Sasvim sigurno većina vas ste fanovi Philipa K. Dicka. Jedino što to ne znate. Zgodna je to konstrukcija u jednoj od mnogobrojnih demontaža lika i djela vjerojatno najplodnijeg znanstvenofantastičnog autora 20. stoljeća. Život Philipa Kindreda Dicka nevjerojatan je gotovo kao i njegove priče. Teško je zapravo razlučiti što je zanimljivije. A nije da nemate iz čega birati. Dick je u svojem životu, iako nije živio predugo, samo do 53. godine, napisao čak 121 kratku priču i 45 romana. Zašto mislimo da ste zasigurno njegov fan? Zato što je dobar dio njegovih zapisa ekraniziran, bilo kao serija, bilo kao film. I krajem prošle godine odgledali smo drugu sezonu serije The Man in the High Castle snimljenu po njegovu istoimenom romanu. Ove godine pak čekamo drugi Blade Runner.
Magnetične priče
Prvi je snimljen prema njegovu romanu Do Androids Dream of Electric Sheep. Onda su tu Potpuni opoziv s Arnoldom Schwarzeneggerom s početka 90-ih, pa Replikant odnosno Scanner Darkly s Keanuom Reevesom, pa Isplata s Benom Affleckom, Nemogući susret s Mattom Damonom, Specijalni izvještaj s Tomom Cruiseom... Sve su to vrlo sadržajne biblio i filmografije, no teško, reći ćete, vrijedne dvije skupe novinske stranice. I bili biste jako u krivu. Jer, Philip K. Dick nije tek običan pisac s puno mašte. Kao što ste vidjeli, za filmove snimljene prema njegovim predlošcima otimaju se najveće hollywoodske zvijezde. Ako ste neki od filmova gledali, danas vjerojatno imate deja vu. Dick nije radio SF priče, on je pisao priče iz ili o budućnosti, kako vam više odgovara. Jer, veliki znanstvenofantastični pisac nije dočekao da vidi uspjeh bilo kojeg od filmova snimljenih prema njegovim djelima. Na kraju krajeva, tek su ga u 21. stoljeću počeli smatrati ključnim piscem žanra koji danas poprima sasvim stvarne oblike. Jedini film na koji je uopće utjecao bio je Blade Runner. Svoj roman Do Androids Dream of Electric Sheep završio je još 1968., a unatoč velikom interesu hollywoodskih filmaša, tek je s Ridleyem Scottom postalo izvjesno da će biti snimljen. Ni tim scenarijem Dick nije bio pretjerano oduševljen. No, kada su mu pokazali nekoliko scena s Los Angelesom 2019., ipak je rekao: “Točno onako kako sam i zamišljao.” Konačni uradak ipak nije vidio, preminuo je četiri mjeseca prije početka prikazivanja, 3. ožujka 1982., od moždanog udara. Ostao je uskraćen za velike uspjehe praktički svake ekranizacije svojih djela koja su, eto, podjednake magnetičnosti kao i njegove priče i romani. Ipak, rijetki će pokušati proniknuti u korijene te neobične kreativnosti koja je zapravo prilično točno davala projekcije budućnosti. Ne na način na koji je to (gadgetima) radio Gene Roddenberry u Zvjezdanim stazama. Philip K. Dick mogao je vizualizirati svijet koji nas čeka ili barem njegove bitne karakteristike. U Specijalnom izvještaju pokazao je kako će izgledati promet budućnosti čije obrise jasno naziremo već danas, bespilotni automobili s alternativnim pogonima svakog su dana negdje u vijestima. No ta priča i kasnije film opisali su svijet Big Brothera gdje roboti kontroliraju identitete, a policija nastoji predvidjeti gdje će se dogoditi zločin. Taj je svijet tehnološki napredan, ali i strogo kontroliran. U Nemogućem susretu čak je potpuna iluzija upravljana izvana naprednom tehnologijom. Prekognicija je tema i The Golden Mana, kasnije pretočenog u film Next. U Isplati se Dick bavi alternativnom stvarnošću, film i kroz industrijsku špijunažu i biohakiranje. Danas vidimo kako krađa nečije tehnologije doista poprima tako doslovne razmjere, a metode biohakiranja više nisu neka novost pa nije nemoguća zamisao da ćemo u nekom skorijem trenutku doista