima priliku pokazati da se mogu izdići iznad sitnih politikantskih poriva, te u okolnostima kad ih opterećuje stigma o uhljebništvu pokazati političku zrelost vodeći računa o istinskim vrijednostima u oblikovanju važnih državnih institucija. Odgovornost je osobito i na HNS-u, ali i predstavnicima manjina, kako se ne bi ponovio nedemokratski postupak izbora iz vremena Kukuriku koalicije, premda se u slučaju aktualnog Povjerenstva pokazao suštinski dobrim izborom. Ako biti član HDZ-a nije “tjelesna mana”, sada ćemo vidjeti je li to poštivanje i primjena zakona makar i na štetu HDZ-a!
Poštovani gospodine Jurasić, za razlilu od većine vaših uradaka, ovaj je krajnje neobjektivan. Naime, nabrojat ću nekoliko slučajeva na kojima je ovo Povjerenstvo na čelu sa Dalijom Orešković jednostavno zakazalo, a kojih slučajeva se Vi u ovome osvrtu, niste dotaknuli. - slučaj tvrtke u vlasništvu supruge Miranda Mrsiča te ulazak u poslovni odnos te tvrtke sa HZZO-om u vrijeme kad je Mrsić imenivan ministrom rada i mirovinskog sustava - zakašnjela odluka o "misterioznom" letu obitelji Kotromanović, plaćenom od strane konzorcija kome je na 100 godina dana koncesija za jedan vojni kompleks - slučajevi Jakovina od kojih je najznakovitiji onaj za dodjelu poticaja za nepostojeće pašnjake, u milijunskim iznosima - tvrtka bivše supruge Ivana Vrdoljaka, čiji su projekti u vladi Z.Milanovića preko noći dobili prefiks "strateški" - vjetroelektrane i tvrtka u vlasništvu brata Z.Milanovića te izmjena zakona o izdvajanjima za obnovljive izvore energije.. Itd,itd... Stoga, nikako ne možemo govoriti o "objektivnom" radu ovoga saziva povjerenstva jer javnost nikada nije dobila odgovore na prednje navedena, i još neka pitanja, ili je došlo do svojevrsne "zakašnjele" reakcije pa nema zakonskih osnova za novčane kazne. Međutim, iako ga nemam namjeru braniti, u slučaju Karamarko, povjerenstvo je djelovalo iznimno "promptno".