John Lennon je za života još od početka 70-ih predstavljao prijetnju američkoj administraciji. Društveni kroničari skloni tezi da Mark Champan nije bio tek ”poludjeli obožavatelj” tvrde da je riječ o čovjeku koji nikada nije posjedovao niti jednu ploču Beatlesa ili Johna Lennona. Bilo je 8. prosinca 1980. kad je iskoračio iz sjene i sasuo pet metaka u leđa glazbene legende Johna Lennona, čija će krv poprskati audio kasetu s novom, tek snimljenom pjesmom “Walking on thin ice”. I 32 godine kasnije, teško se oteti dojmu da je to bio dan kad je umrla muzika. Režiser ove drame bio je, o kakve li ironije, neugledni 25-godišnjak, pretili tip kojem je dozlogrdilo proždirati hamburgere na derutnom kauču svog stana na Havajima pa je malo odlučio ispisati povijest. Ime mu je (i to je njegova pobjeda, jer svi to znamo) Mark David Chapman.
Od devet psihijatara i psihologa koji su ga pregledali, njih šestero je smatralo da je psihotičan, dok su trojica ustanovila da “samo” ima deluzije. Svojevoljno je priznao krivnju, a sudac je odlučio da je to priznanje valjano i da snosi kaznenu odgovornost. Kad su ga pri donošenju presude pitali ima li što za reći, ovaj je ustao i pročitao naglas odlomak iz knjige “Lovac u žitu”.
“Stalno zamišljam mnogo male djece kako se igraju u jednom velikom žitnom polju. A ja stojim na samom rubu jedne grozne provalije. Što mi je dužnost, trebam uloviti svakoga tko se zaleti prema provaliji, hoću reći, ako netko trči ne gledajući kamo ide, ja trebam iskrsnuti odnekud i uloviti ga. To je sve što bih trebao raditi čitavog dana. Da budem takav neki lovac u žitu.” Za suce dvojbe nije bilo. Odrezali su zatvorsku kaznu u rasponu od 20 godina do doživotne, što bi američkim pravnim rječnikom glasilo “20 years to life”.
Mnogo kasnije, na 25-godišnjicu zločina, britanski Channel 4 objavio je dokumentarac s ekskluzivnim snimkama Chapmanovih izjava danih policiji netom nakon ubojstva “lažnog Lennona”. Evo što je manijak rekao.
“Krenulo je poput vlaka kojeg je nemoguće zaustaviti”, priznao je pa se prisjetio kako je “The Beatlea” zaskočio hladne zimske noći u 22.50 sati kad se ovaj vraćao kući iz glazbenog studija na Manhattanu, zajedno sa suprugom Yoko Ono. “Nakon što se limuzina zaustavila ispred kuće, mali glasovi u glavi su mi govorili: Učini to! Učini to! Učini to! Tada sam izvukao pištolj i pucao mu u leđa, pet puta”, kazao je mirno, žmirkajući očima u policijsku kameru.
Osoba bez osobnosti
No, otkud sumanuta ideja da ubije Lennona? “Sve je počelo dok sam u svom stanu sjedio na podu i gledao u ploču “Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band”. Gledao sam u uspješnog čovjeka koji je imao svijet na dlanu, a ja nisam bio dio tog svijeta. Bio sam osoba bez osobnosti i u meni se nešto slomilo”, ispovijedao se Chapman.
“Kad je Lennon izašao iz auta i prošao ulazna vrata stambenog kompleksa, dozvao sam ga: “Gospodine Lennon!” Blago se okrenuo na svoju desnu stranu, gdje sam stajao i tada sam zapucao. Potrčao je ka ulazu u zgradu i tu pao.” Svjedok zločina, kasnije će se ispostaviti, bio je vratar Jose Perdamo. Prethodno je čak i čavrljao sa Chapmanom, dok je ovaj čekao svoju žrtvu. Nakon što su pucnji proparali noć, odmah je prišao ubojici i upitao ga: “Znaš li što si učinio?” “Aha”, odgovorio je, “upravo sam ubio Johna Lennona”. Momak je potom u ruke uzeo Salingerovog “Lovca u žitu” i počeo čitati, mirno čekajući policiju. Dalje znamo.
I tko zna bi li John Lennon ikada pronašao svoj mir makar na onome svijetu da 2006. godine svjetlo dana nije ugledao novi dokumentarac, “USA vs. John Lennon”, čijoj je autentičnosti pridonijela činjenica da je u produkciji sudjelovala i sama Yoko Ono. Ovaj film donosi tezu da je Lennon za života, kao politički i mirovni aktivist još od početka 70-ih otkako je ustao protiv rata u Vijetnamu, predstavljao prijetnju američkoj administraciji.
Posljednje desetljeće života, stoga, bio je pod budnom paskom FBI-evih agenata, a spis s njegovim imenom u birou sadržavao je čak tristotinjak stranica, gdje je označen kao radikalno orijentiran, dok agenti na široko razglabaju i o zajedničkim golišavim fotografirajama s Yoko Ono.
