Kao djetetu urezala mi se u pamćenje epizoda nekog stranog dokumentarca o životinjama koja je pokazivala kako domorodac u pustinji Kalahari lovi majmuna babuna, koji ga onda odvede do izvora vode.
Čovjek prvo izdubi u deblu rupu veličine babunove šake. Ubaci u nju neke majmunu primamljive bobice i udalji se. Babun sve to gleda iz daljine, nepovjerljiv je, čeka, ali nakon nekog vremena pohlepa nadjača oprez i dotrči do debla. Uvuče ruku u rupu i zgrabi punu šaku bobica. No stisnuta ruka puna bobica postaje prevelika da bi je mogao izvući iz rupe. Trza ruku i skviči tako “samozarobljen”, ali mu ne pada na pamet da ispusti bobice, izvuče praznu ruku i spasi se, nego i dalje drži plijen i neuspješno trza. Lovac došeta, stavi majmunu omču oko vrata, lupi ga po ruci i odvuče zarobljenika.
Na to me podsjeća HDZ-ova saga s MOL-om koja je započela još u Sanaderovo vrijeme. Nakon potresa koji je izazvala njezina zadnja epizoda, odjednom nitko ne zna ono što bi trebao znati, a svi odnekud znaju ono što ne bi trebali znati, odnosno što nisu mogli saznati legalnim putem.
Ana Karamarko kaže kako zna tko joj je otuđio dokumente, Darinko Kosor izjavljuje da su svi oni u politici znali za poslovanje Karamarkove supruge, Božo Petrov zna da će ishod arbitraže biti povoljan za Inu, tj. Hrvatsku, Mikulić zna podatke iz osobnog zdravstvenog kartona hrvatskog branitelja Mire Bulja, a Bulj sugerira kako zna za neke Mikulićeve makinacije s rudarskim koncesijama. Kao šlag na kraju, Silvano Hrelja “dobiva u kaslić” dokument koji potvrđuje vjerodostojnost “dokumentacije koja je u opticaju”. No, dok dokumenti i “znanje” cure na sve strane, ostaje nejasno zašto, kad već neke stvari znaju, nitko ne želi nešto i poduzeti, npr. prijaviti nadležnim organima? Mediji su prošlog tjedna prenijeli vijest, koja nije demantirana, da je Tomislav Karamarko čelništvu Most-a iznio tri glavna uvjeta za nastavak suradnje: odustajanje od arbitraže u slučaju Ina – MOL te da HDZ dobije poziciju ravnatelja policije i šefa PNUSKOK-a. Božo Petrov, upitan za to, izjavio je da neće pristajati ni na kakve ultimatume. Ostao je nakon toga visjeti u zraku zaključak da je vodstvu HDZ-a iz nekog razloga silno stalo da MOL ne izgubi arbitražu.
Već ranije Most je problematizirao svjedočenje MOL-ova konzultanta i Karamarkova prijatelja Josipa Petrovića u arbitražnom postupku Ina – MOL u Londonu. Tim povodom Petrov je izjavio: “Mislio sam na određene ljude koji se javno hvale kako su u dobrim odnosima s određenim ljudima koji su danas u Vladi. Mogu otvoreno reći, to je gospodin Petrović. On je javno na suđenju Sanaderu rekao da je on konzultant MOL-a. Dakle, radi za drugu državnu stranu tvrtku, ne radi za interese hrvatske tvrtke. I onda se on javno hvali kako je dobar s Karamarkom. Jako su mi to čudne stvari. Ovim putem bih pozvao gospodina Karamarka da se ogradi od toga.” Sad je u javnost iscurilo kako je Petrović preko svoje firme Peritus pune dvije godine plaćao savjetovanje tvrtki Drimia u vlasništvu Ane Karamarko, supruge prvog potpredsjednika Vlade. Ugovor je prestao vrijediti malo prije nego što je Karamarko stupio na funkciju, ali je li time prestala i interesna veza? Mantra dana je “jasno razdvajanje poslovnog i privatnog”. Izrekao ju je Karamarko (“uvijek je povlačio jasnu crtu između poslovnog i privatnog”), njegova supruga te Andrija Mikulić: “Gospodin Karamarko je kroz svoj životni vijek uvijek dobro znao odvojiti privatno od poslovnog.” No, kada bi se privatno od poslovnog moglo tako lako odvojiti, ne bi ni bilo potrebe za postojanjem pravilnika i povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa. Od Petrova javnost očekuje da jasno potvrdi ili opovrgne da je Karamarko kao uvjet daljnje suradnje postavio obustavljanje arbitraže, a o potencijalnom Karamarkovu sukobu interesa pravorijek će izreći nadležno Povjerenstvo.
Njegova predsjednica, Dalija Orešković, izjavila je da će Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa, kada dobije zahtjev, u roku od 15 dana donijeti odluku o eventualnom pokretanju postupka. U upućivanju zahtjeva vodila se mrtva trka između samog Karamarka, koji je najavio da će osobno od Povjerenstva zatražiti da “detaljno istraži ovaj slučaj i o tome izvijesti javnost”, i SDP-ove uzdanice Bojana Glavaševića, koji je pokazao uzornu drugarsku budnost i javno se pohvalio da je prijavio Karamarka Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa.
Dok se čeka odluka Povjerenstva, već se može utvrditi da je način na koji su se Karamarkovi do sada “vadili” bio neprihvatljiv, prije svega sramotni napad na zastupnika Most-a Miru Bulja koji je među prvima komentirao vijest o objavi dokumenta koji pokazuju da je Josip Petrović, lobist MOL-a, za usluge praćenja energetskog tržišta tijekom dvije godine platio pola milijuna kuna supruzi Tomislava Karamarka.
