Marko Perković Thompson u subotu je, umjesto u Mariboru, u kojem je trebao nastupiti, bio u Splitu, a zabrana njegova koncerta i dalje je goruća politička tema s obje strane granice. Reagirali su hrvatski premijer i predsjednica te se zabranjeni koncert prometnuo u još jednu prijepornu točku u odnosima između Slovenije i Hrvatske, ali je i podijelio slovensku političku scenu.
Jeste li zadovoljni reakcijama hrvatskog državnog vrha i mislite li da će to promijeniti situaciju, odnosno oslabiti pritiske koji se pojavljuju za vaših nastupa?
Zadovoljan sam njihovom reakcijom. Očekujem od političkih institucija svoje države da će reagirati i učiniti sve kako bi zaštitili mene i moje suradnike koji žele raditi u EU. Naravno, u skladu sa svojim ovlastima i pozicijom koju zauzimaju u društvu kada problem eskalira do te mjere, kao što je ovaj slučaj, i to postane problem koji nije više samo moj nego je napadnuta i velika grupa hrvatskih građana i vrijednosti koje oni poštuju. Nije važno hoće li promijeniti situaciju i oslabiti pritiske ili ne jer taj jugokomunistički ološ neće nikada prestati napadati vrijednosti hrvatskog naroda i hrvatske države, pa tako ni one koji o tim vrijednostima progovaraju, koji te vrijednosti žive i slave. Ali važna je reakcija i državnog vrha jer oni su državni vrh države nastale upravo na tim vrijednostima.
Vaši obožavatelji na fan stranici, kojih je 230.000, postavili su provokativno pitanje premijeru i predsjednici jeste li vi fašist, a oni huligani. Mislite li da je i to ponukalo državni vrh da se oglasi?
Da, pročitao sam reakciju mojih fanova i zahvaljujem im na potpori, i razumijem njihovu revoltiranost. Ja mislim da je ovoga svima dosta i prevršilo je svaku mjeru. Vjerujem da je državni vrh reagirao videći i procjenjujući da problemi oko mojih nastupa koji izazivaju te, po mom mišljenju, antihrvatske skupine, eskaliraju i nisu više problem pojedinca ili jednog koncerta, već postaju problem ljudskih prava, politički problem, pravni, itd. I imaju velik odjek u javnosti, pa je sasvim razumljivo da reagiraju. U posljednjih desetak, petnaest godina imali smo, na žalost, takve garniture na vlasti koje su ili direktno štetile ili podvijale rep i šutjele pa od njih nismo niti očekivali niti tražili nekakvu reakciju. Sjetimo se samo Stjepana Mesića, Ive Josipovića, Vesne Pusić, koji su trčali po svijetu i optuživali hrvatsku za razne gadosti poput agresije na BiH, “ustaške zmije” i slično. Kada je svako domoljublje prikazivano kao nešto negativno, nacionalističko (u negativnom smislu), fašističko i sl.
Otkazivanje vašeg koncerta postalo je politički slučaj i u Sloveniji.
Nisam ja izazvao, kako vi kažete, “politički slučaj”, nego su ga izazvali oni koji su donijeli odluku o zabrani koncerta. Naravno da je odluka politička, a potaknuta je od već spomenutih jugokomunističkih, antihrvatskih i antislovenskih skupina, ali je iznenađujuća slabost demokratskih snaga u Sloveniji.
Nevjerojatna je činjenica da jedna europska država, pritom članica NATO-a, ne može osigurati jedan koncert, a trebala bi osigurati stotine kilometara schengenske granice u jeku migrantske krize i drugih burnih politički zbivanja u svijetu. Ako mi dopuste, ja to mogu sa svojim prijateljima osigurati.
Vjerujete li da bi se Slovenci mogli predomisliti, tu je mogućnost najavio Janez Janša?
Vjerujem u demokratske, domoljubne snage u Sloveniji i njihovu konačnu pobjedu, a time i održavanje koncerta. Razumijem probleme koje imaju s ljevičarskim, jugokomunističkim snagama u Sloveniji jer i mi u Hrvatskoj imamo istih problema i ta je borba dugotrajan proces koji svi moramo proći.
Kako je sve to teklo, od poziva organizatora da održite svoj prvi koncert u Sloveniji, preko rasprodanih ulaznica do zabrane?
