Quod licet Iovi, non licet bovi. Ili u prijevodu: Što je dopušteno Jupiteru, nije dopušteno volu. Stara je to latinska izreka koja je savršeno primjenjiva na više nego licemjernu situaciju koja je zavladala na hrvatskoj političkoj sceni nakon izjava Antonija Tajanija, šefa Europskog parlamenta. Šef Europskog parlamenta odgođeni je bijes hrvatske političke elite izazvao rečenicama koje je izgovorio na Danima sjećanja u Basovizzu.
– Živo Trst, živjela talijanska Istra, živjela talijanska Dalmacija, živjeli esuli, živjele vrijednosti naše domovine – ispalio je Tajani i ostao živ.
Njegovo revizionističko posezanje za Istrom i Dalmacijom, dijelovima Hrvatske koje je svojedobno Ante Pavelić Rimskim ugovorima 1941. benevolentno isporučio Benitu Mussoliniju i fašističkoj Italiji, naišlo je na žestoke osude hrvatskih političara. Ali tek nakon što su se o tome raspisali svi hrvatski mediji prozivajući Vladu zbog nereagiranja te tek nakon što je na Tajanijeve izjave žestokom osudom reagirala slovenska vlada.
Premijer Andrej Plenković, koji se još 2016. hvalio Tajanijevom potporom i prijateljstvom, kazao je:
– Moram priznati da od njega ovako nešto nisam očekivao, imali smo kvalitetan odnos. Koliko ga poznajem, a dobro ga poznajem, dosad nije bilo nikakvih indicija za ovakav stav.
Žešći od Plenkovića, vjerojatno zato što mu premijer radi o glavi, bio je drugi čovjek HDZ-a, Milijan Brkić, koji je Tajaniju poručio:
– Ne daj nam Bože talijanske brige za Dalmaciju i Istru, kao što su fašisti vodili brigu o Dalmaciji i Istri. Poručio bih mu da te ideje prodaje negdje drugdje. Ako mu to prolazi, neka to prodaje u Europskom parlamentu. U Hrvatskoj to neće proći. Ovo je hrvatska država, stvorena je u Domovinskom ratu, za nju se prolilo puno krvi. Hrvatski branitelji i hrvatski narod to neće dopustiti.
Dokaz upitnog suvereniteta
I upravo ta njegova izjava najveći je dokaz licemjernosti hrvatskih političara jer Istra i Dalmacija, za kojima u svojoj izjavi revizionistički poseže Tajani, pod okrilje hrvatske države nije vraćena u Domovinskom, već koncem Drugoga svjetskog rata. I nisu je vratili svi oni koji su za Hrvatsku prolijevali krv u Domovinskom ratu, već partizani Josipa Broza Tita, čije ime u Hrvatskoj pomalo dobiva status lorda Voldemorta. Odnosno onog čije se ime ne spominje. Tito je, bez sumnje bio kontroverzna politička ličnost, Jugoslavijom je vladao čeličnom šakom progoneći svoje političke neistomišljenike, zatvarajući ih pa i ubijajući. No s druge, svjetlije strane njegove ličnosti, ostaje činjenica da je predvodio partizanski pokret koji je zaslužan za oslobađanje bivše države od fašista, nacista i domaćih kvislinga.
To se u današnjoj hrvatskoj politici počesto zaboravlja, a na političkoj pa i intelektualnoj sceni poveći je broj onih koji ne smatraju da je hrvatski antifašizam zaslužan za današnje granice Hrvatske. Osporavatelji hrvatskog antifašizma već godinama rade na rehabilitaciji lika i djela Ante Pavelića, pa tako pojedini katolički svećenici za njega drže mise, nogometne zvijezde na stadionu predvode skandiranje “Za dom spremni”, a premijeru Plenkoviću treba više od godinu dana kako bi odlučio da ploči s natpisom “Za dom spremni” nije mjesto u Jasenovcu, ustaškom logoru u kojem su ubijeni deseci tisuća nevinih ljudi. Relativiziranje onog što se događalo u novijoj hrvatskoj povijesti odavno je postao gotovo nacionalni sport, pa zbog toga reakcije hrvatskih političara na Tajanijeve izjave doista zvuče – licemjerno.