“Pozivam Povjerenstvo za sprečavanje sukoba interesa da provjere premijera, potpredsjednike Vlade Karamarka i Petrova, ministre gospodarstva i poduzetništva i sve ostale ministre, zastupnike, ako imaju nekakvu suradnju s MOL-ovim konzultantima ili MOL-om. Ne možete biti u Vladi i Saboru, a biti konzultant tvrtke koja otuđuje našu Inu”, izjavio je Bulj. Nedugo nakon toga preko TV kamera član Predsjedništva HDZ-a Andrija Mikulić poručio je Bulju kako on “kao predvodnik napada na šefa HDZ-a Tomislava Karamarka i njegovu obitelj” nije osoba koja bi to trebala raditi jer “ima mrlje”. Napao je Bulja ad hominem, prvo, da je unovčio stan koji je dobio kao branitelj, a zatim je iznio podatke o njegovu zdravstvenom stanju i invalidnosti.b Bulj na to odgovara: “Mikulić je zadnja osoba koja me ima pravo prozivati, a to što radi je dno dna! Udbaškim je metodama došao do moje medicinske dokumentacije koje se ja ne stidim. Sinjani znaju tko sam ja! A što je radio Andrija Mikulić dok sam ja branio Hrvatsku? Radio je kao inspektor za rudarske koncesije, no i o tome bi se moglo štošta reći.” Vrlo je vjerojatno da je Mikulić prekršio Zakon o zaštiti prava pacijenata i Zakon o zaštiti osobnih podataka jer pravo na uvid u medicinsku dokumentaciju i dijagnoze neke osobe ima samo njen liječnik, a koliko znamo, Andrija Mikulić nije osobni liječnik Mire Bulja, već samo njegov koalicijski partner. Ispada da je normalno da više zna Mikulić o povijesti Buljeva zdravlja nego neki muž o ženinu poslovanju. Nije mi poznato da su u povijesti parlamentarizma dva partnera u vlasti toliko javno gadili jedan drugog, a opet ostajala zajedno. Nakon ovakvih niskih udaraca, nastavak suradnje postaje kompromitirajući i za Most i za HDZ.
Očekivano, SDP je u Saboru odmah zatražio Karamarkovu ostavku. Zanimljivo je da su neki manji igrači s desnog spektra nanjušili krv i kao da već zauzimaju pozicije za posthadezeovsko pozicioniranje. Predsjednik HSP-a Danijel Srb izjavio je kako taj slučaj “daje odgovore i na pitanje zašto Tomislav Karamarko jako želi i bori se svim silama da pod svoju kontrolu stavi USKOK i policiju. Također nam daje odgovor na pitanje zašto želi izlazak iz arbitražnog postupka Ina – MOL.” I inzistira na njegovoj političkoj odgovornosti. Most-u, ako želi zadržati minimum vjerodostojnosti, ostaje malo izbora – može još samo pričekati očitovanje nadležnog povjerenstva i, ako ono potvrdi sukob interesa, povući radikalan potez – uvjetovati ostanak u Vladi Karamarkovom ostavkom. Koji su onda mogući scenariji? Karamarko odbije, slijedi definitivni prekid s Most-om i grozničava potraga za 76 ruku u Saboru. Potencijalnim novim HDZ-ovim partnerima je riskantno ući u tu kombinaciju jer, ako se ne uspije sklopiti nova većina, pokopali su vlastitu političku budućnost, tj. šanse na prijevremenim izborima. Prvi stoga trguju oni koji političke budućnosti već ionako nemaju, ili zbog dobi ili jer su već jednom prebjegli i kompromitirali se. Ako nakon raskida Karamarko nekim čudom uspije bez Most-a sklopiti većinu, Most časno odlazi u oporbu i ostaje politički na životu za sljedeće izbore, najvjerojatnije prijevremene. Druga solucija je da Karamarko izađe iz vlade, a HDZ ostane u njoj, no ta je varijanta moguća samo kao posljedica puča unutar stranke. Jer nakon ove afere sve je jasnije da na eventualnim prijevremenim izborima HDZ nema nikakve šanse ostvariti bolji rezultat nego prije pola godine, dakle mogu se pozdraviti sa svojim kolačem u vlasti. Ovako, bolji im je vrabac u ruci. U toj varijanti Most je opet na dobitku, Oreškovićeva Vlada nastavlja dalje, Most je ispao moralan i dosljedan, HDZ oslabljen.Najgora solucija za Most je prijeći preko ovoga kao da se ništa nije dogodilo. Rejting im je u stalnom padu, lijeve prosvjedne glasove su izgubili odlukom da koaliraju s HDZ-om, a ostale nekadašnje simpatizere bi nastavili gubiti ostajući na vlasti s ljudima koje njihovi zastupnici prozivaju za veleizdaju. U sljedećih nekoliko dana Most odlučuje o svojoj političkog budućnosti, ali i onoj cijele zemlje.
Most je zapravo jedva dočekao ovakvu galamu oko Karamarka kako bi se pažnja bar na tren maknula s njihovih "reformi" kojih zapravno ni nemaju, osim politike prekrajanja granica županija i brojanja zvjezdica na hotelima državnih dužnosnika. Ovo je situacija kojuu i Karamarko i HDZ moraju istjerati na čistac, radi sebe i radi javnosti. Ne smiju se ponašati kao Milanović u slučaju sa svojim bratom, nego pokazati da su iznad njega. Jedino na taj način mogu zadržati povjerenje javnosti i Mosta.