Nakon što je operacija Oluja okončana u samo nekoliko dana, tijekom sljedeća dva mjeseca na oslobođenom teritoriju provodila se operacija “Oluja-Obruč”, u kojoj su sudjelovale i jedinice Specijalne policije, u cilju pretraživanja terena od zaostalih pripadnika protivničkih srpskih jedinica, kao i uklanjanja zaostalog oružja i streljiva.
Operacija je također imala za cilj i uspostavu sigurnosti. U okviru ove operacije pripadnici specijalne policije ATJ Lučko su dan prije prolaska “Vlaka slobode”, upućeni 25. kolovoza 1995. na zadatak pretrage terena na području mjesta Plavno, uključujući i zaselak Grubore u općini Knin. Postrojba sačinjena od 30-40 vojnika stigla je 25. kolovoza 1995. u Plavno, gdje se podijelila u četiri manje grupe pod vodstvom Stjepana Žunića, Bože Krajine, Branka Balunovića i Frane Drlje. Prema navodima svjedoka koji su svjedočili u sudskom postupku pred Županijskim sudom u Zagrebu, radilo se o 30-40 pripadnika jedinice, koji su se podijelili u četiri manje grupe, koje su se, međutim, zbog konfiguracije terena pomiješale i kretale kombinirano. Neki pak svjedoci tvrde da se na početku ustrojena formacija ubrzo raspala jer nije postojala distinkcija između vojnika i zapovjednika te su se pripadnici specijalne policije kretali u grupama. Njihova je akcija završila zločinom.
Šestero zvjerski pobijenih staraca u Gruborima, od ukupno 24 nedužne civilne žrtve na području Plavnog, tamna su sjena na marginama Oluje, legitimnoj, opravdanoj i besprijekorno izvedenoj vojnoj operaciji čije bi osvjetljavanje trebalo biti u državnom interesu, kao i interesu svakog hrvatskog branitelja koji je tijekom Domovinskog rata vojevao u skladu sa Ženevskim konvencijama i Međunarodnim humanitarnim pravom, a takvih je golema većina. Pritom, daleko najdokumentarniji ratni zločin ostao je zločin bez kazne i velika sramota na obrazu pravosudnih tijela, ali i sudionika zločina koji su sramotnim pokušajem zataškavanja bacili mrlju na elitnu policijsku postrojbu ATJ Lučko i njezin ratni put. I zato, poruke predstavnika najviše hrvatske državne vlasti, jučer odaslane s mjesta zločina, o priznanju žrtve bez obzira na nacionalnost, premda desetljećima zakašnjele, iznimno su važne za suočavanje s prošlošću i dobar zalog za bolji zajednički suživot većinskog hrvatskog naroda i srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj. Upravo stoga, na listi visokih gostiju u Gruborima u oči bode prisutnost specijalnog izaslanika srpskog predsjednika Aleksandra Vučića za rješavanje pitanja nestalih, Verana Matića.
Vučić se pritom skrio iza lika i djela osvjedočenog humanista, dugogodišnjeg glavnog urednika i direktora TV-a B92, čiji su članci objavljivani u prestižnom The New York Timesu, The Wall Street Journalu i Le Mondeu, čovjeka koji je u svoju iznimnu biografiju ugradio i niz prestižnih priznanja, među kojima je i Olof Palme za profesionalno novinarstvo te francuski orden Legije časti. Svima onima koje je iznenadio pristankom na Vučićevu ponudu, njegov negdašnji glasni kritičar još iz vremena Miloševićeva režima poručio je nakon imenovanja da ima iskrenu želju rješavati slučajeve nestalih, da za svoj rad ne želi nadoknade i privilegije te da pristaje biti izaslanik institucije predsjednika Republike Srbije, a ne Vučića, te da bi bilo kalkulantski čekati da se izabere neki drugi predsjednik. Svaka čast Veranu Matiću, ali Aleksandru Vučiću čak ni u obliku izaslanika za nestale nije bilo mjesto jučer u Gruborima jer je riječ o unutrašnjem pitanju Republike Hrvatske, a ne Srbije. K tome, u Gruborima 1995. nitko nije nestao osim ljudskosti.
Čini se sve što je potrebno za uspostavljanje normalizacije odnosa!!!!!! Sa Hrvatske strane, klečanje uopće nije problem, djeca komunizma s užitkom ukazuju na grijehe hrvatskog naroda. Ti isti dječaci i djevojčice, odrasli na oblacima socijalizma sa ljudskim likom, danas stasale "vrsne" političare, nisu bili poletni u rješavanju povratka rastjeranih Hrvata iz Boričevca i ostalih mjesta, do dana današnjeg!!!! Oduzeto im je zemljišno vlasništvo u korist istih ovih kojima se tetoši neka se vrate. Kakav komentar može biti nego mi smo najluđi narod! Gandijevskom taktikom protiv samoupravljača bivšeg režima nećemo doživjeti demokraciju nikada.