Dobio sam poziv glazbene agencije iz Slovenije za gostovanje u Mariboru i pristao sam. Moj je menadžment s njima potpisao ugovor i sve je bilo u redu. Istinski mi je bilo drago što je i u Sloveniji postojao velik interes za moju glazbu i da je mariborska dvorana vrlo brzo rasprodana. Sve mi je tada mirisalo na nešto lijepo i dobro. Nekoliko dana prije MUP Slovenije odjednom je otkaza koncert i dignuo frku tvrdeći da se koncert mora otkazati zbog sigurnosti jer ne mogu zaštititi svoje građane, kako oni kažu, od hrvatskih fašista i huligana. Pokrenuli su medijsku hajku te tvrdili da su ulaznice rasprodane u drugim državama, a kad je riječ o ulaznicama, točno je da su sve prodane u Sloveniji, osim 18 karata koje su prodane izvan Slovenije. Smatram da je vrhunac njihova licemjerja bilo to što su odlučili zabraniti koncert nekoliko dana prije njegova održavanja. Da su kojim slučajem odmah rekli da mi ne dopuštaju, bilo bih to od njih korektnije, ali su čekali do zadnjeg momenta i vjerujem da su to namjerno napravili.
Jeste li slutili da bi moglo tako završiti i kako se osjećate zbog svega što se dogodilo?
Nisam mogao slutiti da će politika jedne države otvoreno braniti nekome da radi te braniti dolazak na koncert. Ja sam imao problema s tim marginalnim skupinama po svijetu, ali one su se služile nekakvim trikovima, kao na primjer pritiscima na vlasnike dvorana, da nam otkažu dvoranu ili na policiju nagovješćujući nerede i slično. Ali to smo rješavali odlazeći u druge dvorane. Europske policije više ne nasjedaju na takve objede. Naprotiv, po većini europskih zemalja u kojima nastupamo moji koncerti su višestruko praćeni i svi imaju samo riječi hvale za kulturno i dostojanstveno ponašanje moje publike.
Ovo je prvi put da politika jedne države izriče klasičnu zabranu koncerta. Moje su pjesme objavljene, tekstovi prevedeni na više svjetskih jezika i tražim da ovi koji su zabranili koncert meni, slovenskoj i hrvatskoj javnosti pokažu koji to moj stih potiče nesnošljivost, širi mržnju, veliča fašizam, nacizam ili bilo što od onoga što mi stavljaju na teret.
Što se tiče mojih osjećaja, osjećam gorčinu zbog licemjerja i načina na koji su to izveli, ali ja sam navikao na borbu za svoje stavove, za svoj svjetonazor. To već traje godinama i na to sam spreman. Međutim, u iznošenju svojih stavova kroz glazbu ja to radim vrlo otvoreno i s ponosom, a ne služim se podvalama i lažima kao ovaj jugokomunistički ološ.
Hoćete li komentirati što je u Mariboru nastupao Bora Čorba, deklarirani četnik, a iste večeri u Ljubljani pjeva Ceca, udovica ratnog zločinca Željka Ražnjatovića Arkana?
Oni me ne zanimaju, niti što rade niti gdje nastupaju. Ako mislite da sam ja ogorčen time što oni mogu, a ja ne, nisam. Oni imaju svoj svijet, ja imam svoj svijet i ne volim kada me s nekim uspoređuju jer je to za mene često i uvreda. Iako se u ovom slučaju mogu lako uočiti čudni kriteriji slovenskih vlasti kod dodjele dozvole za rad.
Prije tri tjedna otkazan vam je koncert u Austriji, zašto je ovaj mariborski prelio čašu?
Austrijski koncert nije otkazala policija, već je više puta naglasila da se, što se tiče njih, koncert može održati jer ja nisam zabranjen, nema ničeg spornog u vezi s mojim nastupima te da su dobro upućeni u tu problematiku, da su obavili više razgovora sa svojim kolegama iz Njemačke i Austrije koji su im potvrdili da na mojim koncertima nema nikakvih incidenata niti nikakvih neprimjerenih pojava. To nije zabrana kao ova u Sloveniji, već je samovoljna odluka gradonačelnika da nam otkaže dvoranu kojom upravlja grad, a sve to objašnjavajući pritiscima koji su na njega napravile pojedine udruge. Dakle, riječ je o već viđenom modelu.