manipulirati vlastitim sjećanjima. Napokon, i Blade Runner bavi se uvijek vrućom temom kloniranja, pa onda androida koji su neminovni partner čovjeka u bliskoj budućnosti. Upravo je ovaj film pod dirigentskom palicom Ridleya Scotta najpreciznije dočarao Dicka kao pisca, njegove priče u pravilu smještene u nelagodno okruženje. U Nemogućem susretu realniji je, bavi se sudbinom, za one koji do vjere drže nešto manje, a višom silom ili, ako baš hoćete, Bogom, za one koji vjeruju. A vjera je još tu, hoćete-nećete. Uljez je napravljen prema ranijoj njegovoj priči, također o totalitarizmu i androidima, tjeskobi u kojoj se nalazi pojedinac na kojega se obara sustav. Put na Mars u kombinaciji s manipulacijom sjećanjima prikazan je u Potpunom opozivu prema priči We Can Remember It For You Wholesale. Ekranizacija je i ponovljena nakon više od 20 godina. U the Man in the High Castle vidimo kako je preživio fašizam. Je li to nešto s čime se suočavamo danas? Sa samim fašizmom možda ne, no ideja je mračne strane 40-ih godina prošlog stoljeća ipak preživjela. Osim svega navedenog, u pričama Philipa Kindreda Dicka vidimo kako je on bio majstor još nečega. Svijet u kojem se njegove priče odvijaju nestalan je pa protagonisti pronalaze orijentaciju u alternativnom svijetu. Na taj način on podvlači vlastite vizije budućnosti uz još jedno bitno obilježje – paranoju. I to prije svega prema autoritetu, prema vlasti iz čega ponajviše i proizlazi ta atmosfera nesigurnosti i tjeskobe. Tako je još zanimljivije kada doznate da njegova jedinstvena kreativnost ima svoje ishodište. Ponajprije, šest tjedana, odnosno 41 dan nakon rođenja, Dick gubi svoju sestru blizanku Jane. Na njega taj događaj ključno utječe pa u njegovim djelima često susrećemo motiv fantomskog blizanca.
Svemir je Božja ruka
Ne treba pri tome zanemariti ni čudnu odluku njegova oca da na sestrin nadgrobni spomenik ukleše i njegovo ime. Kada je imao pet godina, roditelji mu se rastaju, ostaje s majkom s kojom se seli u Washington gdje počinje školovanje. Zanimljivo, najniža ocjena koju je dobio, trojka, prevedeno na naše skale, bila je iz – sastavka. S deset godina vraća se s majkom u Kaliforniju gdje konačno počinje njegov interes za znanstvenu fantastiku. Studij na poznatom kalifornijskom Sveučilištu Berkeley nije ga privukao, ali nešto drugo svakako jest. Filozofija. Njegove studije navele su ga da povjeruje kako je postojanje utemeljeno samo na unutrašnjoj čovjekovoj percepciji, ali ne mora nužno odgovarati stvarnosti. Svemir je, po njemu, tek Božja produžena ruka. Proučivši Platona, zaključuje kako svijet ne mora biti potpuno stvaran, štoviše nema načina da se potvrdi kako zbilja postoji. Kao što smo već vidjeli, ta se tematika variranja između stvarnog i alternativnog svijeta redovito pojavljuje u njegovim djelima. Samo, već u to doba nazire se raspadanje Philipa K. Dicka. Pisac se pet puta ženio, nijedan mu brak nije trajao dulje od šest godina. Njegova treća supruga Anne Williams Rubinstein otkrila je i pravi razlog zašto se ostavio studiranja – zbog napadaja tjeskobe. Četvrti će ga razvod s Nancy Hackett 1971. godine potpuno slomiti. Ovaj možda i najvažniji SF pisac postaje ovisnik o narkoticima. Zloporaba amfetamina za njega je normalna stvar koja ga vodi u najčudnije odluke, a s njim živi i nekoliko drugih ovisnika. Takav život kulminira provalom u njegov sef iz kojeg nestaje neka dokumentacija, pri čemu policija zaključuje kako je krivac – sam Dick. Pa onda slijedi i odlazak u Kanadu, pokušaj samoubojstva. Dick se rehabilitira, no granična iskustva ne prestaju. Dapače. Sam je kazao kako je pri posjetu zubaru zbog bolnog umnjaka dobio injekciju natrijeva