Video - Premijer Plenković o Tajanijevim izjavama
Istina, na takvu revizionističku izjavu morali su reagirati, no načinom svoje reakcije hrvatska politička elita pokazuje da ima dvije politike: jednu prema van, u kojoj će se od prigode do prigode pozivati na postignuća antifašizma te isticati da je antifašizam utkan u hrvatski Ustav, a drugu za unutarnju primjenu, u kojoj će se svaki trag antifašizma zatirati, a Hrvatska će se uporno pokušati s pobjedničke prevesti na gubitničku stranu u Drugome svjetskom ratu. Zanimljiv je to fenomen koji je pokušao objasniti povjesničar Hrvoje Klasić.
– S jedne strane, odnos hrvatskih političara prema toj izjavi očekivan je jer toleriranje povijesnog revizionizma i ustaškog pokreta znači toleriranje onog što se događalo u NDH u odnosu prema Italiji. S druge strane, u posljednjih 30 godina u Hrvatskoj su notorne stvari učinjene nerazumljivima, počevši od onog što se događalo u Jasenovcu preko hrvatskog odnosa prema Italiji i Njemačkoj. Hrvatski političari sada su se našli pred zidom jer, ako NDH nazovu iskazom domoljublja, onda to nije u koliziji s izjavom talijanskog političara. A reakcija je premijera i cijele hrvatske vlasti zanimljiva. Pokušavam zamisliti da su Aleksandar Vučić ili Ivica Dačić govorili o srpskoj Glini ili srpskoj Lici. U tom slučaju, zanima me koliko bi srpska veleposlanica ostala u Hrvatskoj. Vjerojatno bi joj bila poslana i protestna nota, a moguće je i da bi bila protjerana. U slučaju Talijana neće se ništa dogoditi. To je možda licemjerno, no ja bih to prije nazvao slabošću koja pokazuje da je suverenitet Hrvatske vrlo upitan. I da Hrvatska ima “principe” kada su slabiji od nje u pitanju, no tih “principa” nema kada su posrijedi jači od nje – kaže Klasić.
Govoreći o relativizaciji novije hrvatske povijesti, Klasić je naveo primjer koji, kako kaže, stalno navodi studentima. A taj se primjer odnosi na pozdrav “Za dom spremni”(ZDS), koji mnogi, od nogometaša Joea Šimunića pa do predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, pokušavaju prikazati starim hrvatskim pozdravom.
Zbunjujući odnos
– Godinama studentima govorim da, kada netko u Splitu, Zadru ili Dalmaciji viče “Za dom spremni”, da je to protuhrvatski. Izvikivati pozdrave države u ime koje smo se morali odreći Dalmacije, jest protuhrvatski. Sve što se danas u našem društvu događa posljedica je onoga kroz što smo prošli u posljednjih 30 godina. I za to je, što sam više puta rekao, glavni krivac prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman. Kao partizan i antifašist, nije smio dopustiti da se sve ovo razbukta kako se razbuktalo pa mi danas žanjemo nedosljednosti koje smo posijali prije 30 godina – kaže Klasić.
Objašnjava da današnje hrvatsko društvo ima zbunjujući odnos i prema fašizmu i prema antifašizmu. Klasić ono što se u hrvatskom društvu događa plastično naziva fašizmom bez fige u džepu i antifašizmom s figom u džepu.
– U teoriji sve to dobro izgleda jer je antifašizam utkan u hrvatski Ustav, a u praksi je porušeno 3000 spomenika iz NOB-a, ulice dobivaju imena po ustaškim doglavnicima, službeni ustaški pozdrav pokušava se prikazati kao stari hrvatski pozdrav, a pojedini intelektualci i političari te Katolička crkva relativiziraju i ustaštvo i holokaust kao i sve ono što se događalo u vrijeme NDH – kaže Klasić. S druge strane, on smatra i da je proces relativizacije novije hrvatske povijesti zaustavljen jer se lik i djelo Ante Pavelića slavi u javnom prostoru, a nove generacije su sve zbunjenije.