Prije nekoliko godina zabranili su vam nastup i u Hrvatskoj, niste smjeli pjevati u Puli.
Ni to nije bila klasična zabrana, već korištenje političke moći da se ne izda dopuštenje za održavanje moga koncerta u pulskoj Areni kojom, kao i gradom, upravlja ljevičarska garnitura. Ja inače nastupam po cijeloj Istri i ne znam kako bi mi netko mogao zabraniti nastup u Hrvatskoj.
Jeste li ikada u karijeru dugoj 25 godina doživjeli da vam je neka pjesma zabranjena, odnosno da ste kažnjeni zbog stihova?
Nikada u mojoj karijeri nitko i nigdje nije zabranio ni jednu moju pjesmu niti me kaznio. Jedino mi je šibenska policija napisala prijavu nakon pjevanja pjesme “Bojna Čavoglave” na proslavi Dana pobjede u Kninu, i to je još uvijek na sudu.
Što mislite, zbog čega vas prati stigma, slovenski mediji spominju “neoustaški ekstremizam”, iako ste se više puta u intervjuima ograđivali od ustaštva, fašizma i bilo kakvog ekstremizma?
To je jasno. Riječ je o sukobu dvaju različitih svjetonazora, mene i onih koji me slušaju i prate te, s druge strane, onih koji nas napadaju, a to su već spomenuti jugokomunistički ostaci te razne anacionalne i slične skupine kojih ima u svim sferama političkog i društvenog života. Naravno da ne mogu otvoreno napasti domoljublje, kršćanski svjetonazor, obiteljske vrijednosti jer su to vrijednosti na kojima je sazdana ljudska, poglavito zapadna, civilizacija pa ih onda moraju proglasiti fašizmom, nacizmom i svim onim što je općenito neprihvatljivo. O tome sam pisao u nekim svojim pjesmama, na primjer, “...domoljublje prozvali fašizam, tako brane njihov komunizam.”
Pozivali ste svoje obožavatelje da na koncerte ne donose znakovlje bilo čije vojske, osim pobjedničke hrvatske vojske iz Domovinskog rata. Jeste li ih uvjerili da ustaške kape nisu dobrodošle?
Ja odgovaram isključivo za svoje postupke i ono što se događa na pozornici, a svi drugi znaju što je njihova zadaća, kako organizator tako policija i drugi. Najprije, tih ustaških kapa na mojim koncertima uopće nema. Ako ih je i bilo, radi se o izuzetno rijetkoj pojavi, inače po mome sudu, najčešće o raznim provokatorima. Kada sam pozivao da nose znakovlje pobjedničke vojske iz Domovinskog rata, time sam želio poručiti tim mladim ljudima da je moderna Hrvatska država nastala na vrijednostima Domovinskog rata, ne umanjujući sve druge, kroz tisuću godina, koji su se borili i ginuli za njezinu nezavisnost. Ali volja hrvatskog naroda i pobjeda u Domovinskom ratu su njen temelj i, ako žele izraziti svoje domoljublje, neka s ponosom nose to znakovlje i time izraze svoj stav i odaju počast pobjedničkoj generaciji.
Napunili ste stadione na Poljudu i Maksimiru, na Dan pobjede vaš koncert u Čavoglave zna privući i više od 100.000 ljudi. Je li ikada na njima bilo većih nereda?
To je najveći apsurd. Toliki broj ljudi na tim koncertima koje ste spomenuli, a i mnogim drugim, a ni jedan ozbiljan incident. To je na neki način fenomen i to govori puno o mojoj publici. Usporedite to s drugim masovnim okupljanjima. I nakon svih tih činjenica i brojki nas optužuju za nekakve možebitne nerede.
Po izboru navijača vaša pjesma “Lijepa li si” bila je navijačka pjesma koja se izvodila na francuskim stadionima prije naših utakmica na Euru prošle godine i izabrana je s 80% glasova. Čini se da zabrane ne utječu na vašu popularnost?
Zabrane nikada nisu dobre, često su kontraproduktivne. Pjesma koju narod prepozna i zavoli uvijek će naći načina doprijeti do slušatelja bez obzira na zabrane. Takav način podizanja moje popularnosti meni ne odgovara i nisam sretan zbog toga.