Njegove pjesme u post-beatles fazi, uostalom, bile su antiratne himne, glas protiv američke administracije, a zajedno s drugim glazbenicima planirao je održati i više koncerata protiv 37. predsjednika SAD Richarda Nixona. U to vrijeme, ranih sedamdesetih, Lennon započinje dugotrajnu i tešku borbu s američkim imigracijskim uredom koji mu odbija dati zelenu kartu zbog osude za posjedovanja marihuane iz 1968. godine. Karizmatičnom glazbeniku koji se nije libio javno podržati američke radikale, Bijela kuća umjesto zelene šalje šup-kartu za izgon iz Sjedinjenih Država u roku od 30 dana, što Lennon nije imao u planu.
Spor s vlastima u Washingtonu bio je, naime, problem i za Yoko Ono, koja je morala ostati u SAD-u zbog kćeri Kyoko iz braka s Anthonyjem Coxom. Nakon sudske parnice, koja je trajala godinama, sudac je svoju odluku da dopusti Lennonu boravak u SAD obrazložio riječima: “Njegova borba da ostane ovdje dokaz je njegove vjere u Američki san.”
Snage koje su pokušavale neutralizirati Lennona izgubile su moć u studenom 1976., ali su iznenada ojačale 1980. paralelno sa sukobima po Srednjoj Americi i prvim aferama u odnosima s Iranom. “Morate imati na umu da John Lennon nije bio Britney Spears. On nije bio samo običan pjevač. Imao je neku posebnu snagu i više utjecaja od bilo kojeg glazbenika u to doba”, nedavno će priznati Gordon Liddy, suradnik Nixonove administracije.
Zanimljivo, Lennon će kasnije izjaviti da je pratnju osjećao na svakom koraku: “Nisu ni pokušavali sakriti da me prate, željeli su da ih vidim. Ako mi se nešto dogodi, to sigurno neće biti slučajno.”
Trening za plaćene killere
I dogodilo se. Društveni kroničari skloni tezi da Mark Champan nije bio tek ”poludjeli obožavatelj” tvrde da je riječ o čovjeku koji nikada nije posjedovao niti jednu ploču Beatlesa ili Johna Lennona. I tako sve do 1980. i albuma “Double Fantasy” kojeg je držao pod miškom iščekujući Lennona pred zgradom u New Yorku.
Taj momak nije bio usamljeni pojedinac: vodio je posve običan, dosadnjikavi život sve do dana kada je odlučio iznenada otputovati za Bejrut. Te 1975. priključio se projektu “World Vision” u Latinskoj Americi gdje se pod krinkom humanitarnih udruga regrutiralo izbjeglice i treniralo ih za plaćene killere. Takve tipove, proizišle iz spomenutih kampova, smatraju tzv. Mandžurijskim kandidatima, ljudima koji su sustavnim pranjem mozga postali egzekutori koje je moguće kontrolirati.
Pristaše teorije da je Lennonov ubojica bio Mandžurijski kandidat koji je atentat izvršio prema nalogu američke administracije podsjećaju da je staklo u predvorju zgrade bilo razbijeno, iako Chapman nije u njega pucao, što sugerira da je postao još jedan ubojica. Nadalje, obdukcijom je utvrđeno da su četiri metka pogodila lijevi dio tijela Johna Lennona, dok je prema izvještajima Chapman stajao s desne strane. Također, čuvar zgrade te večeri nije se držao uobičajenih mjera sigurnosti te je Chapmana pustio bliže glazbeniku nego što je to inače bio slučaj.
Tezu je podebljao i detektiv iz New Yorka, Arthur O’Connor, koji je od početka radio na slučaju ubojstva Johna Lennona: “Zaključak da je Chapman ubio Lennona kako bi postao slavan je nelogičan. Atentator uopće nije želio razgovarati s medijima nakon događaja. Vidio sam ga nakon ubojstva i smatram da je moguće da je iskorišten. Intenzivno sam ga promatrao i izgledao je kao da je bio programiran.”
Kako bilo, Chapman guli u Attici, postao je preporođeni evangelist te odbija bilo kakvu terapiju, tvrdeći da su ga izliječili njegovi kršćanski stavovi. Prvu priliku za izlazak na slobodu dobio je nakon 20 godina, no njegova molba za pomilovanjem ekspresno je odbijena. Pa tako još šest puta.
>>Nova kolekcija Johna Lennona - bio i ostao među najvećima
Nedoknadiv gubitak čovjeka, koji je svojim kompozicijama, pjesmama oplemenjivao svijet.Njegovo ubistvo, po ovome članku je misterija, koja se sudeči po svemu, ostati zavijena velom tajne.No tajne neče ostati njegova djela , koja nas i danas nadahnjuju,sa mnogo ljubavi u vjeruu i nadu za sretniju budučnost.Hala ti dragi J.Lennone, sve govri tvoja divna muzika, koja nam ovaj tuboran život čini podnošljivijim!!!