pentatola. Znao je točan datum, 20. veljače 1974. Lijekove mu je nakon zahvata na kućnu adresu isporučila prelijepa djevojka koja je oko vrata nosila ogrlicu sa starokršćanskim simbolom ribe. Prenosi iskustvo pri kojem ga je odbljesak sunca od djevojčina ukrasa osupnuo. Pisac tada vjeruje kako poprima moć intelektualne intuicije, pa i vidovitosti. Jednom se tako uvjerava kako je njegov malodobni sin terminalno bolestan. Nakon posjeta bolnici to se ispostavlja – točnim. Sve to je ipak tek nastavak piščeva raspada. On sada redovito halucinira, sam označava veljaču i ožujak 1974. kao najintenzivnije razdoblje pri čemu tvrdi kako živi dva odvojena života. Jedan kao Philip K. Dick, a drugi kao Toma, od Rimljana progonjeni kršćanin u 1. stoljeću. U nekom trenutku čak vjeruje kako ga obuzima duh proroka Ilije te kako je roman Flow My tears, the Policeman Said zapravo prepričana priča iz Djela apostolskih. Uza sve to Dick uspijeva napisati roman o svojoj ovisnosti. A Scanner Darkly kasnije je ekraniziran, a posvetio ga je i sebi i drugim ovisnicima koje je znao, pogotovo onima koji iskustvo nisu preživjeli. Ali pisao je znameniti SF pisac još nešto. I pisanje je bio jedan od njegovih pokušaja da na sve načine pokuša shvatiti što mu se događa. Za Dicka shvaćanje je pisanje. Tako je o događajima od početka 1974. pa do kraja života ispisao ni više ni manje nego osam tisuća stranica, gusto popunjenih, s vremena na vrijeme prekinutih čudnovatim skicama i dijagramima. Pisao bi cijele noći, odjednom i po 20 stranica. To će pisanje kasnije postati poznato kao Egzegeza. Dio te samoanalize Philipa K. Dicka prije nešto više od četiri godine objavio je njegov prijatelj Paul Williams, pažljivo odabirući najbolje dijelove te ih uobličujući u djelo od 950 stranica na čijim je koricama zlatna ribica.
Ostvarenje električnog sna
Sada će se tek shvatiti još jedna karakteristika velikog pisca, bio je samouk pa je nedostatak temeljne naobrazbe nadoknađivao nevjerojatno bujnom maštom i mogućnošću povezivanja naizgled nepovezivog. A sam sebe nije takvim smatrao. U Egzegezi navodi kako u korijenu njegova pisanja nije umjetnost, nego istina pa bi u tom paradoksu i nastavio tvrdeći da je zapravo analitičan, a ne kreativan, njegovo je pisanje naprosto kreativan način prikazivanja analize. Svojim je kreativnim analiziranjem, dakle, nastojao prikazati ono što je smatrao pravom stvarnošću. Nećemo biti jedini koji će reći da je Dick doista bio prvi i za sada jedini znanstvenofantastični filozof. Fascinacija Philipom K. Dickom ne prestaje. Uskoro ćemo gledati Blade Runner 2049 temeljen na likovima iz originalnog filma. Nadamo se kako nećemo predugo čekati kako bismo vidjeli desetodijelnu znanstvenofantastičnu seriju Electric Dreams: The World of Philip K. Dick. Svaka od epizoda samostalna je ekranizacija temeljena na nekom od piščevih djela. U seriji je pristao nastupiti i Bryan Cranston, nakon kultnog Breaking bada sve važniji hollywoodski glumac. U ambicioznu se produkciju uključio i Amazon Video pod čijim je okriljem ekraniziran i The Man in the High Castle.
– Ovo je ostvarenje električnog sna. Moći ćemo istraživati i proširivati vječne teme koje pronalazimo u nevjerojatnom opusu ovog literarnog majstora – rekao je Cranston. Teško se ne složiti kako je svijet Philipa Kindreda Dicka doista vječan jer ne pripada ni ovozemaljskom ni znanstvenofantastičnom. Sve je to negdje između, kakav je već bio i piščev život u kojem je bio tek gostujući promatrač sebi stranog svijeta.
>> 20 priča koje bi trebao pročitati svaki fan SF-a (i oni koji će to tek postati)
>> Na 39. SFeraKon dolazi i autor jednog od najboljih SF&F romana svih vremena