Omiljeni ste među braniteljskom populacijom, s kojom političari vrlo teško pronalaze zajednički jezik. Može li to biti razlog zbog kojega vas na neki način šikaniraju?
Istina je, ja imam puno prijatelja među braniteljima, ali želim naglasiti da se velik broj branitelja danas aktivno bavi politikom, pa ta konstatacija o nerazumijevanju političara i branitelja nije potpuno točna. Mene šikaniraju zbog stavova koje zastupam i iznosim u svojim pjesmama.
Kakvo je po vašem mišljenju stanje na hrvatskoj glazbenoj sceni. Ima li kvalitetnih domaćih izvođača i dobivaju li prave prilike?
Naravno da ima, a za prilike se mora svatko izboriti u postojećim okolnostima.
Kako objašnjavate popularnost cajki u Hrvatskoj?
Neshvatljiva mi je ta pojava i apsolutno mi je neprihvatljiva. Ali kao ni itko drugi, ne mogu dati razumno objašnjenje za tu pojavu.
Rijetko nastupate i u Hrvatskoj, a u medijima vas gotovo i nema. Zašto?
Nije točno da rijetko nastupam u Hrvatskoj. Moje turneje sadrže otprilike od sto do sto pedeset koncerata. U medijima izlazim kad imam nešto što može biti interesantno široj javnosti. Neki mediji namjerno ne prate moj rad jer su upravo oni među najjačim uporištima onih koji me napadaju.
Zašto ste za život odabrali Split?
To je najbliži veći grad mjestu u kojem sam rođen. O njegovoj ljepoti i mediteranskoj klimi koja je izvanredna za život i odrastanje djece ne treba ni govoriti. Dodatni su razlozi da većina moje rodbine i prijatelja živi u Splitu. To je više nego dovoljno da odaberem Split.
Imate veliku obitelj, suprugu i petero djece i živite poprilično povučeno. S obzirom na vašu popularnost, kako vam to uspijeva?
Popularnost ne utječe posebno na moj obiteljski život. Za obitelj sam se opredijelio i ona je upotpunila moj život. Svakom čovjeku je Bog dao slobodu i pravo izbora i čovjek može sam odlučiti. Živimo u izazovnim vremenima i svijetovni utjecaj na ljude je velik, a život čovjeka pretvoren je u borbu za dostojanstvo, slobodu, egzistenciju. Manipulacijom i licemjerjem je svijet preplavljen, a kršćanske vrijednosti i obitelj su na posebnom udaru i to je borba kroz koju danas svaki čovjek prolazi ako te vrijednosti želi i živjeti. Smatram da je svakom čovjeku važno pronaći svoj smisao života, ja sam ga pronašao u svojoj obiteljskoj ljubavi, Božjoj ljubavi i pronašao sam ga radeći ono što volim a to je glazba kroz koju nastojim njegovati svoj svjetonazor i to je ono za što svoj život želim potrošiti.
Jedan od svojih najvećih hitova “Samo je ljubav tajna dvaju svjetova”, za koji ste dobili Porina, posvetili ste supruzi Sandri. Dakle, možemo li zaključiti da ste emotivac koji ruši stereotipe o tvrdim muškarcima Dalmatinske zagore?
Jesam li ja emotivac ,i kako vi kažete, “tvrd”, to vi sami procijenite, haha. Biti emotivan je vrlina. Zamislite čovjeka bez emocije ili zamislite pjesmu bez emocije. To su samo stereotipi o muškarcima Dalmatinske zagore. Oni su isti kao i svi drugi. To su moji ljudi i jednostavno, ja ih volim.
Gledao sam Bujicu u petak , pa u toj emisiji je bio prikazan neki koncert ili skup tzv. antifašista u Sloveniji zapravo okorjelih jugokomunista i kao gosti su tamo bili i slovenska premijerka koja je pjevala komunističke pjesme, i njihov predsjednik i pola vlade , što se sve na tom skupu koji je otvoreno slavio komunizam pjevalo i govorilo najbolje pogledajte na snimki , to je svakako užasavajuće , pa kada se vidi na tom primjeru kakvi ljudi vode Sloveniju onda zabrana koncerta Thompsonu nimalo ne čudi .