Deset godina nakon Nike Kranjčara, Hajdukovi navijači ovoga ljeta ponovno su dobili jednoga purgerskoga idola, 21-godišnjega napadača Tomislava Kiša (21). Plavokosog dečka iz zagrebačke Trnovčice, iz Dubrave, rođenoga centarfora koji je u pionirskim danima skupljao zlatne kopačke i kojega (evo još jedne sličnosti s Nikom) Dinamo nije htio. No, iako bi se neki možda s gorčinom osvrnuli na nikad dobivenu šansu u klubu za koji su svi Kiševi navijali, Tomislav i njegova obitelj neće ljudima u Dinamu poslati nijednu zamjerku.
– Mi smo poštovali njihovu odluku, bilo je fer od njih da su nam to rekli. I mi smo krenuli drugim putem – rekli su nam Kiševi.
Tek je njegov dugogodišnji zastupnik Miroslav Blažević junior otkrio da je Tomislava u kadetskoj dobi prekrižio tadašnji direktor Dinamove škole Romeo Jozak.
– Možda on u tom trenutku i nije bio igrač za Dinamo, ali barem je bio zaslužio prostor da ga se isproba – kazao nam je Blažević, mladi menadžer koji danonoćno bdije nad karijerom Tomislava Kiša.
Uočio ga je dok je dečko bio igrač sesvetske Croatije, na preporuku tadašnjega trenera Ivice Zelenbrza, i premda je Kiševa karijera nailazila na mnoge zapreke, od nepovjerenja trenera do teške ozljede, on je danas ponovno stao na noge. Trener Damir Burić ponudio mu je novu šansu i Tomislav je zaigrao kao preporođen.
Na utakmici protiv Kopra dogodilo mu se ono o čemu je sanjao od 17. godine kada je prvi put kročio na Poljud – njegov pogodak digao je na noge 25.000 ljudi. Stisnuta šaka, trk prema krcatom sjeveru i Torcidi u neobuzdanome zanosu. Kiš, Kiš, Kiš! – odzvanjao je Poljud u čast svome novome mezimcu, energičnom, samouvjerenom, temperamentnom dečku koji će ostaviti srce na terenu. I koji je uvjeren da će ovo biti sezona njegova velikoga povratka.
A sve je još prije pola godine bilo u velikom oblaku upitnika. Karijera je bila na sudbinskoj prekretnici...
Još od vremena Krasimira Balakova pa sve do dolaska Damira Burića u Hajduk, Tomislav Kiš nije imao trenera koji je čvrsto stao iza njega. Nije to bio čak ni famozni Mišo Krstičević, iako je u upravo u Kišu imao najboljega strijelca juniorske šampionske generacije 2012.
Tako je plavokosi napadač čak tri puta morao na posudbe. Najprije u Dugopolje, pa u Veliku Goricu, na kraju i slovenski Zavrč protekloga proljeća. Nažalost, najgore je prošao u Dugopolju, gdje je na utakmici zadobio dvostruki prijelom čeljusti i pauzirao je cijelu polusezonu.
Bio je to za Kiševu obitelj najteži trenutak njegove karijere, mjeseci strepnje i iščekivanja.
Ipak, Tomislav se nije predavao i novu šansu dočekao je u drugoligašu Gorici, u rukama vrsnoga stručnjaka Ilije Lončarevića. U jednoj polusezoni postigao je 11 pogodaka i ponovno skrenuo pozornost na svoj golgeterski dar.
Sljedeću polusezonu odradio je u slovenskom prvoligašu Zavrču, u rukama riječkoga stručnjaka Giannija Lasera i tamo definitivno izborio vizu za povratak na Poljud.
Čvrst, uporan, karakteran
– Tomislav je karakteran, čvrst u glavi, uporan, borac. Nedaće koje su ga pratile nisu ga pokolebale, naprotiv dale su mu novu snagu. I splitska publika to je odmah prepoznala. Šteta samo što je toliko trenera trebalo proći kroz Hajduk da bi netko prepoznao njegovu kvalitetu – kaže nam Miroslav Blažević junior.
Kiš je dečko iz zagrebačke Trnovčice, izuzetno privržen obitelji, majci Nataliji, ocu Željku i starijem bratu Martinu. Nedavno si je dao na podlaktici tetovirati natpis: Wherever I go, family is my strength (gdje god bio, obitelj je moja snaga). Također, djedovi Vladimir i Gabrijel veliki su Tomislavovi navijači.
U Split se preselio sa 17 godina. Najprije je stanovao kod gospođe Duške Šipić, potom kod obitelji Jakus-Karaman. Bio je izvrsno primljen i iz toga doba prilagođavanja na Split nosi najljepše uspomene.
Majka Natalija reći će da se najviše brinula kada se maloljetni Tomislav morao odvojiti od obitelji i sam krenuti u novu životnu avanturu. No, kako je dečko snalažljiv, prilagodljiv, otvoren i društven, Splićani su ga sjajno prihvatili.
U Zagrebu je završio OŠ Antun Branko Šimić, potom je upisao srednju prehrambenu školu, koju će završiti u Kaštelima. Po zvanju je tehničar nutricionist. U najveće Kiševe navijače ubrajaju se i njegove učiteljice i profesorice, od Vlaste Bendelje i Milenke Pavlović u Zagrebu, do Marije Rapanić u Kaštelima.
Tomislav je, inače, dijete zagrebačke Concordije, potom je prešao u Dubravu, pa preko Dinama i Croatije Sesvete stigao u Hajduk. Splićani su u srpnju 2011. godine Sesvećanima platili 60.000 eura za nadarenoga kralja šesnaesterca, kako Tomislavu i danas tepaju.
Sanjam taj ambijent
Za Hajduk je debitirao u ožujku 2012. godine kod Bugarina Krasimira Balakova, na Kantridi, kada je Hajduk slavio 3:0. Prvi seniorski pogodak za bijele postigao je 3. studenoga 2012. godine protiv Zadra, kada je na klupi bio Mišo Krstičević, koji ga se ipak poslije olako odrekao.
– Sanjam taj poljudski ambijent, jedva čekam da ga ponovno osjetim, tako mi je uzbuđeno pričao Tomislav uoči povratka u Hajduk – prepričava nam Miroslav Blažević junior.
I Blondi, kako ga zove njegov menadžer, spreman je na novi uzlet i iskoristiti ovu šansu. Hajduk je tako dobio novoga, moćnoga, robusnoga centarfora koji će gristi kao nitko dokazujući kako su Burićevi prethodnici na splitskoj klupi imali pogrešnu procjenu.