– Ako vi djeci u školi objašnjavate da su rasni zakoni zlo, da je NDH bila zlo te da su ustaše zlo, a onda vas dijete pita: “Ako je sve to zlo, zašto onda živim u Ulici Mile Budaka?”, kako da vi tom djetetu išta odgovorite ili mu išta objasnite – plastično situaciju s hrvatskim revizionizmom opisuje Klasić.
Njegov kolega po struci Dragan Markovina reakciju hrvatske političke scene na Tajanijevu izjavu smatra – zabavnom.
– Zabavna mi je reakcija Vlade, HDZ-a, predsjednice, Milijana Brkića... na revizionističke izjave Tajanija. Jer tu, po mojem mišljenju, postoje tri problema. Prvi je što su Tajani i HDZ dio iste grupacije u Europskom parlamentu jer i on i oni pripadaju pučanima. Drugi je problem što je Tajanijeva izjava o talijanskoj Istri i Dalmaciji čisti revizionizam, kakav inače prakticira i desnica u Hrvatskoj. I treći je problem što je Tajani prijatelj premijera Plenkovića – kaže Markovina.
S obzirom na sve što se već godinama događa u hrvatskom društvu, reakcija je hrvatske Vlade na Tajanijevu izjavu, smatra Markovina, besmislena.
– Vlada koja mjesecima nije mogla odlučiti o tome hoće li maknuti ploču s natpisom “ Za dom spremni” iz Jasenovca sada s moralnom nadutošću govori o nedopustivom ponašanju koje dolazi s talijanske strane. Meni je to ne samo smiješno već i pomalo histerično. No ovaj slučaj pokazuje još jedno – da desnica nikada ne može imati internacionalu jer kad-tad dođe u sukob s drugim desnicima u vezi s teritorijem – kaže Dragan Markovina.
I po njegovu mišljenju, problemi koje hrvatsko društvo danas ima s određivanjem prema novijoj povijesti te antifašizmu i fašizmu, datira s početka 90-ih.
Javno i tajno
– U Hrvatskoj antifašizam postoji na papiru. Spominje se u Ustavu javno, no tajno se ruše spomenici NOB-u. Naše današnje društvo definirano je početkom 90-ih, i to usprkos činjenici da su i Franjo Tuđman i velik broj ondašnjih HDZ-ovca imali i komunističku i partizansku povijest. No tada je otvoren prostor za relativizaciju ustaškog pokreta, koji je očito bio dio nekog šireg plana. HDZ je bio protiv svakog socijalističkog pokreta pa je usput stradao i antifašizam. Paradoks te priče jest da su komunistička ljevica u Hrvatskoj uz partizanski pokret ispisali najdomoljubniju dionicu novije hrvatske povijesti u trenutku kada su Istru i Dalmaciju vratili pod okrilje Hrvatske. Talijanska okupacija u Dalmaciji bila je jako brutalna, u Splitu je velika većina stanovništva bila u partizanima, a prvu stvar koju je HDZ napravio kada je došao na vlast bilo je da se maknu nazivi svih ulica u Splitu koji su povezani s NOB-om, uključujući Ulicu žrtava fašizma – kaže Markovina.
S obzirom na sve to, nije ni čudo što on reakciju hrvatskih političara na Tajanijevu revizionističku izjavu smatra licemjernom jer, kako objašnjava, hrvatski političari prozivaju ga zbog revizionizma, odnosno onog što godinama sami radi. Prema mišljenju povjesničara Dragana Markovine, sadašnja situacija u hrvatskom društvu teško da se može promijeniti.
– Ako ne bude neke radikalnije promjene, bilo vlasti bilo društvene klime, mislim da se revizionizam neće zaustaviti, već će se samo dalje širiti – zaključuje Markovina.
Ono kad ti Klasić drži povijesno i moralno predavanje..... 🤔