Idemo malo nabrajati što se događa u zemlji.
Priprema se referendum za zabranu monetizacije autocesta. Glavni sindikalist autocesta Mijat Stanić i dalje obmanjuje javnost da su autoceste isplative te je vrlo izvjesno da ćemo se za koji mjesec probuditi nakon referenduma i upitati se što sada kad smo siromašniji za troškove referenduma, a nismo uspjeli riješiti financiranje autocesta koje bi u bankrot moglo povući ne samo autoceste (to je sigurno) nego možda i cijelu državu.
Drugo, već neko vrijeme novi i agilni ministar financija brusi se da će s kolegama ministrima proći sve troškove te pronaći prostor za znatne uštede. I trebalo bi jer rast javnog duga i deficit su neodrživi. Neslužbene informacije govore da kolege ministri uobičajeno drže fige u džepu te da od bitnih reformi i ušteda neće biti ništa. Pri tome je posebno mučno bilo pratiti dramulet koji je nastao kad je ministar financija upozorio da je suludo zbog izdvajanja HZZO-a iz državne riznice riskirati likvidnost cijelog proračuna te nove troškove kratkoročnog zaduživanja kako za riznicu tako i za HZZO-a. Zbog poslovične autistične tvrdoglavosti premijera Milanovića i nasilnosti novog ministra zdravlja Siniše Varge pripremljeno je bastard rješenje prema kojem će na novac prikupljen doprinosima imati pravo i HZZO i Ministarstvo financija. Toliko o izdvajanju. Možemo samo pretpostaviti da će se, kad istodobno požele isti novac, organizirati igra hvatanja zadnjih stolica između dužnosnika HZZO-a i ministarstva financija. Bit će to lijepa scena. Tko ostane stajati, ostaje i bez novca. Pa nek' plače i nariče. U toj mučnoj i nepotrebnoj priči dobro nas je nasmijalo rješenje da će HNB voditi račun za HZZO, a moći će ga koristiti i Ministarstvo financija. Hoće li to HNB dijelom preuzeti poslove Fine? Hoće li Fina ostati bez dijela svog prihoda? Zašto bi se HNB uopće time bavio? Zato da se izbjegne optužba da Varga i Milanović smještaju posao bankama? Događa li se sva ta nepotrebna komplikacija zbog toga što je u jednom trenutku izdvajanje HZZO-a i Varginu upornost Milanović "mudro" koristio za diskreditiranje bivšeg ministra zdravlja Rajka Ostojića, inače jednog od najozbiljnijih stranačkih oponenata načinu vladanja Zorana Milanovića.
Treće, privlačenje novca iz fondova EU više se uopće ne može zvati privlačenjem. Upravo suprotno, mi kao da smo svojom nesposobnošću na granicama postavili revne straže da nam kojim slučajem ne procuri koji euro, dok, s druge strane, pakiramo velike kofere love obveza prema EU. Sve te neke velike bitne stvari garnirane su buđenjem svih aveti prošlosti na suđenju Perkoviću, trovanjem djece po školama na Dan zdrave prehrane, umiranjem braniteljice pred Ministarstvom branitelja i drugim tužnim dokazima da u Milanovićevoj slučajnoj Hrvatskoj dojam opće društvene tragedije i beznađa nipošto nije slučajan. Usto se događa ono što je veliki Milanović strastveno želio: veliki prasak! Nažalost, to Milanovićevo stvaranje novog političkog svemira ili, drugim riječima, uhićenje Milana Bandića, pretvorilo se u politikantsku petardicu.
Naime, prema dosad dostupnim podacima o istrazi protiv Bandića&Co. vrlo su ozbiljne indicije da su Milanović&Co. možda uspjeli izgurati montiranje političke istrage, a potom i političke optužnice. Ima li išta gadljivije od političkog utamničenja, naravno, nakon političkih ubojstava, otmica i mučenja. Ako policija brzo ne izađe sa snažnim i uvjerljivim dokazima koji će opravdati dramatično uhićenje velikog broja ljudi, moći ćemo reći da je Milanović mladu hrvatsku demokraciju uspeo uvesti u stanje gdje politika može instrumentalizirati policiju. To su tehnike vladanja karakteristične za razne vrste totalitarnih režima, a s obzirom na to da Milanoviću nije strana ideja da se sam pojavi kao kandidat na stranačkim izborima, opravdano je pitati što se događa. Zapravo više ne treba ništa ni pitati. Ako do kraja sljedećeg tjedna ne izrone pravi Bandićevi krimeni, svemu treba reći dosta te iz svih političkih kutova i zakutaka, sa svih bitnih političkih instancija, iz duboke oporbe te s terasa preostale svijesti na vrhu vlasti treba krenuti inicijativa za hitne prijevremene izbore. Možemo biti za ili protiv tržišta, lijevo i desno, gore ili dolje, ali kad je demokracija u pitanju, nemamo se pravo zafrkavati. Tu zaista moramo puhati na hladno. I još nešto. Kakvo je trenutačno stanje u zemlji? Hrvatska je bolesnica koju su Milanović i ministri još na početku mandata polegli na stol i skinuli je. Onako, da joj bude još više neugodno. Milanović se hvatao jednog, Linić drugog skalpela, Čačić trećeg... Pa se Milanović vraćao sa sjekiricom, a Linić s pilom. Iz pozadine je u sobi Komadina vikao: "Nemojte, nemojte...", a ostali zabrinuti promatrači (zbunjeni ministri) izbečili su oči poput zombija te se sudarali međusobno i povremeno režali jedni ni druge. Naša strpljiva pacijentica Hrvatska nakon nekoliko godina strpljivog ležanja na tom stolu našla se u visokom stupnju sasvim racionalne panike. Shvatila je da oni zapravo nemaju pojma i da je bolje pobjeći s operacijskog stola.
Ljudi, nemojmo se zezati. Hrvatskoj je potrebna hitna operacija tj. brza primjena seta pametno pripremljenih i koordiniranih reformi. Pacijentica već bježi iz sale i bit će joj nemoguće objasniti da joj je zaista bolji nož nego skrivanje u šumama populizma. A za to nam očigledno trebaju neki drugi ljudi u operacijskoj sali.
>> Krah monetizacije početak je kraja za sve nužne reforme
